play_arrow

keyboard_arrow_right

Listeners:

Top listeners:

skip_previous skip_next
00:00 00:00
playlist_play chevron_left
volume_up
  • play_arrow

    Radio Naša Riječ Chicago

Vijesti

Fuad Mulahasanović Lica, živa legenda tuzlanske Slobode: Tražio me Chelsea, ali ne dade se

today20. Maja 2012. 391

share close
Mulahasanović: Prije pola stoljeća pristupio pionirima Bosne (Foto: A. Bajrić Blicko)Mulahasanović: Prije pola stoljeća pristupio pionirima Bosne (Foto: A. Bajrić Blicko)

Fuad Mulahasanović zvani Lica (60) živa je legenda bosanskog fudbala i nekadašnji vezista tuzlanske Slobode. Ove godine navršit će se tačno pola stoljeća od dolaska Lice na stadion Tušanj, kada je kao desetogodišnjak obukao crveno-crni dres. 

Rođeni Sarajlija s roditeljima se još kao dijete doselio u grad soli. Sve je ostalo uspješna historija u životu čovjeka koji će ostati upamćen kao član zlatne generacije “Crveno-crnih” s Tušnja. Mnogi ljubitelji fudbala u Tuzli jednoglasni su da tim kao što je onaj u kojem su igrali Sead Sarajlić, Fuad Mulahasanović, Mersad Kovačević, Mustafa Hukić, Dževad Šećerbegović, Jusuf Hatunić, Nedžad Vrlašević i drugi, nikada više neće kročiti na travnjak Tušnja.

Glumili povrede

– Uskoro će biti tačno 50 godina otkad sam pristupio pionirima Slobode. Branimir Bevanda tada je vodio omladince Slobode. Došao sam na trening zajedno sa pedesetak dječaka. Ostalo nas je desetak, a ja sam poslije prošao sve selekcije Slobode, u kojoj sam i završio profesionalnu karijeru – prisjeća se Lica.

Igrač za kojeg su novinari svojevremeno tvrdili da je najbolji u ekipi atomske Slobode, dosta je stvari u životu “odigrao” sam. Okušao se u politici kao općinski vijećnik u Tuzli, bio je i voditelj omladinske škole fudbala. Lica je, kažu, mogao sve. Samo je pitanje šta je htio. A htio je više od igre. U nekadašnjem plavom reprezentativnom dresu nije se mnogo naigrao. Obući dres bivše Jugoslavije, a dolaziti iz Tuzle, u to je vrijeme bilo veoma teško.

– Upravo zato što smo znali da skoro sigurno ne možemo doći do prve postave pored Zvezdinih, Partizanovih ili Hajdukovih igrača, znali smo i izbjegavati pozive selektora. Sjećam se jednom, zove Šećera i mene selektor Miljan Miljanić i kaže da se javimo u A-selekciju. Bila pauza u prvenstvu, mi malo i umorni, malo nam se i ne ide pa kažemo našem doktoru da smo povrijeđeni. Miljan, stari vuk, sve prokužio i kaže: “Dođite vi u Beograd pa ćemo vas mi pregledati.” I mi ne odemo. Bila je jaka konkurencija u reprezentaciji, nismo se mi toga bojali nego smo znali da se teško prolazi – govori Mulahasanović.

Interes Čelzija

Dres Slobode oblačio je u skoro 700 zvaničnih utakmica, postigavši u karijeri skoro 90 golova, čime na vječnoj listi najuspješnijih strijelaca Slobode zauzima drugo mjesto, odmah iza Merseda Kovačevića. Odigrao je Lica i tridesetak utakmica za B-selekciju bivše države, a jednu sezonu uspješno je nastupao i za grčki Aris. Prisjeća se i da je bio miljenik novinara, ali nikada kao igrači poput Dragana Džajića, Vladimira Petrovića Pižona i drugih.

– Uvijek se vidjela razlika u odnosu. Sjećam se, jednom u Beogradu, krenuli mi na pripreme reprezentacije. Zvezda ostala da igra zaostalu utakmicu protiv titogradske Budućnosti. Pižon, kapiten Beograđana, odigra prosječno. Sutradan u novinama ogromnim slovima piše: Pižon ovo, Pižon ono… Da bi to napisali o nekome od nas iz Tuzle, mi bismo morali predriblati i odbranu, i redare, i miliciju, i publiku – prisjeća se Mulahasanović.

Na vrhuncu karijere Mulahasanovića su redom tražili francuski Pari Sen Žermen, praška Slavija i niz drugih klubova. Najzainteresiraniji je bio londonski Čelzi, ali dres plavaca Lica nikada nije obukao.

– Koštalo me je to što nisam dolazio na pripreme reprezentacije. Potpisao bih ugovor koji mi je sređivao kolega, golman Petar Borota (tada branio u Čelziju, op. a.), ali nisam imao nijednu jedinu zvaničnu minutu u državnoj reprezentaciji. Nije mi žao. Da je bila u nekom drugom vremenu, moja karijera sigurno bi bila uspješnija. Imao sam mnogo ponuda i iz Evrope – kaže Mulahasanović.

Lica iza sebe ima i dva braka i troje djece. Ljubav prema Slobodi i Tušnju nikada nije prošla niti može, govori Lica. Trenutno radi kao zaposlenik na Gradskom stadionu Tušanj, s kojeg će danas nevoljko gledati voljenu Slobodu u grčevitoj borbi za opstanak u Premijer ligi BiH.

Ukrao sudiji kartone

U historiji lige nekadašnje Jugoslavije ostat će zapisani mnogi kurioziteti. Jedan od njih je vezan za tuzlansku Slobodu i Fuada Mulahasanovića. Izrevoltiran suđenjem sudije protiv OFK Beograd, koji je “Crveno-crnima” dijelio kartone i kada nije trebao, Lica mu je neprimjetno “posudio” kartone obje boje iz džepa.

– Uzmem mu kartone pa kažem ovim mojima: “E, sad mariši, nema kartona.” Poslije mu ih vratim, nisam imao kud s njima. Tadašnji šorcevi nisu imali džepove – kroz smijeh govori Lica.

Rekreacija uz reket


Još dok je profesionalno igrao fudbal Mulahasanović je često provodio vrijeme na teniskim terenima Slane Banje, uživajući u gledanju bijelog sporta. Već dugi niz godina fudbalsku loptu rjeđe koristi od teniske. Zajedno sa prijateljima Lica je često viđen gost na Slanoj Banji, gdje u društvu i s reketom u ruci rekreativno održava dobru kondiciju.

Uvijek u društvu

Fuadovu generaciju vječito je pratio glas sportista koji su više od dozvoljenog voljeli kafanu. Lica je često i danas viđen u društvu bivših saigrača, glumca Emira Hadžihafizbegovića i drugih.

– Bilo je i onih priča kada sjednemo Šećer i ja i naručimo tri ili četiri piva pa sutra grad bruji kako smo popili pet gajbi – uz smijeh nam govori Lica.

Evropski nastup

Fuad Mulahasanović bio je i igrač Slobode koja je na evropskoj sceni igrala jedno kolo, ali uvijek vrijedno spomena. U tadašnjem Kupu UEFA Sloboda se sastala sa španskim Las Palmasom. Gostovanje je završeno neslavnim rezultatom 5:0 za domaću ekipu, dok je Sloboda na uzvratu na Tušnju pobijedila sa nedovoljnih 4:3 za prolazak dalje.

Written by: hazmirmanija

Rate it
0%