Taj datum predstavlja rez u čijem ponoru su potonuli dotadašnji pogledi i načini razmišljanja
Deset godina poslije, na prvi pogled se ništa nije promijenilo. Sjedinjene Američke Države i dalje slove kao najodgovornije za svu bijedu na svijetu.
Svakodnevicu jedino mijenjaju akcije poput smaknuća osnivača Al-Qaide Osame bin Ladena, koje moralistima daju povoda za žučne rasprave. I mnoge stručne knjige koje izlaze uoči desete godišnjice napada na SAD pokušavaju na naučno utemeljen način dokazati kako 11. septembar nije bio dan koji je promijenio tok historije.
Ovakvi bespomoćni pokušaji da se jedna, za ljudski um gotovo neshvatljiva, ljudska tragedija svede na samo jedan od mnogih događaja, s psihološke strane su shvatljivi, ali su zato pogrešni s političke. Iz moralne tačke gledišta su, naprotiv, potpuno neprihvatljivi, jer je 11. septembar 2001. godine, kao malo koji drugi dan posljednjih decenija, promijenio svijet u kojem živimo.
Postoji jedno “prije“ i “poslije“. Taj datum predstavlja rez u čijem ponoru su potonuli dotadašnji pogledi, načini razmišljanja i politički modeli. Mnoge praznine koje je stvorio taj rez do danas nisu ispunjene.
To prije svega važi za zapadni svijet koji je u posljednjih deset godina često preuranjeno signalizirao razumijevanje, umjesto da se jasnim konceptima suoči s izazovima koje donosi islamistički terorizam i njegovi pomagači. Jedan od najapsurdnijih primjera za takav stav je strahom ispunjena reakcija na nekoliko loših karikatura poslanika Muhameda.
No, čak ni ova epizoda nije ništa u poređenju sa, prije svega u Njemačkoj, rasplamsalim raspravama o tome da li je smaknuće jednog masovnog ubice poput Osame bin Ladena, u čije ime su kultura islama i sama religija zloupotrijebljeni do krajnjih granica, spojivo s međunarodnim pravom.
Ovakve rasprave jasno pokazuju u kojoj mjeri su napadi od 11. septembra uzdrmali zapadne sisteme vrijednosti. George W. Bush, koga sigurno ne možemo ubrajati među najistaknutije američke predsjednike, dva dana nakon napada na SAD izrekao je sljedeću rečenicu: “Mi ćemo odbraniti slobodu i sve što je dobro i pravedno.“
Ova jednostavna, ali odlučujuća rečenica se u međuvremenu izgubila u opravdanom ogorčenju javnosti zbog Guantanama, Abu Ghraiba i hiljada onih koji su poginuli u borbi protiv terorizma. Jasna i nedvosmislena poruka je opterećena teškim bremenom. No, to ne samo da omalovažava tragediju žrtava 11. septembra koje su morale birati između smrti u vatrenoj stihiji i pada s 400 metara visine, nego, na kraju krajeva, zamagljuje pojam žrtve i počinitelja.
Nekako su u drugi plan nestali konkretni i (barem se tome nadamo) nepovratni rezultati Bushove rečenice. Kao prvo: Afganistan više nije u rukama jedne fanatične bande teokrata kojima ništa ljudsko nije sveto. I drugo: u Iraku na vlasti više nije jedan diktator, nego se zemlja polako, ali sigurno kreće prema demokratiji. U konačnici, i revolucije u arapskom svijetu su rezultat uvijek iznova isticane težnje za slobodom i demokratijom.
Teror ni u kojem slučaju ne smije biti tolerisan niti prihvaćen. Čak ni kao “zamjenski govor nasilja“, kako ga uljepšano zovu oni koji sebe smatraju punim razumijevanja.