Becki tango
Goethe Institut smjesten u raskosnom 16 okrugu francuske prijestolnice bio je savrsena scena za obiljezavanje predstavljanja austrijskog, suvrmenog teatra. Dogadjaj nazvan “Dani teatra” ove godine je predstavio cetiri znacajna predstavnika austrijske knjizevnosti sto privlace zanimanje svjetske publike. Najprije Peter Turrini cije je djelo adaptirao za kazalisne daske Bernard Lotti a preveo organizator manifestacije, Heinz Schwarzinger, ujedno glumac, profesor, producent i pisac, rodjen prije 70 godina u Klagenfurtu i nastanjen u Parizu od 1969 godine. Preveo je brojna djela Ödöna von Horvata i Arthura Schutzlera. U Francuskoj je poznat pod pseudonimom Henri Christophe.
Turrini koji je predstavio “Becki Tango” smatran je klasicnim autorom, suvremene epohe. Na prefinjen i privlacan nacin predstavlja stvarni i minimalisticki tekst. Pisac se prezentira i u teatru Rond Point sa zadnjim kazalisnim uradkom “To je zivot”! Knjizevnik rodjen 1944 godine u Sakt Margarethenu u Koruskoj, zivi u donje austrijskom gradu Retzu.Nakon dugogodisnjeg trazenja i preko zanimanja metalurgista, publicitera objavljuje od 1967 razlicite knjizevne uradke :scenarije, teatarske komade, feljtone, adaptacije, romane, poeme, eseje. “Becki Tango” je hvaljena drama dvoje 60 godisnjaka iz odjela za ciscenje velike robne kuce, sto su pristali raditi na Bozic. Njihove ne previse zabavne svakidasnjice su stavljene u prvi plan pa se dvoje otpisanih susrecu, pronalaze i napokon vole na cudnom i ujedno prozacnom mjestu. Autor ciji su izdavaci u Becu i Berlinu je savrseno uspio prikazati potrosacko drustvo koje stvara bezparicu i zaustavlja klasnu borbu dijeljem 70 i 80 godina, proslog stoljeca.
Mladi pisci u usponu
Jubilarno izdanje austrijskog knjizevnog dogadja u Parizu posveceno je najprije mladim autorima Fanny Sorgo koja je u dobi od 22 godine ostvarila nekoliko drama, isticuci suvremenu eru drustvene dislokacije u svijetu obecanom gubitku koji i posrce. Ztim 29 godisnji Thomas Köck sto na nadahnut nacin opisuje inter vjerske okrsaje isto kao inter kulturne pa medjunarodne probleme, sto se reflektiraju u razvijenim zemljama europskog zapada.
Za razliku od mladjih kolega koji zive u Berlinu, 31 godisnja Katharina Köller je ostala u Austriji u cijoj je prijestolnici nasla sve mogucnosti umjetnickog izrazavanja. Njezina jako uspjesna projekcija u blisku buducnost, ima feministicku i individulanu nijansu. Umjetnica je u prikazanoj predstavi “iMan” je predstavila nesvakidasnju obitelj cija je baka Laure je zaljubljena u racunar-robot, dar unuke, lezbejke. Laurin sin se zbog toga vraca sa Tajlanda gdje zivi sa transeksualnom zarucnicom.
Sva tri predstavljana autora nove generacije uprkos vidljivog moderniteata njihove knjizevnosti su duboko usidreni u becke knjizevne i teatarske tradicije. Obiljezeni su ustaljenim vrijednostima poput baroknog i populistickog teatra, nadaleko poznate “Becke grupe” pa su nadrealisti nastanili njihove knjizevne izraze i refleksije.
Pokrovitelji “Dana austrijskog teatra u Parizu” su Austrijski Kulturni Forum, becka Fedralna kancelarija i Goethe-Institut.
Izbor tekstova je bio povjeren nadarenim glumcima Delphine Chuillot, Laurence Février, Bernardu Lotti, Jeanu Michelu Meunier, Elizabeth Paugam, Isabelli Ronayette, Piereu-Benoistu Varoclier, Aurélie Youlia i Heinz Schwartzinger koji je i realizator pa kreator programa .
Dzana Mujadzic