Među diplomatima vlada uvjerenje da je BiH, Gabonom i Nigerijom najlakše manipulirati
Kada za 80 dana istekne mandat Bosne i Hercegovine u Vijeću sigurnosti (VS), bit će to prilika da se dvogodišnji rad u ovom najvažnijem organu Ujedinjenih naroda (UN) podrobno preispita.
Cilj bi morao biti dobivanje odgovora i na glavno pitanje: Može li se to važno diplomatsko iskustvo pretvoriti u institucionalnu memoriju za bh. državu? I hoće li stečeno znanje umjeti, željeti i imati na koga da se prenese?
Uspjesi i neuspjesi
Nakon glasanja o više od 100 rezolucija, učešća u više stotina konsultacija, pripremanju predsjedničkih i priopćenja za novinare, putovanjima bh. diplomata u delegacijama VS u Afriku i Aziju, vrijeme je za rekapitulaciju do sada pređene diplomatske kilometraže u Vijeću sigurnosti.
Sada, kada je glamur do sada najvećeg uspjeha bh. diplomatije u njenom 18-godišnjem postojanju počeo ubrzano isparavati, iza bh. diplomatskog tima u Njujorku ostaje ponešto uspjeha, ali i propusta koji su ponekad bili čak i na rubu skandala.
Već u januaru iz Ministarstva vanjskih poslova (MVP) sigurno će doći nalog da se brojčano stanje Misije BiH u Njujorku upola smanji. Diplomatska ekipa iz BiH 20 mjeseci radila je s umanjenim kapacitetom u odnosu na misije Hrvatske i Austrije. Ove zemlje su za vrijeme dvogodišnjeg članstva u VS imale od 18 do 25 diplomata, težeći, naravno, evropskim standardima. Nasuprot njih je, recimo, Gabon, svakako bliži domicilnom afričkom stilu poslovanja, koji se, kao i BiH, brojčano prošvercovao kroz dvogodišnji mandat u VS sa svega desetak diplomata.
Moglo bi se reći da je i politički učinak BiH u Vijeću sigurnosti približno istovjetan Gabonu i Nigeriji, čiji je zbirni rad od svih 10 nestalnih i ukupno 15 zemalja članica VS stavljen na samo dno te tabele.
Prema saznanjima “Avaza”, među diplomatima u UN-u vlada uvjerenje da je ovim nižerangiranim diplomatskim trokutom (BiH – Gabon – Nigerija) najlakše manipulirati. I da su oni najmanje otporni na pritiske oko trgovine s glasovima. Dobri poznavaoci prilika u UN-u već sada predviđaju da će ova afričko-bosanska koalicija biti uzdržana i oko prijema Palestine u UN, iako su sve tri zemlje priznale ovu državu. Glasat će isto kao u slučaju Irana, Libije i Sirije.
Prvi tim
Od BiH su, prema ocjeni jednog visokog turskog diplomate u Ankari koji je s bh. diplomatima sjedio za istim ekspertnim stolom u Vijeću sigurnosti 2010. godine, mnogo bolji Kolumbija, Portugal i Liban. Ove države imaju sasvim izrasle i veoma iskusne diplomate na čelu svojih misija. Ambasador BiH Ivan Barbalić, kojem je ovo prva državna, diplomatska i uopće prva služba u karjeri, i dalje je vjerovatno najmlađi ambasador u cijelom sistemu UN-a. Gotovo da ne treba ni spominjati diplomatske gromade koje nasuprot njega sjede u VS u ambasadorskim stolicama Brazila, Indije, Njemačke i Južne Afrike.
Ako je istina da Barbalić u proteklih 20 mjeseci nije lično napisao nijedan makar prosječan govor, kakvi oni obično i jesu, koji uvijek u istom, nezainteresiranom i anemičnom stilu kao najgori spiker bez imalo žara čita u Vijeću, onda je to poražavajuća činjenica. U istom periodu Barbalić nije dao nijedan istinski intervju domaćim medijima, ne slavodobitnički, već s odgovorima i na skrutinizirajuća, politička, umjesto samo “tehnička” pitanja: Zašto je Bosna glasala onako kako jeste?
Koje su pouke i koji su njegovi diplomatski pogledi na određene svjetske regione s aspekta ekonomskih interesa BiH? Nije, dakle, u pitanju samo (malo) brojčano stanje zbog čega je BiH trpjela u svom predstavljanju u najvažnijem svjetskom multilateralnom forumu, već umnogome negativna profesionalna selekcija kreirana u stranačkoj bazi u Sarajevu i Banjoj Luci.
Čast izuzecima, ali uz Barbalića je više od nekoliko notornih nosilaca sinekura, po nacionalnim i drugim osnovama (potvrđenih Alkalajevom nedosljednošću i političkim kalkulacijama), na kojih ne vrijedi trošiti tintu. Njihovo rudimentirano znanje engleskog i često nedolično ponašanje koje prepričavaju neki službenici UN-a priča su za druge novinske rubrike.
Ekspertna razina
Zapanjujuće je i kada se, recimo, upravo od Alkalaja imenovana “ekspertkinja” za Bliski istok kroz to najosjetljivije od svih pitanja u UN-u zapravo provuče kroz dvogodišnji mandat BiH u Vijeću, a da naprosto ne želi dati nijednu izjavu ili demonstrirati sposobnost da “brifira” zainteresirane novinare o tome. Ako biste s istim zahtjevom pozvali eksperte za Bliski istok u misijama Austrije ili Turske, dobili biste punu analizu regionalnih zbivanja bez kašnjenja ili oklijevanja.
Zato su i riječi predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića u Njujorku s govornice 66. zasjedanja Generalne skupštine UN-a o tome kako je BiH ostvarila “partnerski odnos” s drugim zemljama u Vijeću sigurnosti skoro patetične. Uz malo dodatne vrijednosti (“added value”), što su od nas (umjesto slijepe poslušnosti) očekivali i EU i SAD, ne može se govoriti o partnerstvu, izuzev, naravno, ako Komšić nije mislio na “partnerstvo” s Gabonom i Nigerijom.
Lakmus-test sa Slovencima
Skoro dvogodišnje učešće BiH u radu Vijeća sigurnosti UN-a moglo bi potvrditi i tužnu pretpostavku kako su bh. diplomati na Ist Riveru radili više za svoju ličnu karijeru nego za državu. Jedan obični profesionalni lakmus-test to bi mogao i dokazati.
Za desetak dana u utrci za nasljednika BiH kao predstavnice istočnoevropske skupine od 23 zemlje u Vijeću sigurnosti glasanjem u Generalnoj skupštini bit će izabrana samo jedna zemlja između Slovenije, Mađarske ili Azerbejdžana. Ali, gotovo je sigurno da pobjednica neće tražiti da joj BiH bude mentor kada u prvim danima januara 2012. godine sjedne u “bosansku” stolicu VS. Slovenija će se obratiti Austriji, Mađarska Njemačkoj, a Azerbejdžan Turskoj.