SPLIT – Otkako su mediji, prije izvjesnog vremana, “otkrili” da je grupa akademika SANU napravila takozvani Memorandum 2, nastavak velikosrpskog projekta Memoranduma SANU iz 1986. godine, koji je bio platforma za krvavi razlaz naroda bivše Jugoslavije, još nitko nije stao iza ovoga dokumenta.
Navodno je taj dokument podijeljen ministrima u vladi Srbije, iako oni odbijaju takve tvrdnje. U SANU ne žele kazati niti riječ, pa je to, u neku ruku fantomski dokument, koji ne potvrđuje niti dio srbijanske intelektualne elite, iako ga navodno posjeduje. No, opredjeljenja dokumenata, kojim bi Srbija u miru trebala povratiti ono što je izgubila u četiri rata, što je osnovna vodilja Memoranduma 2, poneki članovi vlade, kao i dio srpske elite te akademici SANU-a u svojem djelovanju ipak provode u život, piše “Slobodna Dalmacija”.
“Ne znam postoji li stvarno tekst Memoranduma 2, ali ono što iznose mediji, prilično točno oslikava stavove grupe Miloševićevih akademika u Srbiji. Oni, naravno, ne odustaju. Iako je njihov politički projekt propao u krvi, oni i dalje na njemu inzistiraju. Drugim riječima, traže trenutak, kada će, kako oni misle, doći do novih povijesnih okolnosti, kada će se moći realizirati. Novi hladni rat, ili slom EU-a, ponovno bi ga učinilo realnom opcijom”, kaže za “Slobodnu Dalmaciju” Žarko Korać, predsjednik Socijaldemokratske unije.Memorandumom 2 ponovno se na dnevni red stavlja tema velikodržavne aspiracije. Srbija je izišla sa svojom “Strategijom o Srbima u regiji”, na kojoj se radilo gotovo tri godine, u kojoj je zatraženo da Srbi u Hrvatskoj i Crnoj Gori postanu konstitutivni narod u tim državama, što je otkrilo “memorandumsko lice” tog dokumenta. Nakon žestokih reakcija iz Hrvatske i Crne Gore, iz dokumenta je izbrisan zahtjev o konstitutivnosti Srba u ove dvije samostalne države i uvrštena je formulacija da se “pojača briga za Srbe u susjednim državama”.
Pravo Srbije da brine o položaju Srba izvan svojih granica je legitimno, ali ako ta “briga” zadire u rješavanje nekih statusnih pitanja, dakako da to nije dopustivo i sigurno će remetiti regionalnu suradnju, odnosno, europsku perspektivu regije.
Taj svoj “pojačani interes” za Srbe u susjednim državama Srbija je iskazala zajedničkom sjednicom svoje vlade sa vladom Republike Srpske u Banjoj Luci, Tadićevim pozivom na proširenu sjednicu “Savjeta za odnose sa Srbima u regiji” sa jednom točkom dnevnog reda – o popisu stanovništva u svim državama regije te posjetom Tadića Crnoj Gori, gdje je predsjednik Srbije izjavio da Beograd na Srbe u regiji ne gleda kao na dijasporu.
Prvi potez mogao bi se smatrati miješanjem u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine i nastavkom onog ponašanja Srbije kakvo je zabilježeno u vrijeme Miloševića, što daje poticaja Miloradu Dodiku da predviđa raspad Bosne i Hercegovine. Poznavatelji Memoranduma 2 kažu da se ovim ispunjava i jedna njegova odrednica po kojoj “treba pomagati odcjepljenje Republike Srpske”.
Kada srpski dužnosnik poslije sjednice Savjeta za odnose sa Srbima u regiji posebno naglasi da su popisi u državama regije “jedan od najvažnijih u povijesti srpskog naroda”, onda nije čudo da se izišlo i sa zahtjevom za konstitutivnost Srba u tim državama, što je u reakcijama iz Hrvatske i Crne Gore ocijenjeno kao korak prema teritorijalnim autonomijama Srba u tim državama. A poznato je da su takvi zahtjevi bili plaćeni visokom cijenom ljudskih života i stradanja.To se zapravo nadovezuje na izjavu Ljubomira Tadića, jednog od najistaknutijih srpskih intelektualaca, inače oca Borisa Tadića, koji je 1996. izjavio kako “vojni gubitak Srpske krajine i slavonskih zemalja, gdje su Srbi bili većina, ne smijemo nikada prihvatiti kao definitivan gubitak. Te krajeve nikada ne treba smatrati izgubljenima, jer niti Nijemci nisu Istočnu Njemačku smatrali definitvno izgubljenom. Čak ni u Ustavu”.
BiH posebno na udaru srpskih nacionalista
Istu formulu Srbija primjenjuje i nakon neovisnosti Kosova, koje se i dalje nalazi u Ustavu Srbije, a jedna od opcija rješavanja njegove sudbine je prijedlog “dvije Njemačke”.
“Odnos Srbije prema susjedima je vrlo ambivalentan. I pored intenzivnog susretanja na najvišem nivou, bilanca je nepovoljna jer neriješeni problemi iz prošlosti vrlo opterećuju normalizaciju. U suštini još uvijek prevladava mišljenje da se još uvijek ne zna što će biti s cijelom regijom, jer granice još nisu definirane. Na udaru je posebno BiH, jer službena politika Beograda pothranjuje i podržava postdejtonski status quo, što srpska strana vidi kao projektiranu podjelu”, kaže Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji.
“Kada je riječ o Hrvatskoj, pravac djelovanja vlada Srbije donijela je nacionalnu strategiju za rješavanje pitanja izbjeglica od 2011. do 2014. godine. Jedan od glavnih prioriteta te strategije je unaprjeđenje neophodnih uvjeta za siguran i dostojanstven povratak izbjeglica u RH. Objektivno, pitanje povratka Srba u Hrvatsku nije od interesa za Srbiju, jer je vrlo planski razmjestila Srbe iz Hrvatske kako bi etnički konsolidirala pojedine regije u Srbiji, posebno Vojvodinu. Pitanje povratka je više instrument ometanja susjednih zemalja u njihovim odnosima sa EU”, smatra sugovornica “Slobodne Dalmacije” iz Helsinškog odbora.
Stare regionalne aspiracije u novom ruhuOni koji su imali uvid u Memorandum 2, kažu da taj dokument teži zatvaranju Haaškog tribunala, traži da se Ratku Mladiću i Goranu Hadžiću sudi u Srbiji, da se pažnja međunarodne javnosti odvrati od procesuiranja vojnog i političkog vrha Srbije te da se Srbija nakon svojih poraza stavi u ravnopravni položaj s državama nad kojima je počinila agresiju, posebno se traži podizanje optužnica i raspisivanje tjeralica kao u slučaju Purda, Divjak, Ganić…
Razrađeni su i potezi na ekonomskom planu, gdje se preferira bolji i aktivniji odnos s Kinom u zamjenu za izostanak ruske pomoći. Posebno poglavlje je podjela imovine bivše zajedničke države.
I Sonja Biserko smatra da “Srbija nije odustala od svojih regionalnih aspiracija, samo što ih je preformulirala u nove inicijative (izbjeglice, dijaspora, suđenje za ratne zločine Purdi, Jurišiću, Ganiću, Divjaku), što regiju stavlja u nepovoljan položaj kada je riječ o približavanju eurointegracijama.
“No, ovaj je pokušaj da Srbija formulira svoj odnos prema regiji bio prepoznat kao novi pokušaj miješanja u unutrašnje stvari, posebno u Crnoj Gori, BiH i sjeveru Kosova. To je ohrabrujuće, jer pokazuje da regija ipak brzo reagira i detektira sve pokušaje novog pozicioniranja Beograda”, zaključuje Biserko.
‘Načertanije’ drugim sredstvima
Memorandum SANU, koji je, za razliku od Memoranduma 2, bio javan dokument, objavljen u “Večernjim novostima” 1986. godine, dao je “smjernice za konačno rješenje srpskog pitanja na Balkanu”. On je preslikao “Načertanije” Ilije Garašanina iz 19. stoljeća, program četničkog ideologa Stevana Moljevića i Nacionalni državni program Kneževine Srbije iz 1844., što je bila podloga za stvaranje velikosrpskih programa. Autori Memoranduma iz 1986. godine ocijenili su da granice Srbije nisu sukladne etničkom sastavu i zalagali su se za njihovo prekrajanje, protivno Ustavu iz 1974. godine. Posebno su inzistirali na tezi o ugroženosti srpskog naroda izvan svoje matične države, tvrdeći da je asimiliran i marginaliziran u svim sferama društva. Kao antisrpske snage označene su hrvatski i albanski narod. Taj Memorandum je razbuktao srpski nacionalizam pod vodstvom Slobodana Miloševića i doveo do ratova u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH te Kosovu, iz kojih su srpski nacionalisti izašli kao poraženi.
Utjecaj ideologije Dobrice Ćosića
“Srbija je remetilački faktor u regiji i zbog toga”, kako kaže naš sugovornik Žarko Korać, “ona drži BiH u stanju permanentne nestabilnosti, održava ledeni odnos sa Crnom Gorom i ‘štiti srpstvo’ u njoj, a s Hrvatskom se odnosi normaliziraju samo do mjere koja bi omogućavala povratak izbjeglica. “To je, nažalost, dio službene vanjske politike Srbije, a ministar vanjskih poslova Vuk Jeremić, njezin je najgorljiviji zastupnik. Koštuničin DSS i radikali to direktno podržavaju. Nikolićeva Srpska napredna stranka i Tadićeva Demokratska stranka pokušavaju pomiriti te ideje sa eurointegracijama, što u osnovi nije moguće. Ponekad čovjek ima dojam da vanjsku politiku Srbije vodi Dobrica Ćosić”, izravan je Korać u ocjeni vidljivosti ideja Memoranduma 2 u vanjskoj i unutrašnjoj politici Srbije.
Vijesti.ba/RNR