U Sudu BiH danas je nastavljeno suđenje zločinačkoj organizaciji Zijada Turkovića čiji pojedini članovi se terete za više monstuoznih likvidacija, međunarodnu trgovinu drogom, pljačku 2,5 miliona maraka iz sarajevskog aerodroma, otimanje dionica fabrike čarapa “Ključ” i pranje novca.
Odmah na početku ročišta Turković je opet zatražio izuzeće Sudskog vijeća po treći put što je Sud nakon vijećanja odbio, jer je zahtjev bio nedopušten i neblagovremen.
– Kupio sam pravnu knjigu od 1.700 strana i redovno je čitam – kazao je Turković.
Odmah nakon Turkovića Sudu se obratio i Milenko Lakić Laki koji je pitao sudiju Izu Tankića koja je svrha njegovog dolaska na Sud. Tankić mu je kazao da je on optužen u ovom predmetu te da mora dolaziti.
– Nemam nijednog svjedoka. Idući put neću doći. Možete me na silu dovesti i od ponedjeljka počinjem štrajk glađu – kazao je Lakić.
Turković se ponovo obratio sudiji tražeći rok od mjesec dana da bi pripremio odbranu, međutim sud je odbio i ovaj zahtjev.
Nakon nebuloznih zahtjeva Lakića i Turkovića, počelo je dugo očekivano svjedočenje drugooptuženog Saše Stjepanovića.
– Živio sam u Županji, a rođen sam u Vinkovcima. Kada sam imao sedam ili osam godina preselio sam se u Sarajevo. Počeo sam živjeti sa Natašom Pejaković u vanbračnoj zajednici. Ona je rođena u Srbcu, a živjela je u Banjoj Luci. Tokom 2004. i 2005. godine radio sam kao zaštitar. Sporazumno sam raskinuo ugovor sa zaštitarskom kućom. Radio sam poslije toga u kafiću Bakira Ibrahimovića. On je slijep pa sam mu pomagao – kaže Stjepanović.
Stjepanović je također naveo da je Turkovića upoznao 2006. ili 2007. godine u kafiću njegovog kuma Bakira, gdje je radio.
– Poznajem Isljama Kalendera i Emira Zekovića koji je dostavljao pizze. Viđao sam Marija Tolića i ubijenog Emira Hadžića. Emir je Bakiru dao poker aparate da ih koristi u kafiću, pa je često dolazio po svoj dio. Kalendera i Zekovića sam vidio 2007. godine i nisam ih više viđao – kazao je Stjepanović.
Drugooptuženi se u ljeto 2007. godine zaposlio u mikrokreditnoj organizaciji “Žena za žene internacional”, a kasnije ga je nevjenčana supruga Nataša Pejaković zaposlila u kockarnicu “Kum” gdje je ona radila. Stjepanović je također naveo da je studirao stomatologiju i kriminalistiku.
– Ranije sam vozio Audi, kasnije sam od Kalendera kupio BMW. Za to vozilo me je prevario. Bio je star 12 godina i slagao me je da je bio servisiran. Stalno se kvario. Pričekao me je za pare, a supruga i ja smo digli kredite i platili vozilo. Kasnije se BMW pokvario, pa sam ga sa šlep službom odvezao u Kalenderovo dvorište i od njega sam tražio da mi nadoknadi štetu – kazao je Stjepanović.
Stjepanović nije negirao da je putovao u Hrvatsku, a to je pravdao posjetama članovima porodice koji žive tamo.
Stjepanović je tokom svjedočenja kazao da je bio na sahrani ubijenog Emira Hadžića, te da su s njim bili Turković i njegova supruga Šejla, ali da nisu išli istim vozilom.
Tokom svjedočenja Lakić je upadao u riječ te mu je sudija Tankić kazao “Lakiću, možeš ići u Orašje (op.a. KPZ Orašje gdje je u pritvoru), nakon toga su ga specijalci izveli iz sudnice.
Nakon Saše svjedočila je i njegova supruga Nataša koja je ponovila njegov iskaz od riječi do riječi, a pitanja joj je postavljao njen suprug.