Do sada je identifikovano samo šest osoba koje će biti ukopane 12. maja, na kolektivnoj dženazi na mezarju Veljaci u Bratuncu, izjavila je jučer u Šuhra Sinanović, predsjednica bratunačkog Udruženja Žene Podrinja.
Kako je navela, postoji mogućnost da će 5. ili 6. maja biti zakazane nove identifikacije u Komemorativnom centru u Tuzli. No, kako god, 21 godina je prošla od strašnih zločina u Bratuncu, a pronalazak najmilijih ide izuzetno sporo.
– Problem je pronalazak grobnica i izlazak na teren. Kako je otišlo sa Kantonalnog tužilaštva na državni nivo, tri godine se nijedna grobnica nije otvorila. Ne samo za Bratunac nego za čitavo Podrinje i Srebrenicu, kazala nam je Šuhra.
Ona je navela da preživjeli Bratunčani još traže oko 300 najmilijih. Od ukupno 603 nestalih, 252 je ukopano na mezarju Veljaci, dok je njih još 50 ukopano na drugim mezarjima. Uz pronalazak grobnica, usporen je i proces identifikacija. Šuhra je navela i primjer masovne grobnice Suha, koja je otvorena 9. maja 2005. i iz koje je ekshumirano 38 tijela. Među njima i 20 žena, 10 muškaraca i osmero djece.
– Mnoge majke su držale svoju djecu u naručju, a među njima i Bida Ibrahimović sa svoje dvije djevojčice – Nedžada (19 mjeseci) i Mirzeta (9 mjeseci). Bida i Nedžada su identifikovane i ukopane na mezarju Veljaci, a Mirzeta nikada nije pronađena. Ne mogu da shvatim zbog čega djevojčica nije identifikovana i ukopana pored majke i sestre, kada ih je majka skupa privijala uz svoje grudi i ta slika je obišla čitav svijet. Pronađene su zajedno u vojnoj vreći u naručju majke, priča nam Šuhra.
Ona navodi da su predstavnice Udruženja prije 15 dana održale sastanak sa tužiteljicom iz Tuzle Almom Džaferović i Vedom Tucom, vještakom sudske medicine, ali da ni oni nisu znali zbog čega beba Mirzeta nije identifikovana. Kako nam je Šuhra kazala, kada je u pitanju grobnica Suha, postoji još jedan problem. Naime, postoje tri žene koje su pronađene u grobnici i kojima je uzet uzorak kosti, ali ne postoji uzorak krvi, te se zbog toga i ne mogu identifikovati. Kada je u pitanju procesuiranje zločinaca, porodice su nezadovoljne. Dosad su osuđene tek tri osobe. Miroslav Deronjić je priznao zločin u selu Glogova i osuđen u Haagu na 10 godina zatvora. Pred Sudom BiH su osuđeni Mirko Todorović i Miloš Radić.