• Predsjedništvo BiH otvara novi proces imenovanja predstavnika BiH u Venecijanskoj komisiji. Ima li zaista potrebe za tim, ili treba dovesti do kraja proces započet davne 2004. godine?
– Najprije, odluku Predsjedništva BiH od februara ove godine treba dovesti u kontekst: pravni, politički, vremenski, interesni… Već skoro devet godina provođenje procedure izbora člana i (dva) zamjenika člana u Europsku komisiju za demokratiju putem prava (Venecijansku komisiju) ispred Bosne i Hercegovine pokazuje mračnu i zastrašujuću stranu pravne države: ova kvaziprocedura provođena pod okriljem institucija BiH pokazuje da država nije demokratska jer nije zasnovana na vladavini prava (pravnoj državi), da su vladajuće oligarhije (interesne skupine “unutar” i/ili “iznad/izvan” sistema) suspendovale i/ili kontrolirale su demokratiju u još neuspjeloj tranziciji iz totalitarnog režima, korupciju umjesto vladavine prava, (organizovani) kriminal umjesto ljudskih prava, generiranje pravne anarhije i konfuzije što dovodi do višegodišnje pravne nesigurnosti, građanina Ahmeda Žilića. U proteklih devet godina Ministarstvo vanjskih poslova BiH (MVP) sustavno je kršilo zakon i demokratske procedure, kontaminirajući svojim dezinformacijama, amnezijom Ministarstvo pravde BiH i Vijeće ministara BiH, Predsjedništvo BiH, Venecijansku komisiju, Vijeće Europe…
Kontinuirano kršenje procedure
Za ovu kompromitaciju pravne države u BiH – koja nadilazi samu proceduru izbora predstavnika BiH u Venecijanskoj komisiji – najveću odgovornost snose ministri Mladen Ivanić i Sven Alkalaj. Ne znam iz kojih razloga i/ili interesa je sadašnji ministar Zlatko Lagumdžija u potpunosti preuzeo odgovornost za sramno nasljeđe svojih prethodnika i interesnih skupina uzdignutih iznad institucija BiH: sve na štetu vladavine prava, poštivanja ljudskih prava i izgradnje demokratskih institucija. Trebao bi to da objasni bh javnosti. Prema “doktrini” koja derivira iz ovog “slučaja”: za MVP BiH pravo nije stvoreno za građanina, nego protiv njega.
• Vas je te 2004. godine Vijeće ministara BiH predložilo za predstavnika BiH u Venecijanskoj komisiji, a Zorana Pajića za zamjenika predstavnika. Ipak nikad niste imenovani. Zašto?
– Nakon provedene procedure, na osnovu prethodnog jednoglasnog prijedloga njegove Komisije za kadrovska pitanja, Vijeće ministara BiH je na svojoj 59. sjednici od 18. 6. 2004. godine jednoglasno usvojilo prijedlog da se za člana u Venecijanskoj komisiji izabere Ahmed Žilić, a za njegovog zamjenika Zoran Pajić. Ustav BiH propisuje poštivanje pravičnih procedura koje su temelj demokratskih institucija, što je bila i ustavna obaveza Predsjedništva BiH. Obaveza i pravo Predsjedništva BiH bila je, a jeste i danas uprkos raspisanom Javnom pozivu, da okonča ovu započetu proceduru na način da: ili da potvrdi ranije dostavljeni prijedlog VM BiH sa 59. sjednice ili da postupak izbora vrati na početak. O nezakonitostima i kontinuiranom kršenju procedure o svemu sam u proteklim godinama obavještavao/upozoravao MVP BiH, Vijeće ministara BiH, Predsjedništvo BiH. Međutim, MVP BiH je ne poštujući ovu odluku VM BiH, protivno Zakonu o Vijeću ministara BiH, Poslovniku o radu VM BiH, Zakonu o upravi BiH, dana 18. 3. 2013. raspisalo je Javni poziv za za prijavu kandidata BiH u Venecijansku komisiju. Naravno, ali za pravnu državu neuvjerljivo i nedovoljno, MVP BiH će se pravdati da je javni poziv raspisan na osnovu zaključka Predsjedništva BiH od 13. 2. 2013. godine.
• U kojim institucijama BiH je ta procedura prekršena i kako je moguće da se takvi propusti dešavaju u institucijama BiH?
– Ova kvaziprocedura, grubo kršenje zakona, amnezija na činjenice (pravne akte zvaničnih organa vlasti), ovo pravno ruglo od procedure, inicijalno i kontinuirano je devet godina generirano iz MVP-a koje je, uporno, demonstriranom demonskom snagom “kontaminiralo” Vijeće ministara BiH, činjenično i pravno besmislenim argumentima vodilo prepisku sa Ministarstvom pravde BiH, što se moralo reflektirati i na Predsjedništvo BiH koje je ili bilo predmetom manipulacije, ili je manipulacija poticala od bošnjačkog člana Harisa Silajdžića, protiveći se mom imenovanju nikada nije dopustio da se odluka VM BiH od 18. 6. 2004. za njegovog mandata u period od 2006. do 2010. bilo kada stavi na dnevni red kako bi se u skladu sa procedurom o istoj izjasnilo Predsjedništvo. Pismeno sam ga upozoravao na kršenje procedure, ali se nikada nije udostojio čak ni da mi odgovori, a što je bila i njegova pravna obaveza – a ne samo pitanje kulture. Očito da kao Bošnjak nisam zadovoljavao njegove kriterije političke podobnosti. Nikada mu nisam ostavio razloga da sumnja u moje pravničke sposobnosti. Sasvim je bilo razumljivo da su ostala dva člana Predsjedništva oportuno gledala na ovu “unutarbošnjačku” nesuglasnost.
• Na koji način je MVP BiH devet godina opstruirao okončanje započete procedure izbora i imenovanja?
– Dobro pitanje. U donošenju odluke od 18. 4. 2006. učestvovao je i tadašnji ministar vanjskih poslova BiH Mladen Ivanić i glasao ZA prijedlog: Ahmed Žilić – član i Zoran Pajić – zamjenik u Venecijanskoj komisiji ispred BiH. Međutim, nakon toga MVP BiH je, sapličući se u sopstvenim proturječnostima, uporno dezinformirao Vijeće Europe i/ili Venecijansku komisiju (prešućivalo je) da je okončan važan dio procedure pred Vijećem ministara BiH te da je pravo i obaveza Predsjedništva BiH da se u preostalom dijelu procedure izjasni o ovom prijedlogu VM BiH. Prethodno, dana 24. 4. 2006. godine bio je istekao mandat dotadašnjem članu Venecijanske komisije ispred BiH, gosp. Ćazimu Sadikoviću, te je BiH (kao pridruženi član u Venecijanskoj komisiji?) bila obavezna da do 18. 4. 2006. pokrene procedure i imenuje člana i zamjenika Venecijanske komisije ispred BiH. Iako je postala članica Vijeća Europe 24. 4. 2002. godine, pitanje koje traži odgovor je zbog čega je u tom period BiH imala pridruženog (bez prava glasa), a ne punopravnog, člana u Venecijanskoj komisiji? Interesne skupine nastavile su da djeluju kroz MVP BiH, ministra Mladena Ivanića i njegovog pravno autističnog pomoćnika Nedžada Hadžimusića, koji je u nekoliko obraćanja upućenih Ministarstvu pravde BiH, sa neviđenim licemjerjem i amnezijom, uprkos postojanju odluke VM BiH od 18. 6. 2004., u svom zvaničnom aktu od 13. 6. 2006. “žurno zatražio informaciju od Ministarstva pravde BiH zašto se ne imenuje predstavnik BiH u Venecijansku komisjiu.
Politički sponzor
Tadašnji ministar Ivanić, ne poštujući akt VM BiH od 18. 6. 2004. i time grubo kršeći Zakon o VM BiH i Poslovnik o radu VM BiH, obratio se Ministarstvu pravde BiH, te i on 6. 7. 2006. zatražio “da je neophodno pokrenuti procedure za imenovanje novog člana i zamjenika člana Venecijanske komisije ispred BiH”. Ćazim Sadiković kao tadašnji pridruženi član u Venecijanskoj komisiji ispred BiH bio je bez prava glasa. Ivanić je dezinformirao i Vijeće Europe, te je razloge svoje inkonzistentnosti još uvijek obavezan pojasniti javnosti. Ukratko, ako je već 18. 6. 2004. glasao za mene, koje je interesne skupine Ivanić kasnije slijedio te revidirao vlastiti stav uz rizik zakonske odgovornosti zbog zloupotreba, nepoštivanja i neprovođenja odluke VM BiH kršeći time Zakon o VM BiH i Poslovnik o radu VM BiH?
• Spomenuli ste interesne skupine koje su se protivile Vašem imenovanju?
– Dijelovi međunarodne zajednice unutar OHR-a upleli su se u ove opstrukcije procedure izbora i imenovanja vršeći pritisak na Predsjedništvo BiH da se ne izjasni o prijedlogu VM BiH od 18. 6. 2004. Zoran Pajić za ličnu je promociju zloupotrebljavao svoju tadašnju funkciju savjetnika Visokog predstavnika Paddyja Ashdowna za odnos sa institucijama BiH i nevladinim organizacijama. Nezadovoljan što ga nadležne institucije BiH u tada provedenoj proceduri nisu predložile za budućeg člana u Venecijanskoj komisiji, Pajić je pribjegao ucjenjujućem lobiranju izašavši izvan pravnih i etičkih okvira njegove tadašnje funkcije, instrumentalizirajući i zloupotrebljavajući autoritet i funkciju Visokog predstavnika. Mediji su ukazali na pritisak kojeg je Pajić vršio nad Borislavom Paravcem, tadašnjim članom Predsjedništva BiH. Pajićevo pismo upućeno 2. 9. 2004. tadašnjem predsjedavajućem VM BiH, gosp. Adnanu Terziću, svojim antiakademskim i klevetničkim sadržajem pripada (ne)kulturi denunciranja. Vjerovatno je zauzetost ovakvim “pisanijama” jedan od razloga što u svojoj višedecenijskoj akademskoj karijeri nikada nije napisao niti jednu knjigu, čak niti skriptu iz međunarodnog prava kojeg je godinama predavao na Pravnom fakultetu u Sarajevu. Bez bilo kakvih pravnih i činjeničnih argumenata u svom pismu od 2. 9. 2004., izrugujući se zakonima i provedenim procedurama, pritom zloupotrebljavajući svoju “pravnu auru” savjetnika Visokog predstavnika i “pravosudnog reformatora” u BiH, Zoran Pajić je od predsjedavajućeg VM BiH “tražio reviziju postupka” (?!). Obratio sam se tadašnjem Visokom predstavniku Paddyju Ashdownu i obavijestio ga o opstrukcijama i nedemokratskim metodama njegovog savjetnika, o kršenjima dotadašnje legalne procedure kandidiranja i predlaganja, kao i sprječavanja njenog okončanja. Tadašnje Predsjedništvo BiH – Tihić, Paravac i Čović – zaista je bilo izloženo velikim pritiscima OHR-a te, vjerovatno, zbog toga, završna procedura nije bila okončana. Tadašnjeg Ashdownovog savjetnika Pajića, podsjećanja radi, pobijedio sam pred Komisijom za kadrovska pitanja VM BiH, Vijećem ministara BiH, a prilikom izbora za sudiju Suda za ljudska prava u Strasbourgu pobijedio sam ga na intervjuu kojeg je vodio Potkomitet za izbor sudija Vijeća Europe (Mijović 3 glasa, Žilić 2 glasa, Pajić nijedan glas); prilikom glasanja za sudiju pred parlamentarnom Skupštinom Vijeća Europe Pajić je dobio 9 glasova a Žilić 31. Po ostvarenim efektima dosadašnje opstrukcije mogu se kvalificirati kao “baršunasta” revizija postupka, predložena od Pajića. Najnovije raspisivanje Javnog poziva za prijavu kandidata BiH u Venecijansku komisiju MVP BiH moglo bi se tumačiti i u tom kontekstu.
• Kako je opstruisao Alkalaj?
– MVP BiH, ex-ministar Sven Alkalaj, uputio je akt/Informaciju VM-u BiH dana 25. 3. 2008. sa prijedlogom da se započne procedura člana i zamjenika člana iz BiH. MVP BiH kao upravni organ mora da ima svoj kontinuitet: stoga ne postoji bilo kakva pravno opravdana isprika za ispoljenu amneziju i ministra Alkalaja koji, eto, nije bio upoznat sa odlukom VM BiH sa njegove 59. sjednice? Nažalost, politički sponzor ovakvog protuzakonitog i sramnog ponašanja ministra Alkalaja bio je tadašnji član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić. Očito da je ovaj zadah (sve)prisutne nezakonitosti, neprofesionalnosti i netransparentnosti MVP-a BiH – uspio da “kontaminira” i VM BiH koje je na 45. sjednici održanoj 24. 4. 2008. godine razmotrilo Informaciju MVP BiH od 25. 3. 2008. u vezi sa potrebom imenovanja predstavnika BiH u Venecijansku komisiju, te je, s tim u vezi, “zaključeno da Ministarstvo (pravde BiH) provede redovnu proceduru za imenovanje predstavnika BiH (člana i zamjenike člana) u Venecijansku komisiju i Vijeću ministara dostavi odgovarajući prijedlog. O zaključku vas informiramo radi njegove provedbe” (Akt VM BiH/Generalnog tajništva od 28. 4. 2008. upućen Ministarstvu vanjskih poslova i Ministarstvu pravde BiH).
• Zašto Predsjedništvo BiH nije uzelo u obzir ove pravne propuste prilikom donošenja zaključka kojim je naložilo MVP-u BiH da raspišete najnoviji Javni poziv?
– Pod ovakvim okolnostima nisu postojale pravne pretpostavke na osnovu kojih je Predsjedništvo BiH donijelo zaključak na svojoj 32. sjednici održanoj 13. 2. 2013. godine i zadužiti MVP BiH da raspiše javni poziv od 18. 3. 2013. ismijavanje pravdi je činjenica da predsjedavajući VM BiH nakon 24. 4. 2008. nisu provodili odluku VM BiH sa 45. sjednice od 24. 4. 2008. godine, a što su bili obavezni na osnovu člana 28.(7) Zakona o Vijeću ministara BiH i člana 8.(1) Poslovnika o radu VM BiH? Imajući ovo u vidu, da li je Predsjedništvo BiH (Član 1.(2) Poslovnika o radu Predsjedništva BiH), kao najviši kolektivni organ izvršne vlasti BiH, ispunilo zadatak pravne države (vladavine prava) da “koordinira” i “uskladi” rad institucija izvršne vlasti BiH, i da li je branilo interes građanina Ahmeda Žilića? Da li ovo može da predstavlja ispunjenje obećanja iz svečane zakletve u pogledu date obaveze svakog člana Predsjedništva BiH da će… “štititi i unaprjeđivati ljudska prava i osnovne slobode, te brinuti o interesima i ravnopravnosti svih naroda i građana” (član 4. Poslovnika)?
Aprilski paket
Zbog ovakve neizvjesnosti o sadržaju i primjeni citiranih pravnih normi ugrožena je pravna sigurnost građanina Ahmeda Žilića, što je nužna pretpostavka za zaštitu ljudskih prava, efikasnog djelovanja državne vlasti, političke stabilnosti društva. Prekršeno je načelo zakonitosti rada uprave (izvršne vlasti) koja se nametnula kao glavni demiurge i/ili Levijatan, suspendovan je demokratski sadržaj političkog poretka. U Ustavu Bosne i Hercegovine, primjenjivim zakonima, Poslovniku o radu Predsjedništva BiH – ne postoji niti jedna odredba koja Predsjedništvu BiH daje u nadležnost/ovlaštenje da stavlja van snage odluke Vijeća ministara BiH, pa i one sa 45. sjednice od 24. 4. 2008. godine. Kako je Predsjednišvo BiH obavezno da brine o primjeni Poslovnika, predložio sam u obraćanju od 7. maja ove godine da predsjedavajući, kao i druga dva člana Predsjedništva, inicira(ju) raspravu o ovim pravnim inkonzistentnostima.
• Kako je moguće da se takva kršenja zakona i procedura dešavaju u institucijama BiH?
– Time je MVP BiH, nažalost, dokazao da država nije demokratska jer nije zasnovana na vladavini prava; da su vladajuće oligarhije (interesne skupine “unutar” i/ili “iznad/izvan” sistema) suspendovale (kontrolirale su) demokratiju u još neuspjeloj tranziciji iz totalitarnog režima; korupciju umjesto vladavine prava, (organizovani) kriminal umjesto ljudskih prava, generiranje pravne anarhije i konfuzije što dovodi do pravne nesigurnosti građana. Kršenje zakona utoliko je teže, jer VM BiH nikada nije svojom posebnom odlukom stavilo van snage svoju odluku od 18. 6. 2004.? U tom kontekstu, MVP BiH je bio obvezan da sarađuje sa drugim organima, kako mu je naloženo zaključkom Predsjedništva BiH od 13. 2. 2013. Ovo samo potvrđuje da niti Predsjedništvo BiH, kao i Vijeće ministara BiH, već skoro devet godina ne može “obuzdati” MVP BiH u svojim nezakonitostima i služenju interesnim skupinama koje se protive okončanju procedure pred Predsjedništvom BiH započete još prije devet godina započete? Zašto Vijeće ministara BiH nikada u proteklih skoro devet godina nije pokrenulo postupak utvrđivanja odgovornosti bilo kojeg od ministara u MVP-u BiH zbog kršenja/neizvršenja pravno obavezujućih zaključaka VM-a BiH? Kako je MVP BiH bez zaključka/naloga od strane VM BiH – mogao raspisati Javni poziv 18. 3. 2013.? Da li su ovim narušeni utemeljeni na zakonima odnosi na relaciji Predsjedništvo BiH – VM BiH – Ministarstvo pravde BiH – MVP BiH? Zašto Predsjedništvo BiH u skladu sa zakonima i procedurama svoga rada u proteklih skoro devet godina nikada se nije izjasnilo o prijedlogu VM BiH sa 59. sjednice?
• Da li ste obavijestili i predsjedavajućeg VM BiH o ovome?
– Da, Nikolu Špirića i ukazao mu na ove devijantnosti sistema i nezakonitosti unutar MVP-a BiH. Gospodina Bevandu nisam nikada obavijestio.
• Da li neusvajanje Aprilskog paketa ima i kakve veze s Vašim neizborom?
– Moja “zlosreća” da sam Bošnjak, ipak, nije bila glavni razlog da gosp. Silajdžić kao izabrani član Predsjedništva BiH (2006-2010.) iz reda Bošnjaka – nikada nije predložio da se stavi na dnevni red prijedlog VM BiH od 18. 6. 2004. Suština stvar bila je koncepcijske naravi i krije se u našim dubokim razmimoilaženjima oko neusvajanja Aprilskog paketa kada su članovi njegove SBiH glasali protiv u PS BiH. Razlog može biti u dubini mojih ubjeđenja i potrebi da se slažem sam sa sobom i da ne zavisim od drugih, da budem sam svoj gospodar u mjeri nekima neprihvatljvoj. Naša razmimoilaženja bila su vjerovatni razlog za njegove potonje institucionalne opstrukcije u pogledu izbora mene kao člana u Venecijanskoj komisiji ispred BiH jer sam smatrao da je PS BiH trebala usvojiti amandmane na Ustav Bosne i Hercegovine – Aprilski paket. Razumljivo, ostalim članovima Predsjedništva BiH (gospoda Komšić i Radmanović) u kontekstu “dobre” prakse rada ostalo je samo da četiri godine uzaludno očekuju inicijativu od njihovog kolege – bošnjačkog člana Predsjedništva BiH gosp. Silajdžića o izboru/imenovanju člana Venecijanske komisije iz reda Bošnjaka, pritom očito (razložno) ne želeći… “da se upliću u ovo pitanje unutar Bošnjaka”. Dodatni razlog našem razmimoilaženju – a tiče se Ustava Bosne i Hercegovine koji je u “fokusu” Venecijanske komisije, je da sam sa ambasadorom Donaldom Haysom bio jedan od osnivača Udruženja “Dayton projekt” pod čijim okriljem su inicirani razgovori o ustavnim promjenama 2005. godine, kao i da je sjedište Udruženja “Dayton projekt” bilo je u mojoj advokatskoj kancelariji u Sarajevu, gdje su u diskreciji mjesec ima bili vođeni inicijalni pregovori o ustavnim promjenama skoro godinu dana.
• Koliko bi procedura izbora novog predstavnika BiH u VK, ukoliko bi se pokrenula sad ispočetka, mogla trajati?
– Trebalo bi da se najprije Predsjedništvo BiH odredi o mom obraćanju od 7. maja od ove godine, u kojem sam, ponovo, ukazao na ozbiljna kršenja vladavine prava (pravne države), kršenja ljudskih prava, višegodišnjeg podrivanja demokratskih institucija kroz kršenja procedure od strane MVP-a BiH. Procedura bi se mogla skratiti ukoliko bi Predsjedništvo BiH, prethodno, stavilo van snage svoj zaključak upućem MVP BiH za raspisivanjem Javnog poziva – samo u dijelu koji se odnosi na proceduru izbora i imenovanja člana i zamjenika člana iz Venecijanske komisije ispred BiH. Nalog je pravne države i obaveza poštivanja procedura, da Predsjedništvo BiH da okonča davno započetu proceduru na način da se izjasni o prijedlogu Vijeća ministara BiH od 18. 6. 2004. Ovo je suvereno pravo Predsjedništva BiH. Ukoliko budem imenovan, spekuliram, procedura će biti skraćena. Ukoliko Predsjedništvo BiH ne ispoštuje primjenjive zakone i dosadašnje procedure, koristit ću sva dopustiva mi pravna sredstva za zaštitu mojih prava pred Ombudsmenom BiH, Parlamentarnom skupštinom BiH, Ministarstvom pravde BiH (Upravnim inspektoratom), putem medija obratit ću se bh. javnosti, međunarodnim organizacijama (Vijeću Europe), kao i Venecijanskoj komisiji.
• Šta Vi lično možete, i hoćete li, učiniti da se Vaše davno imenovanje ubrza i dovede do kraja?
– U proteklim godinama obraćao sam se svim institucijama – MVP-u BiH, VM-u BiH, Predsjedništvu BiH, članovima PS-a BiH – delegacije u Vijeću Europe, Venecijanskoj komisiji koja mi je u svom zvaničnom odgovoru od 18. 1. 2007. upućenog i vlastima BiH, dala zapravo i podršku. Moram potvrditi da se Ministarstvo pravde BiH i Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH profesionalno oduprlo višegodišnjim podmetanjima od MVP-a BiH, a što je generiralo konfuziju u VM-u BiH i Predsjedništvu BiH. Zaludu su očekivanja mojih protivnika da će me savladati rezignacija. Ko kukavički trpi odbacuje svoju ljudskost.
• Koliko je BiH na gubitku zbog toga što godinama nema svog predstavnika u Venecijanskoj komisiji, šta je ova komisija radila dosad u BiH?
– BiH kao punopravna članica Vijeća Europe već godinama nema pravo glasa u Venecijanskoj komisiji. Nisam siguran da je predstavnik BiH ikada imao pravo glasa u Venecijanskoj komisiji? Zar samo to nije porazno za nadležne vlasti? Dosada, Venecijanska komisija obavila je u BiH, i za BiH, veliki i koristan posao u okviru svog mandata.