Prema podacima kojima raspolaže Udruženje logoraša Općine Novi Grad, tog dana je u ovom sarajevskom naselju ubijeno 39 civila, a u borbama koje su vođene još 28 vojnika. Danas je obilježena tužna godišnjica na kojoj su učenjem Fatihe, minutom šutnje, te polaganjem cvijeća brojne delegacije odale počast poginulima.
– To je jedan od najtužnijih dana koji se desio u proteklome ratu. Ljudi su ubijani zbog imena i prezimena, bez ikakvog oružja u rukama. Još 500 osoba iz Aerodromskog naselja je odvedeno u logore, od kojih je manje od polovine preživjelo. Ostali su umirali u najtežim mukama, poslije tortura koje nijedan ljudski um ne može ni zamisliti, kaže Amir Smječanin, predsjednik Udruženja logoraša Općine Novi Grad.
Kakve strahote su doživjeli stanovnici Aerodromskog naselja svjedoče brojni logoraši, ubijane su žene, djeca, starice… Razlog je bilo samo pogrešno ime u pogrešnom trenutku.
– Imao sam samo 17 godina i izašao sam pred ulaz zajedno s ocem, sestrom, mamom i nanom. Prišli su četnici i izveli pred nas moju nanu i oca. Jedan od njih mi je držao glavu kako bih gledao u oči ocu kojega su na svega dva metra udaljenost od mene ubili. Pucali su i u nanu, a tek onda su počeli mene tući. Ne znam je li boljelo jer sam bio u šoku, komi, nesvijesti, nisam vjerovao da se događa nešto ovako. Odveli su nas u sabirni centar na Aerodrom, a potom u logor na Kulu. Još dva puta do Kule su me pripremali za strijeljanje i odustajali. Imali smo sreću da smo nas troje preživjeli, ali rane su preduboke i nikada se nismo od njih oporavili, ističe Meho Šljivo, logoraš iz Aerodromskog Naselja i dodaje da je za šest mjeseci zarobljeništva smršao 12 kilograma, te pretrpio strahote kojih se ne želi ni sjećati.