Salapura je ponovio da je za ova masovna ubistva čuo tek krajem decembra 1995. ili početkom januara 1996. od komandira Desetog diverzantskog odreda pri GŠ-u VRS-a Milorada Pelemiša, koji mu je potvrdio da su pripadnici tog odreda učestvovali u ubijanju muslimanskih muškaraca.
Znao je cijeli grad
Upitan od zastupnika Optužbe šta je uradio da bude provedena istraga o tim saznanjima, Salapura je izjavio da to nije bila njegova dužnost, već dužnost sigurnosnih organa.
Rekao je da ništa nije preduzeo i zato što je vjerovao da je većina članova GŠ-a VRS-a već znala za ubistva.
– Da, tačno je, čuo sam od operativaca… Svi su to znali, cijeli grad, a kamoli vojska, smatrao sam da je to u procesu – rekao je Salapura.
Na pitanje da li je tada znao da je i general Mladić znao da su pripadnici jedinice GŠ-a VRS-a strijeljali zarobljenike, Salapura je uzvratio da tada “nije razmišljao o tome da li je on znao”.
Poslije sugestije tužioca da mu je dužnost bila da Mladića obavijesti o svojim saznanjima, odgovorio je da je o tome razgovarao sa svojim pretpostavljenim, generalom Zdravkom Tolimirom, koji je bio Mladićev pomoćnik za obavještajno-sigurnosne poslove.
Sud u Haagu je generala Tolimira 2013. nepravosnažno osudio na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici.
Mladić je kao komandant VRS-a optužen za genocid nad oko 7.000 srebreničkih Muslimana, kao i za druge zločine u BiH.
Dok ga je unakrsno ispitivao Mladićev branilac Miodrag Stojanović, pukovnik Salapura je posvjedočio da su poslije zauzimanja Srebrenice pripadnici Desetog diverzantskog odreda, po riječima komandira Milorada Pelemiša, dobili odsustvo, a da su u okolini enklave ostali samo oni “koji nisu imali gdje da odu”.
Nek se češe onaj koga svrbi
– Pitao sam ga da li je on to naredio, rekao je da nije. Pitao sam ga da li ima išta s tim, rekao je da nema. Ja sam mu na to rekao da me dalje ništa ne interesuje – nek se češe onaj koga svrbi – opisao je svjedok razgovor s Pelemišem.
Salapura je ustvrdio da je Pelemiš morao obavijestiti sigurnosne organe GŠ-a VRS-a o učešću svojih vojnika u zločinu kako bi oni pokrenuli postupak.
Svjedok je potvrdio da je tražio od ministra unutrašnjih poslova RS-a da pripadnicima Odreda koji su učestvovali u strijeljanjima Muslimana izda lične karte, odnosno dâ “lažne identitete”.
Upitan od branioca da li su oni to tražili, odgovorio je – ne, bila je naša procjena da je to neophodno uraditi.
U zahtjevu koji su tužioci prikazali u sudnici, Salapura je naveo da su te osobe optužene od Tribunala u Haagu.
Salapura će, kao svjedok Optužbe, svoj iskaz na suđenju Mladiću završiti 21. juna, a odmah zatim svjedočit će u odbranu bivšeg predsjednika RS-a Radovana Karadžića, također optuženog za genocid u Srebrenici, javlja BIRN – Justice Report.