Sarajevski sastanak s historijom:Dan koji je preokrenuo svijet

 

Francuski listovi kao da se natjecu u opisivanju bh prijestolnice koja ce za nekoliko mjeseci, obiljeziti stogodisnjicu pocetka Prvog svjetskog rata. Marie Verdier, specijalna izvjestiteljica pariskog dnevnika “La Croix”, ostvarila je nekoliko opsirnih natpisa pod zajencikim nazivom “Sarajevo ima sastanak s historijom”. Prvi je posvecen atentatu i obnovi Vijecnice.

 

Grad u kojem mit i tragedija idu u korak

 

“Prijestolonaslijednik austrijsko-madjarske krune i supruga Sofia su ubijeni 28 lipnja 1914 godine.Stoljece kasnije, mladi Gavrilo Princip jos uvijek razdvaja zajednice Bosne i Hercegovine”-zapocinje svoju pompeznu pricu, pariska novinarka. Otisla je i na Pale koje predstavlja kao gradic od 15 000 stanovnika, udaljen 15km od Sarajeva, smjesten u RS, sto najbolje ilustrira gradnja nove pravoslavne crkve, na ulasku u naselje.

“U Gimnaziji Srednjoskolski/?/, 30 godisnji Marko Nozica sa mnogo odgovornosti, nastoji predavati o dogadjaju na satovima historije, pa sprijeciti malodobnike da ih pogresno razumiju-istice izvjestiteljica.-U njegovom udzbeniku, napisanim cirilicom, u tekstu o Prvom svjetskom ratu, Gavrilo Princip, srpski student i ubojica austro-ugarskog prijestolonaslijednika je “Patriot koji je htio izmijeniti ustaljeni poredak.Borio se za stvaranje nezavisne Jugoslavije, izvan austrijskog uticaja”.Srpski profesor je istakao kako je nacin na koji je sve prikazano-druga prica ali je po njegovom misljenju, Princip bio junak.

U skolskoj instituciji Mula Mustafa Baseskija, u sredistu Sarajeva,” vise etnickog grada postalom vecinski muslimanskim, od rata 1992-1995”, Bahrija Cehajic, profesorica povijesti pokazuje svoj udzbenik, ostvaren u sarajevskom Kantonu. Samo jedna ilustracija je posvecena Principu, snimljena pri njegovom, jako uzbudljivom uhicenju :

“Za vrijeme  studija, 70 godina proslog stoljeca, prisustvovala sam konferenciji Vase Cubrilovica koji je imao vise od 80 ljeta. Ucestvovao je u atentatu a mi smo mu, tada pljeskali. Gavrilo Princip je bio slavljen u socijalistickoj Jugoslaviji. Danas to ne bih ucinila. Za mene je  terorist, ali prihvatam da ga drugi smatraju junakom”.

Upitan o dogadjajima i predstavljen kao historicar, Ivan Lovrenovic navodi :”Zajednicka povijest je nemoguca. Potrebno je obraditi historijske pretrage bez predstavljanja  komunitarnih pitanja. Takodjer je neophodno usvojiti razlicite istine i dopustiti mladima, sve ineterpretacije atentata. To bi mogao biti model za BiH”,-masta Lovrenovic-po shvatanju specijalne izvjestiteljice iz Pariza. Kraljevina Jugoslavija, isto kao i Titova socijalisticka, stvorile su mitologiju o postupcima, tih mladih nacionalista, kasnije nazvanih “Mlada Bosna” sto su bili pod jakim uticajem tajne srpske organizacije Crna ruka, koja se borila za veliku Srbiju. Iza zvanicne historije, bosansko drustvo je ostalo razapeto i podijeljeno u shvatanjima svoh austro-ugarskog perioda.

Marie Verdier je posjetila i groblje na Kosevu, isticuci kako se srpska apologija o atenatatu materijalizirala u postojanju velike, memorijalne kapele sa natpisom”Vjecni pokoj junacima Vidovdana” koju je 1939 godine, podigla pravoslavna zupa, od nekadasnjih nadgrobnih spomenika.

“Vidovdan je bio srpsko nacionalisticko slavlje koje se referira na lokalne junake, blagdana svetog Guya.Princip se u tome ne bi prepoznao jer se predstavljao kao jugoslavenski patriot i ateist.”-objasnio je Lovrenovic.

“Hrvatski katolici su prihvatili austro-ugarsku vladavinu kao oslobodjenje od Turske, nakon vise od cetiri stoljeca otomnaske dominacije”-istice specijalna izvjestiteljica. Oni ne mogu prihvatiti Principa kao osloboditelja. Na pocetku, muslimani su austrijsku vlast smatrali kao katastrofu.

“Veliki dio je izbjegao u Tursku, gdje postoji znacajna bh dijaspora. Promijenili su misljenje izranjanjem laicke inteligencije, formirane na sveucilistima carstva. Dakle, Hrvati i muslimani su lose zivjeli srpsku osvajacku propagandu”-podvukao je Ivan Lovrenovic.

Tako su, nakon Karadziceve opsade grada, zapocete 1992 godine, nanovo otvorena vrata historije. Muzej “Mlade Bosne” je odmah po napadu na Sarajevo postao “Muzej 1878-1914” pa nakon obnavljanja 2006, predstavlja odu austrijskom periodu-pise Marie Verdier.

 Vodic, Mirsad Avdic, je istako vjersko, industrijsko, kulturno ili arhitektonsko razvice otomanske vlasti,isto kao i intelektualno, te kao  primjer moderniteta naveo, da je u tursko doba prva zena polozila vozacki ispit 1903 godine.

 Avdic je, takodjer, upozorio francusku, specijalnu izvjestiteljicu kako je to historijsko obiljezje zanimljivo turistima : “Bosnjacima je dosta historije. Oni je ne uce, nego prezivljavaju”!

 

Bosna je svijet bezrazumnosti

 

O znacajnim promjenama u Muzeju, povratku starog imena obliznjem mostu pa brisanja tragova stopala sa plocnika, postavljenih 1956 godine, ostecenih srpskom granatom za vrijeme zadnjeg sukoba, izrazio se i Slobodan Soja, predstavljen kao historicar i bivsi diplomat :

“Historija se skracuje.Muslimani Principa smatraju teroristom da bi se bolje razlikovali od Srba. Obostrana mrznja navodi na oprecna misljenja. Bosna je svijet bezrazumnosti”.

 Marko Nozica zakljucuje : “Razlicitosti se povecavaju u nestabilnim drustvima.Sve sto moze biti upotrijebljeno za podjelu je uradjeno, za to ne treba oruzje”.

 

Zato je- objasnjava novinarka iz Pariza- nacionalisticki predsjednik RS, Milorad Dodik nedavno ispoljio neslaganje s “antisrpskim, tajnim planom” zbog organizacije obiljezavanja Velikog rata, pod nazivom “Sarajevo, Srce Europe”, sumnjajuci kako ce dogadjaj “ugroziti Srbe” i uspostaviti paralelu izmedju atentata i srpske agresije protiv Sarajeva, iz 1992 godine.

 

 

Biblioteka bljesti kao prije

 

 

Franjo i Sofia su ubijeni nakon izlaska iz ovog neo-maurskog spomenika, simbola grada-objasnjava Marie Verdier, galskim citateljima. Namjerno bombardirana za trajanja opsade 1992-1995, biblioteka, koja se vidljivo obnavlja, bice otvorena u lipnju 2014 godine. Na zaljenje mnostva osoba, sto su je htjele ostaviti  u rusevinama, kao sjecanje na zadnji rat.

Hasan Ibrahimpasic, director radova koje je ostvarila francuska tvrtka “Safege”, smatra sumnjicava misljenja, zabavnim.Sarajevska biblioteka, jos uvijek nazvana Vijecnica, po prvobitnoj opcinskoj funkciji, je ogromno gradiliste cije, isprepletane  skele  zacudjuju. Odlucno izjavljuje, da ce Becki filharmonijski orkestar, moci svirati slijedeceg lipnja.Ceremonija obiljezavanja stogodisnjice pocetka Prvog svjetskog rata ce biti prilika za ponovno otvaranje maurskog spomenika, koji ce dobiti svoju prvobitnu raskos i sjaj : podignut je 1896, u doba austrougarske vlasti.

Zapravo, sve je tu i zapocelo-tvrdi izvjestiteljica iz Pariza- tog famoznog 28 lipnja 1914 godine, kada je arhigrof Franjo Ferdinand, u pratnji grofice Sofie odbio promijeniti putanju osobnog programa, uskladjenog vojnim manevrima carstva, uprkos prvog, promasenog atentata koji ga je direktno ugrozio. Nakon primanja u Vijecnici, u kojoj se od 1910 nalazio Parlament, svecana povorka je krenula duzinom Miljacke.

Tri stotine metara dalje, kod Latinskog mosta, mladi Princip, pistoljem je ubio naslijednika dvojake krune i njegovu suprugu.

Spomenik je najprije obnovljen zbog rata i razmimoilazenja iz 20 stoljeca, nego zbog komemoracije. Radovi traju vec 15 godina i ostvaruju se po etapama. Najprije je popravljen

 krov, zatim zidovi i structure fasade pa najzad-unutrasnjost. Namjerno je unisten kisom granata poslanih od strane ekstremistickih, srpskih snaga, za vrijeme opsade grada u kolovozu 1992 godine.

“Zahvaljujuci Franjevcima koji su sacuvali sva arhivska dokumenta konstrukcije, mogli smo ostvariti originalne nacrte, boje i cijelo unutrasnje uredjenje”-zadovoljno je izjavio Ibrahimpasic.

Stotinu radnika je pristupilo obnavljanju. Sve arabeske su rucno ostvarene, boje za zidove najprije isprobane u ateljeima, radi pronalazenja pravih nijansi i tonova”. Ipak, radovi izazivaju skripanje brojnih zuba. Nije li bilo veceg i upecatljivijeg svjedocanstva o ratu i strasnim razaranjima od strusene biblioteke?Tri dana i noci, plamen je unistavao skoro cijeli fond od milijun i pol volumena, Nacionalne Biblioteke, smjestene u Vijecnici od 1951 godine.Agresori su- navodi pariska novinarka-najprije htjeli unistiti stoljeca historije i kulture pa ostaviti “memoricid”, kulturno ciscenje- saznala je od Vesne Balzine,  istraziteljice i odgovorne za biblioteku Sveucilista u Montréalu.

Enes Kujundzic, director institucije je na kraju rata bio medju prvima sto su se borili za rekonstrukciju dokumentarnog fonda i izgradnju drugog zdanja, radi ocuvanja gradskog simbola u rusevinama, sa smrvljenim kamenjem i istopljenim mramorom. Intelektualci i umjetnici su ostvarili peticiju sto je kruzila gradom “Spomenik je trebao biti posvecen kulturi”-izjavio je Haris Pasovic, nezadovoljan sto ce vecinski prostor gradjevine biti upotrijebljen za opcinske poslove. Samo ce fond starih  knjiga, velike vrijednosti, sklonjen u Titovu kasarnu smjestenu u sveucilisnom kampu grada, biti vracen.