< !DOCTYPE html PUBLIC "-//W3C//DTD XHTML 1.0 Transitional//EN" "http://www.w3.org/TR/xhtml1/DTD/xhtml1-transitional.dtd">
Da je Bosna i Hercegovina zemlja apsurda, zna se već odavno. Niti u jednoj zemlji na svijetu nije moguće da stranka, SDS, čijem se kompletnom vrhu sudi za genocid koji je počinjen (što je potvrđeno, barem u slučaju Srebrenice, pravomoćno pred Međunarodnim tribunalom) sasvim normalno politički djeluje, štaviše da kroji pravdu i to u mjestima poput Višegrada.
Aleksandra Pandurević, funkcionerka ove stranke, koja je javno u vrijeme Bebolucije priznala da je RS fašistička tvorevina (“U ovom momentu kroz prozor gledam jedan natpis: Rame uz rame protiv fašizma. Time je sve rečeno – da su ovi protesti pritisak na nas, poslanike iz RS.”, napisala je na svom twitteru) je očito bila inspiracija mladim kadrovima SDS-a u djelovanjima koja prevazilaze zdrav razum.
Naime, već su svima poznati stavovi mladih SDS-ovih lavova koji su zabrinuti za budućnost svoje Srpske bez puteva odlučili da (ne)podrže vlasti u izgradnji puta odnosno eskproprijaciji zemljišta na kojem je kuća u kojoj treba biti izgrađen memorijalni centar za žrtve višegradskog genocida. Da je javnost u RS-u imalo denacificirana, taj bi spomenik već odavno bio napravljen ili bi barem bila pokrenuta inicijativa za njegovu izgradnju.
Međutim, čuvajući tekovine etnički čistog mira u BiH i plašeći se da se jednom ne naruši izmišljena svetost otadžbinskog rata mladi su SDS-ovci poručili kako to neće dozvoliti. Čak štaviše, poručili su da neće dozvoliti ni da se fabricira genocid kako se fabricirao onaj u Srebrenici. Nakon ovih riječi, normalan čovjek bude zgrožen ali i osjeti barem malo olakšanje jer zna s kim ima posla. I shvati: teško se nama s ovakvim mladima, ako je istina da na mladima svijet ostaje.
Višegrad je danas grad sa dva lica. Dok ga u pseudo-historijskom kiču Kusturica pokušava prometnuti u nekakvu turističku senzaciju, dotle su ljudi koji su preživjeli strašna stradanja u ovom gradu još uvijek u najmanju ruku obespravljeni. A slika koja to najbolje prikazuje jesu brčkanja turista na Perućcu, jednoj od najvećih i najstrašnijih masovnih grobnica. Prijetnje, poput one mladih SDS-ovaca da neće dozvoliti da muslimani rade ono što su nekad jer je “sada ovo Srpska”, su pravi pravcati poziv na linč, kako povratnika, tako i Dejtonskog sporazuma samog jer je isti u potpunosti oslonjen na Aneks 7.
Zato bi SDS-ov pomladak trebao da pazi sa izjavama jer RS je nastala u Dejtonu, i ako nestane Dejtona nestat će i RS. A ljudi poput dotične omladine, navodno braneći RS, zapravo je razaraju. Jer, kakva je sudbina entiteta u kojem su Pandurevićka i naci-omladina opozicija Dodiku?
A što se tiče međunarodne zajednice, dok se prozivaju aktivisti nevladinih organizacija zbog onoga što politički analitičari izreknu u novinama, dotle se negiranje genocida i otvoreni neofašizam toleriše. Zapravo, otišlo se korak dalje. Onog trenutka kada je roditeljima iz Konjević-polja ili bilo kome u BiH rečeno da treba da se dogovore s neo-fašistima, ti se nasljednici fašista uzimaju kao legitimna strana u razgovoru, umjesto da se kazne i zabrane. A svaki put kada je europa uzela fašiste kao legitimnog sugovornika, to joj se odbilo od glavu. I da, mala geografska napomena SDS-ovcima iz Višegrada. Višegrad je Bosna.