play_arrow

keyboard_arrow_right

Listeners:

Top listeners:

skip_previous skip_next
00:00 00:00
playlist_play chevron_left
volume_up
  • play_arrow

    Radio Naša Riječ Chicago

Vijesti

Suad Karamustafić: Zašto sam nosio transparent ‘Vučiću nikada nećeš ujediniti RS i Srbiju’

today13. Maja 2014. 14

Background
share close

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Piše: Ezher Beganović

Suad Karamustafić, sarajevski novinar dočekao je danas premijera Srbije Aleksandra Vučića u haremu Begove džamije sa transparentom ‘Vučiću, nikada nećeš ujediniti RS i Srbiju!’ (natpis na transparentu odnosio se na zvaničan program Srpske napredne stranke iz 2013. godine, čiji je Vučić predsjednik, a u kojem se između ostalog navodi: “Istovrеmеno, političko približavanjе i еkonomsko jеdinstvo sa Rеpublikom Srpskom, prеdstavlja rеalnu politiku koja ćе u budućnosti, mirnim putеm i poštovanjеm voljе naroda, stvoriti uslovе za formiranjе zajеdničkе ili jеdinstvеnе državе srpskog naroda i svih ostalih građana koji živе na tеritoriji Srbijе i Rеpublikе Srpskе.”). Iako je bio sam, ovim odvažnim činom Suad Karamustafić je poslao veoma važnu poruku Beogradu i Banjoj Luci. Zamolili smo Suada Karamustafića da nam kaže zašto je izašao sa spomenutim transparentom pred premijera Srbije, zašto je bio sam i kakve su bile reakcije Aleksandra Vučića i drugih.

„ Na svom FB profilu pozvao sam sve one koji žele samnom da iskažu negodovanje povodom, ne dolaska u Sarajevo, nego ponašanja premijera Srbije Aleksandra Vučića. Iako sam staus napisao nepuna tri sata prije njegove šetnje Baščaršijom, javilo mi se nekoliko prijatelja koji su htjeli doći. Vjerovatno je jaka kiša učinila svoje pa je na zakazano mjesto došao samo jedan momak. Vidjevši da smo sami, rekao sam mu da se može vratiti kući. Imao sam spremljena tri transparenta koji su se odnosili na njegove izjave i na program njegove stranke. Nakon toga sam čekao kod sebilja 20-ak minuta – Vučića nije bilo. Tada sam krenuo kroz Sarače i u haremu Begove džamije sam vidio okupljene novinare. Ušao sam unutra, mada mi je bilo nezgodno zbog samog mjesta, ali nisam imao izbora – tu sam odlučio sačekati srbijanskog premijera. Kada je svita ušla, ležerno sam digao transparent na kome je pisalo: “Vučiću, nikada nećeš ujedinit RS i Srbiju!”. Nisam siguran da li je Vučić vidio poruku, ali njegova pratnja jeste. Niko mi nije ništa rekao, a nisam ni ja pravio scenu. Neki novinari su snimili moj transparent. Nisam galamio i pravio gluposti zbog dostojanstva svih koji misle kao ja i zbog mjesta na kome se sve to desilo”.

A, zašto sam doša sa transparentom, pitate me. Bitno je da je neko poslao poruku, da Vučić i nečija javnost zna da nismo tako nedostojanstveni i da pamtimo njegovu posjetu sarajevskim brdima ratne ‘95., poziv za stostruku odmazdu prema muslimanima i ovaj svježi skandal u kome njegova stranka planira ujedinjenje RS i Srbije. Nije mi krivo što sam bio sam, niti se osjaćam izdan od svog naroda, svojih sugrađana, postupio sam onako kako mi je savjest i srce naredilo – stao sam u odbranu dostojanstva svih nas. Naravno, ovo ne doživljavam kao neko herojstvo, vjerujem da bi mnogi ovo učinili. Ja sam spreman mnogo veće stvari učiniti za ovu zemlju kao i većina nas – ovo nije fraza. Ako treba ostaviću kosti braneći njena brda, a ne samo mahati nekim malenim transparentom.

Nije problem oprostiti, ali za to trebaju dva preduslova: da neko shvati svoju grešku i da traži oprost za nju. To ni Aleksandar Vučić, ni mnogi koji su nanijeli nepravudu, zlo i uvrede mom narodu i moj zemlji nisu učinili. Pa kako da oprostimo, kao da pustimo da šeta Baščaršijom, a da mu niko ne da do znanja da nismo beskičmanjaci?! Ponajviše me iziritiralo što je Vučić na pres konferenciji održanoj nekoliko sati prije obilaska džamije i Baščaršije bio pomalo i drčan. Umjesto izvinjenja za sporni dio programa SNS-a, rekao je ga zabavljaju novinarske besmislice, a nije pokazao nimalo pokajanja za ratne izjave. Lijepo je što je Vučić prvo posjetio BiH nakon imenovanja, cijenim i to i njegove pojedine miroljubive poruke, možda je Vučića spucala kataraza, ali to mora barem malo dokazati. Do sada nije.

S obzirom na to da sam novinar, iznerviralo me je što je radnik u u kopirnici napisao “nečeš”, umjesto “nećeš” i što je nakon posljednjeg slova ostavio razmak pa tek onda napisao uskličnik. U onoj brzini i po onoj kiši nisam obraćao pažnju na slova. Kako ja sada da objasnim ljudima da to nije moja, nego greška druge osobe?! To mi je pokvarilo kompletan utisak.

10313581 10203792202745648 1602802997128994550 n

Written by: hazmirmanija

Rate it
0%