Nakon prošlonedjeljnog finala Svjetskog prvenstva u Brazilu, nešto iza ponoći po sarajevskom lokalnom vremenu, na svu žalost, naši Zmajevi su zijanili u finalu. Ali hajd’, nemojmo biti prokleti, i drugo mjesto je uspjeh. Ko je očekivao da ćemo uopšte i igrati na ovome velikom takmičenju, pa Vedo zavali gol!
Čekaj, pa to je bila tek prva utakmica na prevenstvu, je l’ tako? Ma, nema teorije. To ne može tako biti. Pa već od ponedjeljka sam čitao na hejbet web portala kako je BiH super igrala, nesretno izgubila, ipak pokazala da se mogu nositi sa trećom ekipom u svijetu nogometa. Sve te vijesti me navode da smo mi doista dobili svjetsko prvenstvo. Da samo podsjetim, da se prije nešto više od pola godine Argentina deklasirala rezultatom od 2:0. Igralo se u St. Louisu, pred otvorenim oktobarskim nebom, na stadionu gdje igraju jedanaestruki prvaci bejzbola. Ta liga MLB, gdje guzlati milioneri udaraju palicama loptu i trče oko trokuta, ma igra koja bi se kod nas na selima ignorisala.
Čekaj, pa to je bila tek prva utakmica na prevenstvu, je l’ tako? Ma, nema teorije. To ne može tako biti. Pa već od ponedjeljka sam čitao na hejbet web portala kako je BiH super igrala, nesretno izgubila, ipak pokazala da se mogu nositi sa trećom ekipom u svijetu nogometa. Sve te vijesti me navode da smo mi doista dobili svjetsko prvenstvo. Da samo podsjetim, da se prije nešto više od pola godine Argentina deklasirala rezultatom od 2:0. Igralo se u St. Louisu, pred otvorenim oktobarskim nebom, na stadionu gdje igraju jedanaestruki prvaci bejzbola. Ta liga MLB, gdje guzlati milioneri udaraju palicama loptu i trče oko trokuta, ma igra koja bi se kod nas na selima ignorisala.
Prije samog odlaska Zmajeva na prvenstvo, Pape i raja su govorili – ma što god da se desi, ipak je uspjeh što smo prvi puta došli na ovo prestižno takmičenje. Dragi moj Pape, duša od čovjeka, dobrica, tih i miran, koji je prošao kroz interesantne školske sate na auto-mehaničarskom zanatu u Zavidovićima kod razrednika Jaske. Zahebi to, brate.
I ti si ušao kao neznan protiv Rumunja, pa uvalio hattrick. Pa si onda isto toliko zabio Argentini, dva mjeseca nakon što su postali prvaci svijeta. Pa ode u PSG i postade najbolji igrac tima, lige, historije francuske lige. U svim ovim primjerima naš Pape se nije zadovoljavao, eto igrao protiv tih timova, dobro je. Uvijek si išao dalje, više, bolje, osvajao pehare, nagrade. Kako, bolan, onda da prihvatim Sušićevu izjavu da je dobro da smo se uopšte plasirali. Nije dobro. Sada imamo šansu, tim, država, mi, svi pojedinci, ljudi koji su izginuli, raselili se, djeca koja nemaju u ništa drugo da gledaju do u svakog igrača tvoga tima. Pa čak i ti sam. Ne dolazi se na Mundijal samo kupovinom avio karte. Mukotrpan je to rad i trud. Sada je šansa.
Ta skromnost u izjavi, ne samo njega, nego i svih odgovrnih u NSBIH, te priprema oko mogućeg neuspjeha, je tipično za naše ljude i mentalitet. Pogotovo za sve ljude koji su ostali u BiH, te ih jedino izvlači sportski uspjeh neke od reprezentacije iz totalne dnevene mizerije. Od svjetskih sila koji nas jebu još od 1992. pa sve do danas, mi se jos uvijek samozadovoljavamo: Šuti, dobro je. Može biti i gore.
Ta skromnost u izjavi, ne samo njega, nego i svih odgovrnih u NSBIH, te priprema oko mogućeg neuspjeha, je tipično za naše ljude i mentalitet. Pogotovo za sve ljude koji su ostali u BiH, te ih jedino izvlači sportski uspjeh neke od reprezentacije iz totalne dnevene mizerije. Od svjetskih sila koji nas jebu još od 1992. pa sve do danas, mi se jos uvijek samozadovoljavamo: Šuti, dobro je. Može biti i gore.
Vise od dva miliona naših ljudi koji žive vani, pa čak i sa onim dobrim ljudima iz Hrvatske i Srbije koji navijaju za nas, se ne slažu s onom: Važno je učestvovati!
To je rekao Pierre de Coubertin, koji tačnije kaza nekada davno: “Najvažnija stvar na Olimpijskim igrama je biti učesnik, a ne pobjednik”, tako da se slažem s činjenicom, USPJEH JE ŠTO SU TAMO.. Međutim, Pero dalje nastavlja:” Osnovna stvar u životu nije da si pobjednik, nego da se boriš strastveno.”
Ako budu ginuli, a ne živjeli u svemiru tokom tekme i bili bez nekog teatra i kontroverzi, sve će biti opravdano. U slučaju da se budu bahato ponašali, nakon prvog ikada plasmana na WC, nakon agresije, pa čak i sada nakon ovih silnih poplava, gdje su bili SVI fizički prisutni u BiH i nemaju u očima očajnost i tragediju našeg čovjeka, tragediju koja će lako prebroditi sa uspjehom na WC, onda moraju biti spremni na JAVNO-MEDIJSKO-SOCIJALNI LINČ.
Naši ljudi koji su vani – ne zadovoljavaju se samo time NEČIM. Mnogi su ovdje došli, preživjeli, sastavili se sa svojim bližnjima. Tu im nije bio STOP. Nastavili su dalje, bolje, s borbom i dokazaivanjem, te kao individue bili isto tako reprezentativci BiH. Nama je jedino ostala repka, ekipa sastavljena od ljudi koji žive vani 90%. Znači taj naš mentalitet bi trebao biti nadograđen disciplinom stečenom na terenima širom Evrope. A je l’ tako?
Od Ministra obrane, Begovića, pa sve do Džeka mogu se naći varijacije. Ako je Mume unio strah najboljem svjetskom igraču na svijetu Messiju, onda je to prevashodno jer je učio disciplinu u HSV. Pretrčao je Mume najviše, dok je Messi pretrčao najmanje od svih igrača sa oba tima, a ipak uvalio gol. Ne bi ga on uvalio da mu se nije našao Bičakčić na putu, pa potezom koji se ne koristi, niti na seoskim turnirima, onim istim što je Spaha koristio i tako skrivio penal protiv Nasrija u odlučujućoj utakmici protiv Francuske pred odlazak na UEFA prvenstvo u Poljsku/Ukrajinu. To je nešto što se ne bi desilo u njihovim klupskim igrama, nešto što selektor treba da intervenira. A smije li to Pape reći? Zna l’ on to? Vjerujem da zna, ali se opet vraćam na, smije l’? Smije li Pape reći da njegovo zalaganje na terenu u toj veličanstvenoj utakmci je bilo doista toliko uočljivo, da su moji prijatelji Amerikanci rekli da, ako je to Džekina igra, onda on mora da sjedi na klupi. Ko je alternativa? Pa momak koji nije zvijezda, a vrlo vjerovatno sjaji više u očima nego Edin. Vedad Ibišević! Igrač, čiji gol nas je doveo u Brazil, a ne igra od prve minute. Čak i njegov kasni ulazak u 69. minuti, uspio je realizirati golom. Vedo ne samo da je dao gol, nego se i borio, trčao, čas u odbrani, sredini, pa opet odbrani, pa napad, kontra i gol.
Da je kojim slučajem Džeko bio nesebičan u prvom poluvremenu, pa dao loptu usamljenom Luli, ishod tekme bi bio drugačiji. Tako da nesretni gol, ali ipak nešto što se najbolje moglo desiti neiskusnom Kolašincu i cijelom timu jer nas je probudio iz straha, pa čak i gol što ga Messi dade uz pomoć odbijene lopte od Mujdžine štucne, su bili golovi koje smo mogli da ne primimo. Imali smo šansu da izvučemo najobjektivnije neriješen rezultat, mada smo možda sa više zalaganja i boljom taktikom mogli i dobiti.
Čitajući sve one stimulacijske postove po socijalnim mrežama postavljenim na stranicama igrača, mislio sam da će biti kolektivno SVE ILI NIŠTA. Nešto poput onoga što igrači Meksika pokazaše u meču protiv domaćina Brazila, naravno Njemačke, pa čak i Kostarike. Nama je falio onaj Džeko iz svoga posta na svojoj FB stranici, što ga je napisao neko ko radi za njega.
Od Ministra obrane, Begovića, pa sve do Džeka mogu se naći varijacije. Ako je Mume unio strah najboljem svjetskom igraču na svijetu Messiju, onda je to prevashodno jer je učio disciplinu u HSV. Pretrčao je Mume najviše, dok je Messi pretrčao najmanje od svih igrača sa oba tima, a ipak uvalio gol. Ne bi ga on uvalio da mu se nije našao Bičakčić na putu, pa potezom koji se ne koristi, niti na seoskim turnirima, onim istim što je Spaha koristio i tako skrivio penal protiv Nasrija u odlučujućoj utakmici protiv Francuske pred odlazak na UEFA prvenstvo u Poljsku/Ukrajinu. To je nešto što se ne bi desilo u njihovim klupskim igrama, nešto što selektor treba da intervenira. A smije li to Pape reći? Zna l’ on to? Vjerujem da zna, ali se opet vraćam na, smije l’? Smije li Pape reći da njegovo zalaganje na terenu u toj veličanstvenoj utakmci je bilo doista toliko uočljivo, da su moji prijatelji Amerikanci rekli da, ako je to Džekina igra, onda on mora da sjedi na klupi. Ko je alternativa? Pa momak koji nije zvijezda, a vrlo vjerovatno sjaji više u očima nego Edin. Vedad Ibišević! Igrač, čiji gol nas je doveo u Brazil, a ne igra od prve minute. Čak i njegov kasni ulazak u 69. minuti, uspio je realizirati golom. Vedo ne samo da je dao gol, nego se i borio, trčao, čas u odbrani, sredini, pa opet odbrani, pa napad, kontra i gol.
Da je kojim slučajem Džeko bio nesebičan u prvom poluvremenu, pa dao loptu usamljenom Luli, ishod tekme bi bio drugačiji. Tako da nesretni gol, ali ipak nešto što se najbolje moglo desiti neiskusnom Kolašincu i cijelom timu jer nas je probudio iz straha, pa čak i gol što ga Messi dade uz pomoć odbijene lopte od Mujdžine štucne, su bili golovi koje smo mogli da ne primimo. Imali smo šansu da izvučemo najobjektivnije neriješen rezultat, mada smo možda sa više zalaganja i boljom taktikom mogli i dobiti.
Čitajući sve one stimulacijske postove po socijalnim mrežama postavljenim na stranicama igrača, mislio sam da će biti kolektivno SVE ILI NIŠTA. Nešto poput onoga što igrači Meksika pokazaše u meču protiv domaćina Brazila, naravno Njemačke, pa čak i Kostarike. Nama je falio onaj Džeko iz svoga posta na svojoj FB stranici, što ga je napisao neko ko radi za njega.
Edin DžekoNapokon je stigao i taj dan. Ostalo je još samo nekoliko sati do trenutka kada ćemo, napokon, istrčati na Maracanu i početi živjeti naš san. Sve ovo vrijeme treninga, putovanja, odricanja, odvojenosti od najbližih, povreda, neprospavanih noći…, sve je vrijedilo zbog večerašnjeg trenutka, kada na Maracani zasvira naša himna.
Moram reći – ponosan sam na sebe, na moje suigrače, na sve nas, ali i na navijače, koji su, baš kao i mi, ostavljali posljednji atom snage na tribinama, kako bi nas na terenu učinili još boljima i snažnijima. Vodili su nas do pobjeda, nekada zamjerali, što je ljudski, ali sve smo uspjeli zajedno prebroditi i dočekati današnji dan.
Svjetsko prvenstvo je bilo san sviju nas, san koji večeras postaje java i zato je nebitno ime protivnika, pa makar se on zvao i Argentina. Bitno je da ćemo mi ostaviti srce na terenu i da večeras počinjemo pisati našu historiju, nadam se svjetliju, bolju, ljepšu.
Jesam, ponosan sam i ne mogu sakriti osjećaje.
Sve reprezentacije, osim naše, do sada su učestvovale na Mundijalima i vjerovatno znaju kakav je to osjećaj, a večeras ćemo i mi ući u krug odabranih – najboljih, a sa nama će ući i naši navijači, koje ćemo još jednom pokušati učiniti ponosnima i sretnima.
Ipak, uz svu sreću, radost, uzbuđenje i ponos, koji osjećam dok vam ovo pišem, u mom srcu ima i tuge. U ponoć, kada krenemo sa centra u našu historijsku utakmicu, u Vrnograču će poteći voda sa hair-česme za naše Ljute Krajišnike – Hasiba, Vildana i Almira.
Tužan sam jer ti divni momci nisu doživjeli da vide našu prvu utakmicu na SP-u, a siguran sam da bi i oni bili u Riju i bodrili nas sa tribina, kao što su nas uvijek i bodrili.
Međutim, znam da su i dalje s nama, da nas gledaju i bodre, a mi njihova imena nosimo u srcima i nikada ih nećemo zaboraviti, jer su dali svoje živote da nam pomognu.
Večeras ćemo igrati i za njih, za nas i za sve ponosne Bosance i Hercegovce. Nek nam je sretno!
Vaš Edin Džeko!!!
|
Dragi Edine, po svemu onome što si pokazao na terenu, ispade da si nas popljuvao i obmanuo, naveo da mi zaigramo za tebe. Da trčimo više, borimo se u napadu, sredini i pomažemo Spahi. Veoma sumnjam u tvojih pretrčanih 10,154 m. Čak mislim da su ti ovo računali na zagrijavanju, jer ono što smo svi primijetili, osoba koja daje golove iz svake situacije, samo kada hoće i može, nije bio na terenu. Nama treba onaj Džeko iz Manchester City ekipe. Onaj, koji trči za pare, isto tako trči za sve nas koji gledamo u njega i repku kao u sutra dan koji će mo doživjeti.
Nisam stručnjak za nogomet, mada smo svi postali ESPN analitičari, počevši od mene. Nadam se da se slažete da je Miske, kao vezni igrač, u 75 minuta igre pretrčao 8,397 m. Kako je moguće da dostavljač lopti napadačima pretrči nešto malo više od golamana Begovića. Begovićevih 5,023 m, samo u svome šesnaestercu, je dokaz da Miske zbog manjka svoje agilnosti, volje i želje, fizičke nespremnosti, nije zaslužio da zaigra utakmicu protiv Nigerije od prve minute. Na njegovo mjesto mora doći Princ, Medo da uzme njegovu palicu, što će rezultirati boljim rezultatom. Ipak, igramo protiv Reprezentacije Nigerije, koji su po svojoj fizičkoj figuri, dosta više fit od naših igrača, posebno od Misketa.
Tokom priprema za utakmicu protiv Obale Slonovače, naš kapiten je pričao sa izabranicima Reprezentacije Hrvatske. Tako mu je Srna rekao da su se toliko povaljali po svojim sobama, kako ih Niko ubija s fizičkim pripremama. Na to je njemu Spaha odgovorio: “Evo, mi se sada vratili iz Male Bosne u St. Louisu.” Njihov podnevni trening je bio zamijenjen odlaskom u kafiće, gdje su jeli pite i kolače. Kroz osmijeh je Srna molio da se zamijene bar na dan.
Većina naših igrača igra u Bundessligi, koja je poznata po fizičkoj spremnosti, te je možda i to jedan od razloga što Pape nije pripremio naše igrače. Očita je fizička nespremnost Misketa, Hajrovića, pa čak i Džeke. Spaha je isto tako rekao tokom posjete St. Louisu prošle godine, kako igrajući za Bayer, pun je snage. Intezivnost treninga u Bayeru, tako i svim ostalim timovima Bundesslige, su pet dimenzija iznad španske i ruske lige.
Nisam stručnjak za nogomet, mada smo svi postali ESPN analitičari, počevši od mene. Nadam se da se slažete da je Miske, kao vezni igrač, u 75 minuta igre pretrčao 8,397 m. Kako je moguće da dostavljač lopti napadačima pretrči nešto malo više od golamana Begovića. Begovićevih 5,023 m, samo u svome šesnaestercu, je dokaz da Miske zbog manjka svoje agilnosti, volje i želje, fizičke nespremnosti, nije zaslužio da zaigra utakmicu protiv Nigerije od prve minute. Na njegovo mjesto mora doći Princ, Medo da uzme njegovu palicu, što će rezultirati boljim rezultatom. Ipak, igramo protiv Reprezentacije Nigerije, koji su po svojoj fizičkoj figuri, dosta više fit od naših igrača, posebno od Misketa.
Tokom priprema za utakmicu protiv Obale Slonovače, naš kapiten je pričao sa izabranicima Reprezentacije Hrvatske. Tako mu je Srna rekao da su se toliko povaljali po svojim sobama, kako ih Niko ubija s fizičkim pripremama. Na to je njemu Spaha odgovorio: “Evo, mi se sada vratili iz Male Bosne u St. Louisu.” Njihov podnevni trening je bio zamijenjen odlaskom u kafiće, gdje su jeli pite i kolače. Kroz osmijeh je Srna molio da se zamijene bar na dan.
Većina naših igrača igra u Bundessligi, koja je poznata po fizičkoj spremnosti, te je možda i to jedan od razloga što Pape nije pripremio naše igrače. Očita je fizička nespremnost Misketa, Hajrovića, pa čak i Džeke. Spaha je isto tako rekao tokom posjete St. Louisu prošle godine, kako igrajući za Bayer, pun je snage. Intezivnost treninga u Bayeru, tako i svim ostalim timovima Bundesslige, su pet dimenzija iznad španske i ruske lige.
Nakon večerašnje utakmice između Hrvatske i Cameruna, vidjela se razlika zbog čega svijet više cijeni Maria od Edina. Mario je u svojoj prvoj utakmici na Svjetskom prvenstvu bio na svakom dijelu terena, te je postigao i dva gola. Jeste, igralo se protiv uličara iz Cameruna, reprezentacije koja se počela tući međusobno tokom utakmice. Ipak, dva gola su zabilježena, Mandžo skrenuo još veću pažnju na sebe. Možemo l’ to isto očekivati od Edina? Naravno da možemo, mada sumnjam. Bojim se da, ako ne bude sve išlo kako treba, kalkulacija koja je došla od strane Papeta, da s 4 boda idemo dalje, ispadne pogrešna, da se ne pokažemo mi kao pravi Balkanci.
Koliko god mi je drago što smo na prvenstvu, ja sam ipak skeptičan. Sumnjam u mogućnost mentalne pripremljenosti Papeta, želje ključnih igrača naše reprezentacije. Ovdje mislim na Edina, Misketa, pa čak u nekom strahu od Džeka, Izeta. Strah me je kada god Spaha napada, da ne dobije crveni. Dobio je već žuti karton, tako da vrlo vjerovatno u nekoj od narednih ključnih utakmica, neće ga biti. Ima naš Spaha da bude BiH Barezi, mada sumnjam.
Tako sva ova moja pesimičnost može da se stavi u istu liniju s omraženosti Dodika, koji kako kaže ne voli BiH i nije mu stalo za plasman i rezultate. Naravno, svhatiti se može kako god želite, ali želim samo da skrenem pažnju da je dosta s ovim svim motivacijskim video klipovima koji dolaze sa svih strana, postova od igrača. Treba to sve preusmjeriti na teren i kao što govore da i pokažu da ostavljaju krv na terenu.
Do sada najvažnija utakmica za naše Zmajeve je u subotu. Ako se ne pripremi i ne shvati ozbiljno, igrači će se vratiti u svoje rezidencije, neki u vile. Mi ćemo i dalje shvatiti da jedino što imamo je san i nadu.
Volio bih da griješim, ali do sada nisam ubijeđen u drugačije. Zmajevi, dokažite mi da griješim, da sve što osjećate i govorite dolazi iz vašeg srca. Kako imate volju i želju, ne samo se dobro prodati na svjetskom tržištu, nego vam je doista stalo za nas, zdrave i bolesne, stare i mlade, bogate i siromašne ljude napaćene BiH.
Do sada najvažnija utakmica za naše Zmajeve je u subotu. Ako se ne pripremi i ne shvati ozbiljno, igrači će se vratiti u svoje rezidencije, neki u vile. Mi ćemo i dalje shvatiti da jedino što imamo je san i nadu.
Volio bih da griješim, ali do sada nisam ubijeđen u drugačije. Zmajevi, dokažite mi da griješim, da sve što osjećate i govorite dolazi iz vašeg srca. Kako imate volju i želju, ne samo se dobro prodati na svjetskom tržištu, nego vam je doista stalo za nas, zdrave i bolesne, stare i mlade, bogate i siromašne ljude napaćene BiH.
Sretno!