Donosimo vam priču o jednom izuzetno talentovanom Sarajliji, strip crtaču koji odnedavno sarađuje sa slavnom kompanijom „Marvel“…
Enis Čišić sarajevski je grafički dizajner, ilustrator i strip crtač. Mnogima je poznat kao autor animiranog spota za pjesmu „A.I.M.“ Basheskije i Edwarda Equalizera ili cover za Billainov „Colossus EP“. Mnogi njegovi sugrađani će prepoznati njegovog SA:BOT-a, robota sastavljenog od sarajevskih zgrada ili pak po izložbi „Frames“ koja je održana u nekoliko bosanskohercegovačkih gradova.
Posljednjih mjeseci njegovo ime se često pojavljuje u bh. medijima. Prvo zbog angažmana za s jednom od najvećih svjetskih kompanija koje se bave stripom, a odnedavno i zbog stripa“Tajna Nikole Tesle”.
Prije nekoliko dana u časopisu „Massachusetts Review“ objavljen je strip nastao prema jednoj od priča Karima Zaimovića, a koju su novinar i prevodilac Aleksandar Brezar i Enis Čišić pretvorili u strip.
Karim Zaimović je bio jedan od najvećih književnih talenata dvadesetog vijeka na ovim prostorima. Poginuo je tri mjeseca prije potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Značajno mjesto u bh. književnosti osigurala mu je zbirka kratkih priča “Tajna džema od malina”, a koja je nastala tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Čišić nam je ispričao kako je došlo do saradnje s Aleksandrom i nastanku ovog stripa.
„Upoznao nas je Arnel Šarić Šaran nakon što sam uradio ilustraciju za Arnelov bend Motherpig. Aleksandar je tada tražio nekoga ko bi mogao crtati strip za Karimovu priču o Tesli a ja sam već bio upoznat sa romanom „Tajna džema od malina“. Ideja mi se svidjela i nekako smo brzo počeli planirati kako ćemo to oblikovati“, rekao nam je Čišić.
On je istakao da je od samog starta u ovaj projekat unio lična iskustva.
„Od samog početka sam shvatio koliko je bitan ovaj projekat i zbog Karima i njegovog djela kao i zbog mojih ličnih iskustava iz perioda kada su te njegove priče nastajale. Prihvatio sam projekat dosta ozbiljno i trudio se da budem temeljit. Nakon stotinjak crteža, skica, koncept dizajna te sati i sati razgovora i dopisivanja sa Aleksandrom počeli smo stvarati taj svijet, vizualizirati ga do najmanjeg detalja“, rekao nam je Čišić.
http://mondo.ba/images/title-bg.png) 0px 0px repeat scroll transparent;”>Foto: Enis ČišićAutori su na stripu “Tajna Nikole Tesle” radili dvije godine.
„Sve je to trajalo dvije godine iz razloga što smo na projektu radili i pored svojih dnevnih obaveza na poslu, s druge strane vjerovatno zato što smo pristupili studiozno ovom djelu. Za mene je ovaj strip jako bitan jer sam u priču unio mnogo svojih nostalgicnih sjećanja iz ratnog perioda“, pojasnio nam je Čišić.
Ovaj strip crtač nam je otkrio da postoji još jedna priča Karima Zaimovića koju bi volio „pretočiti“ u strip. To je priča Čudo neviđeno, a kao razlog navodi to što se u priči pojavljuje Vampir u Sarajevu.
Čišić je na festivalu stripa „Mafest“ u Makarskoj svoje radove pokazao „lovcu na talente“ iz Marvela nakon čega je i dobio posao da radi za jednu najvećih kompanija u svijetu stripa.
U razgovoru za MONDO ovaj sarajevski autor navodi kako mu angažman za ovu američku kompaniju mnogo znači, te da naglašava da je to rezultat njegovog napornog rada.
„Marvelova strip izdanja sam otkrio krajem osamdesetih. Odmah me je privukla dinamika kadriranja njihovih crtača. Za mene je John Buscema postao tada veliki uzor. Mislim da sam u to vrijeme naučio razlikovati dobre od loših crtača. Interesantno je da sam u ratu naišao na strip magazin Spunk u kojem je izlazila Marvelova škola stripa. Tu su bili crteži John Busceme koji je pokazivao kako crtati dinamične poze likova. Dugo sam precrtavao te njegove crteže.U to vrijeme sam ozbiljno maštao kako bi bilo sjajno da crtam za Marvel, ali sam također sebe ubjedio da je to nemoguće postići. Zbog toga svega ja trenutno ne mogu opisati kako sam se osjećao kad su mi rekli da sam dobio posao baš u Marvelu“, rekao nam je Čišić.
http://mondo.ba/images/title-bg.png) 0px 0px repeat scroll transparent;”>Foto: Enis ČišićLik kojeg je crtao dolazi iz prošlosti i dio je serijala o Avengersima koji će izaći u oktobru. Ipak zbog ugovora kojeg ima s Marvelom nije mogao dati više detalja o liku.
Pitali smo Čišića koji mu je najdraži Marvelov lik, a on je odgovorio – Srebrni letač.
„Crtao ga je Buscema u to vrijeme kad sam prvi put vidio Marvelove junake u stripu. Volio sam tu cistu anatomiju sa jednostavnim „kostimom“, njegove dinamične poze, interesantne prizore svemira… Punishera također volim, opet nostalgija. Imao sam osam godina kad je se pojavio u trafikama. Često sam ga precrtavao, smišljao svoje priče. Kasnije je izašao film sa Dolph Lundgrenom koji sam snimio na kasetu i gledao par puta sedmično“, rekao nam je Enis.
Čišić je zaljubljenik u naučnu fantastiku. O tome koji su to filmovi i stripovi uticali na njegov rad, kaže:
„Naučna fantastika me dugo prati. Sjećam se emisije na TV-u sredinom osamdesetih koja se zvala „Zvezdani ekran“ . To je vodio Zoran Živković, koji je opet uticao na mene i devedesetih sa SF izdanjem knjiga “Kentaur“ i „Polaris“. Prvi SF romani koje sam našao u biblioteci su bili Solaris i Fijasko od Stanislav Lema. Prije toga, nekad u trećem razredu osnovne škole sam uzeo iz biblioteke Vernov „Put na mjesec“ umjesto lektire koju su nam zadali da čitamo. U ratu sam upijao priče iz Siriusa i Alefa, pored toga što sam čitao, jako sam volio ilustracije sa korica tih SF izdanja“, kaže Čišić i dodaje da su ima jako mnogo filmova koji su uticali na njegov rad.
„Mad max je prvi film koji sam pogledao u kinu, sjećam se koliko su na mene uticali: Odiseja 2001, Blade runner, Bliski susret treče vrste, Dune, Alien….“, dodao je Čiške.
Jedan od njegovih najprepoznatljivijih radova, barem sarajevskoj publici, jeste SA:BOT.
http://mondo.ba/images/title-bg.png) 0px 0px repeat scroll transparent;”>Foto: Enis Čišić„Sandin Međedovic je htio da radim ilustraciju za njegov T shirt brand MOLIMAO. Njegova ideja je bila transformers sastavljen od sarajevskih zgrada. Dao mi je punu slobodu pa sam uradio nešto što više liči na japanskog Gundam robota jer Transformerse nisam toliko volio. Odrastao sam uz crtani Robotech pa sam tu tražio reference. Bilo je dosta skica koje sam na kraju sastavio u tri različita dizajna. Iz ta tri dizajna je izašao ovaj finalni. Moja briga je bila, kako da postavim arhitektonske elemente u tu mehaničko-ljudsku formu, a da arhitektura ne izgubi svoju prepoznatljivu formu. Interesantno mi je što se na kraju sve fino uklopilo u cjelinu, a opet kad se zagledaš počinješ primjećivati te odvojene elemente sarajevskih građevina“, kazao nam je Čišić i istakao da je proces trajao mjesec dana.
Na SA:BOT-u su uočljive zgrade iz nešto bliže istorije, a zašto se na robotu nisu našle neke od najreprezentativnijih građevina Sarajeva kao što su Vijećnica, Sebilj, Katedrala, Čišić kaže:
„Vidljive su fasade od mosta Skenderija do mosta Čobanija, kao i ALU na ilustraciji. Ostali arhitektonski stilovi se nisu uklapali u koncept, a iskreno nismo imali tu odgovornost da obuhvatimo sve što čini grad. Možda bi se to moralo ispoštovati da smo radili projekat za gradsku upravu, ali to bi vjerovatno ubilo svu kreativnost“, rekao nam je Čišić koji dodaje da svaki put kada vidi svog SA:BOT-a na nekoj majici osjeti „leptiriće u stomaku“.
Prije nešto više od godinu dana neke od svojih radova predstavio je na izložbi pod nazivom „Frames“. Riječ je o izložbi koja koncepcijski spaja autorove dvije velike strasti, film i crtež, a dodirna tačka je tzv. “frame”, odnosno izdvojeni kratki segment filma.
„Trudio sam se da pronađem izvore svojih inspiracija i shvatio da su to prizori iz filmova koje sam upijao kao dijete, koji su budili određene emotivne reakcije, te utjecali na razvoj moje mašte. Kad pogledate ovih 40 radova, može se zaključiti da ne postoji veza između kadrova i filmova koje sam odabrao, ali oni predstavljaju moje lično iskustvo. Izdvojio bih Psiho, Blade runner…“, kaže Čišić.
Pored svega navedenog Čišić sarađuje s bh. muzičarima. Radio je spot za pjesmu A.I.M. Basheskije i Edwarda Equalizera.
„To je bilo jako bitno iskustvo za mene. Oni su spremali svoj drugi album u to vrijeme, imali su pjesmu za koju su željeli animirani spot. Nedim Zlatar je napisao sinopsis za spot koji sam ja onda razradio i pretočio u svoj prvi veliki animirani projekat. U procesu rada sam prošao puno toga, improvizovao, iscrpio sva vizuelno, produkcijska iskustva koja sam do tada stekao“, rekao je Čišić i dodao da mu je na spotu mnogo pomogao prijatelj i kolega Midhat Kapetanović, čije su prve preprodukcijske ilustracije su pomogle u vizuelnom oblikovanju spota.
Radio je i cover za Billainov „Colossus EP“, a kako je došlo do saradnje s ovim muzičarem Čišić kaže:
http://mondo.ba/images/title-bg.png) 0px 0px repeat scroll transparent;”>Foto: Enis Čišić„Bilija znam od ranije, on i ja imamo iste izvore inspiracija.Rekao mi je kako bi volio da ja radim ilustraciju za njegovu novu ploču, na što sam odmah pristao, ne znajući o čemu se radi, jer mi je bilo odlično to što on stvara svojom muzikom. Nakon drugog razgovora, shvatio sam da on tačno zna zašto baš ja moram uraditi tu ilustraciju zaColossus EP. Imao je konkretnu priču koja prati njegove trake, meni se to odmah dopalo i nakon kratkog briefa poslao sam mu nekoliko skica. Reference za ovaj rad potiču iz old school ilustracija za SF romane 80-ih. Bilo nam je bitno da se stekne dojam kako iza te ilustracije stoji neka veća priča i nadali smo se da će posmatraču/ici bar malo probuditi maštu. Billain je želio marsovsku atmosferu i u procesu skiciranja mi je davao prijedloge kako on vidi tu gigantsku statuu. Mislim da je na kraju bio zadovoljan mojim rješenjima i finalnim radom.“
Zanimalo nas je kako je, pored stalnog posla u jednoj sarajevskoj agenciji stizao raditi stripove, animirane filmove, izložbe…
„Bilo je naporno, ustajao sam se rano ujutro i crtao do devet sati. Nakon posla bih došao kući, malo odmorio i nastavljao do kasno u noć. Nisam izlazio, morao sam se natjerati na bolju organizaciju svog vremena. Imao sam dnevni, sedmični i mjesečni raspored obaveza. Sada je mnogo lakše jer sam odlučio otići iz agencije i nastaviti kao freelancer“, rekao nam je na kraju razgovora ovaj talentovani umjetnik kojem želimo mnogo sreće u budućem radu.