Još se ne stišava protivljenje žena žrtava rata, na posprdni vic, kakvog je, nazovi novinar Ivan Ivanović ispričao o djevočicama Bošnjakinjama, silovanim tijekom proteklog rata. Njemu je Federalna televizija dala više medijskog prostora negoli svim maloljetnim žrtvama zajedno. Još jedan Ramiz zmaj, pardon Ramiz šupak, koji nije autohton, ali se isto poigrava sa žrtvama i njihovim najmilijim. Široke narodne mase, željne ludila, premotavaju video klipove maloumnika, tako potpadajući na ljestvicu istih, smijajući se ni sami ne znajući zašto. Budalama more do koljena.
Onda Federalna Televizija, jedan od tri javna servisa, ide dalje. Umjesto da svojim mecenama, građanima Federacije BiH, koji su prinuđeni plaćati pretplatu, ponudi nešto sadržajnije, nešto što će nalikovati novoj a nenaučenoj lekciji, na male ekrane, dovodi, pazite sad, osumnjičenog za ratne zločine, Vojislava Šešelja.
U emisiji „Pošteno” koju vodi i uređuje Duška Jurišić, prikazana je osamnaestominutna storija sa dijelovima vođenog intervjua, o Šešelju i zlu na koje je pozivao i zavodio četnički vojvoda, opet maloumnike, tada ratnike.
Nakon toga gosti su iznosili stavove, kao da traže historijske činjenice i pikanterije, je li Eva Braun u onom bunkeru imala išta više od pukog očijukanja s Hitlerom. Bitno kao lanjski snijeg. Tako je ispunio ekran, u sudskom postupku nedorečeni stanovnik Den Haaga a kako stvari stoje, čeka se ko Đekna da umre.
Metuzalemi haškog suda s Meronom na čelu, teško da će okončati posao. Uspješnim sucima samo je još prostata znak vitalnih funkcija, bezbeli kad se upiške. Upravo Meron je pustio onog idejnog tvorca zla da se šepuri u medijima pa tako i sa ekrana Federalne televizije.
U emisiji se pokušalo da nas uvjeri, u bajagi iskopanu istinu kako je Šešelj Sarajlija a ne odnekud iz Hercegovine, kao da su nanovo otkrili Ameriku. Kud i kamo bi bolje zvučalo da se isti rodio u Abortusu, malom mjestu tu nedaleko, u prisustvu neuke seoske babice koja mu nije navakat svezala pupak. Ovako su redali skoro pa hvalospjevno, njegovu uzlaznu putanju od talentiranog djeteta, najuspješnijeg studenta, do nesrazmjerno velikog zločinca, ispisujući mu biografiju na kojoj bi pozavidio i velikodržavnik iz vremena komunizma. Čemu?
Nije bezazlena činjenica da se istog odrekao politički vrh ali i javno mnjenje Republike Srbije, na prvom mjestu, dojučeršnji vjerni pratitelj i eho njegovih riječi mržnje, Aleksanadar Vučić. Vučić sada pogleda u majčicu Rusiju ali ga privlači, eurima obloženo krilo Europe. Potom, Tomislav Nikolić, poznatiji kao „Toma grobar” i naposljetku estradna pokazateljica, Jelena Karleuša, koja je o karcinomu zločinca dovoljno rekla na društvenim mrežama.
Nadalje, sabor Republike Hrvatske jednoglasno je izglasao Deklaraciju o puštanju Vojislava Šešelja na slobodu i istu uputio Parlamentu Europe. – Šešeljeva sloboda, uvreda je za sve žrtve rata i sve Šešeljeve žrtve. Šešeljevo urlanje, zagovaranje velikosrpske i ideje o etničkom čišćenju, dodatna je uvreda za sve koji nisu uspjeli pronaći svoje bližnje – poručila je saborska zastupnica Jadranka Kosor.
-Nije važan Šešelj kao pojedinac, nego ideja koju personificira, a to je ideja Velike Srbije. Srpske vlasti nisu reagirale kako treba, do danas nisu osudili Šešeljev govor, to govori da ideja Velike Srbije i dalje živi, da ima određenu političku snagu – rekao je, također saborski zastupnik, Goran Jandroković.
Ovdje u Bosni i Hercegovini, gdje teorija ribljeg pamćenja ima neoborive dokaze, jedni se satraše dokazivati nedokazanima kako im je babo bio u partizanima. Drugi i ne čekajući drugog, ismijavaju žrtve iz svoga naroda, poput onog mahnitova iz Živinica, koga još zovu zmaj. Govno!Treći opet, kao da gledaju tenis ili umjetničko klizanje, lijepo posloženi u svojim minderima i čeznu da budu publikum. Strašno! Naš politički vrh ili ga nema ili mu maca popala jezik. Šuti! Niko javno da iskaže protivljenje, makar ono partijsko, koje i ne pije puno vode.
Pitam se kada će dignuti glas? Javnost koja zajedno sa mojom malenkošću gurka se ispred šaltera kako bi izmirila sve namete iza kojih stoji ta nezasita pohlepnica, kojoj nadjenuše ne baš estradno ime Država, također šuti. Kada će za svoj groš koji uredno daju, čuti i odgovarajuću muziku?
Nije li vrijeme da Duška ali i svi nadređeni, gore do direktora i rukovodstva javnog servisa, zvanog FTV, polože račun i pojasne građanima. Koji su to motivi da se toliko, skupog medijskog prostora daje onoj bitangi, čiji je i govor mržnje, prepun kancera i ne zavređuje prostor niti na onim, birvaktile zidnim novinama. Osim ako će visiti tamo.
Ovaj medijski Černobil koji smo imali priliku doživjeti, slučajno ili je i to podešeno, desio se na dan borbe protiv AIDS-a. Bolesti, u narodu poznatije kao pogrešna injekcija u pogrešno mjesto. Još jedna epizoda u nizu degradacije građana, žrtava rata ponajprije. Zato ću reći i ovo, uz poštovanje Duške Jurišić kao žene i samo tako, jer je ovim povrijedila novinarsku etiku, itekako, neizostavno je njezino izvinjenje i javno posipanje pepelom.
Sigurno je jedno, da se u svijetu novinarstva pokliznula na koru od banane. E sad, da li je istu neko, kao u običaju njezina gosta, prije toga onako mlatno, ostaje nepoznanica. Kao i ona ko je u ovoj priči progutao bananu. Možda je pomenutom kolektivu, slon prdnuo u uho, slušajući pronositelja ideje zla, pa nisu čuli ili nisu htjeli da čuju kada kaže:
“U BiH žive isključivo Srbi, Srbi katoličke, Srbi muslimanske i Srbi pravoslavne vere.” Kažu budala i paprati nikad neće nestati. Za ovo prvo sam siguran.Na kraju komparacije radi, više je zadnjih dana medijski eksploatiran Vojislav Šešelj nego li Vladimir Perić-Valter od II svjetskog rata do danas. Znam, umro je veliki redatelj Šiba Krvavac, no ne treba isključiti mogućnost da se vrati Valter. A onda? Sve je već rečeno u pjesmi.