ZENICA – Hafiz Fahir ef. Arnaut, rođen je u selu Arnauti, općina Zenica, 1976.godine, gdje završava i osnovnu školu, nakon koje upisuje se u Gazi Husrev-begovu medresu, koju završava odličnim uspjehom. Želeći bolje spoznati odnose među ljudima, neobično za čovjeka koji se od svoje rane mladosti opredijelio za vjersko zanimanje, upisuje pravni fakultet. Potom, 2007.godine, završava hifz, i na poslijetku veoma uspješno završava Fakultet islamskih nauka u Sarajevu.
Njegova želja da spozna čovjeka kako u duhovnom tako i u svjetovnom obliku, nije nestala. Naprotiv, usavršava se i aktivno uključuje u sve sfere življenja kroz kulturne, sportske, humanitarne i druge događaje u čijem središtu je čovjek. U svome radu sa djecom kao vjeroučitelj pokazao je neobičnu inovativnost uvodeći u početnice islamskog učenja za djecu, pregršt praktičnih i primamljivih načina da djeca nauče o vjeri. I konačno uvodeći ih u Kur’an uz sufaru (arapsko pismo op.a.) koju je osobno uradio i prilagodio svim uzrastima. Kroz pohađanje mektebske nastave za djecu uvijek iznova priprema kviz pitanja i križaljke kako bi ih privukao i motivirao, na usvajanje znanja o islamu.
Susretljiv, ljubazan, u pristupu jednak i sa znancem i sa strancem, djeci uvijek na usluzi i djeca ga jako vole. Otac je troje djece, tri prelijepe djevojčice i kada mu spomenete djecu onda ne požurujte. Hafiz će o svakoj od njih tri, ispričati do u najsitniji detalj, karakternu crtu koja ih krasi. Potom će ih porediti, pa zaključivati a onda osmijehom podcrtati ono zadovoljstvo čovjeka koji zrači duhovnošću ali svjestan svakog svog napravljenog koraka po ovoj zemljici Bosni i Hercegovini. Svjestan da se svako rađa kao čovjek, samo se svako ne očuva tako proživjeti život na dunjaluku.
S tom spoznajom on opominje, poziva i osobnim primjerom pokazuje kako. U njegovoj, Osman Čelebijinoj ili jednostavno Potočkoj džamiji, petkom je sve teže naći mjesta, čak i u dvorištu džamije, pa i kada je zima. Prošle godine, hafiz je sa džamijskim odborom, grupom istinskih ljudi, dobrotvora, vjernika i vakifa, pokrenuo inicijativu za proširenje džamije. Ovih dana, privodi se kraju dobijanja potrebnih dozvola te ostale potrebne dokumnetacije. Kako saznajem, radovi bi trebali krenuti već u drugoj polovini ljeta. Razgovaramo ispod šadrvana u dvorišta Potočke džamije, u toj oazi svježine i mira.
DNEVNO.ba: Selam uvaženi hafize! Zahvaljujem što ste prihvatili ovaj razgovor. U Potočkoj ili da budem precizniji Osman Čelebijinoj džamiji ste skoro tri godine, koja iskustva nosite do sad?
FAHIR ef. ARNAUT: “Ve alejkumu-sselam, ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala vama na pozivu i prilici da govorim za vaš cijenjeni portal. Na dužnost imama, hatiba i muallima Osman Čelebijine, u narodu poznatije kao Potočka džamija, stupio sam 1.11.2012.g. To je sada, sa ove distance mogu kazati, jedno novo iskustvo za mene, i momenat koji je donio promjene u svakom pogledu, ne samo kod mene, nego i moje porodice. Prije toga, ja sam u lijepom selu i džematu Puhovac, koji se nalazi petnestak kilometara od grada, proveo skoro šestnaest godina. Mada ni sela više nisu, što su nekad bila, ipak je promjena bila velika, hvala Bogu ne bolna. Život i rad na selu je mnogo mirniji, intimniji…Život i rad ovdje u gradu je mnogo življi, brži. Struktura ljudi-džematlija je izuzetno raznolika. Posjete džamiji su brojnije. Rijetko prođe dan a da ne navrati neko ”novi”.
DNEVNO.ba: Vi ste hafiz. Za neupućene, onaj tko zna čitav Kur’an napamet. No biti hafiz ne znači samo Kur’an nositi u svojoj memoriji, nego i prenositi ga drugima, posebice djeci. Pomoći da ga nauče i živjeti po propisima Kur’ana. Vi kroz svoj rad, uistinu istrajavate na praktičnoj primjeni Kur’anskih propisa.
FAHIR ef. ARNAUT: “Biti hafiz Časnog Kur’ana veliki je teret i obaveza, a naravno i čast. Hifz je promjenio moj život i planove iz temelja. Jedni te isti ljudi ne gledaju vas isto kao hafiza i ”samo efendiju”. Hifz valja čuvati, ne samo u memoriji, nego čuvati ga i svojim moralom, kao bi se bar približili, da kao Muhammed a.s. budemo moralom ”Živi Kur’ani”. A prenositi Kur’an na druge je posebna čast i privilegija, jer je naš Poslanik a.s. kazao da je ”Najbolji od ljudi onaj ko nauči Kur’an i druge poučava Kur’anu.” Jedan od naših dobrih imama iz prošlosti je zbog ovih riječi Časnog Poslanika a.s., čitav život proveo poučavajući druge Kur’anu. A kolika je to vrijednost možemo zaključiti i iz postupka Poslanika a.s., koji je nakon poznate bitke na Bedru, oslobađao zarobljene idolopoklonike, ukoliko nauče deset muslimana čitati i pisati arapsko pismo. Posebnost Kur’ana jeste u tome što je on univerzalno upustvo ljudima do Sudnjega dana, koji sadrži upute i savjete za sve situacije koje nas zadese i lijek je za dušu. Zato u ovom vremenu kada ljudi traže lijek i utjehu, treba im ponuditi Božiji lijek i upustvo”.
DNEVNO.ba: Skoro pa svaki petak, pored vjernika muslimana, Vaše hutbe (zahvala Uzvišenom Stvoritelju i govor imama sa minbera op.a.) prate i slušaju i pripadnici druge vjere. Recimo nezaobilazan gost u dvorištu džamije je izvjesni Džef, Amerikananac . Šta nam o tome možete reći?
FAHIR ef. ARNAUT: “Džef je moj poznanik, koga sam upoznao preko moga brata i koji je izrazio želju da prisustvuje džumi namazu i sluša moje hutbe. Obzirom da za to postoje uslovi, ja sam to rado dopustio i često sa njim razgovaram o samoj hutbi i dajem dodatna objašnjenja. Džef je po prirodi kozmopolita, vjernik u Boga, koji voli da upoznaje ljude i religije. Obzirom da u Zenici žive i pripadnici drugih religija, svi oni koji žive u blizini naše džamije imaju priliku slušati hutbe, jer smo zbog nedostatka prostora prinuđeni zastrti i harem (dvorište džamije) i uključiti vanjske zvučnike. Hutbe su javni govori, koji bi trebali sadržavati upute i savjete korisne za sve ljude. Nema privatnih hutbi, i ja nemam šta kriti u svojim hutbama. Zato mi nije problem da moje hutbe sluša svako ko želi, a svoje hutbe spreman sam braniti silom argumenata a ne argumentima sile”!
DNEVNO.ba: Zadnjih godina svjednoci smo čestih ispada, provokacija i spominjanja u ružnom kontestu posljednjeg božijeg Poslanika Muhameda a.s. Vi u svojim hudbama niti kritizirate niti se uopće osvrćete na taj problem. Naprotiv, skoro dva mjeseca iz sedmice u sedmicu Vi ste govorili o životu Poslanika Muhameda a.s, njegovom odnosu spram supruge, djece, prijatelja, spram nemuslimana, spram životinja i na koncu spram prirode.Da li je to Vaš odogovr i mislite li da bi se svaki iskreni pripadnik islama trebao tako i ponašati slijedeći Poslanika Muhameda a.s?
FAHIR ef. ARNAUT: “Drago mi je da ste to primjetili i da ste me pitali. Ja sam kroz razgovore objašnjavao svojim džematlijama, musliman na provokacije ne odgovara silom, terorom ili ne daj Bože zločinom. Poslanik je za svoga života doživio da ga nazivaju i lažovom, opsjednutim, poludjelim, čarobnjakom, prorokom i šta sve ne!? Na sve to, on je uglavnom odgovarao svojim lijepim moralom, tj. on je svojim životom sve to demantovao. Zato sam ja mnogo hutbi posvetio upravo tome, njegovom životu koji na najbolji mogući način demantuje njegove mrzitelje. Kada je jedne prilike, nakon bitke zarobljen jedan od pjesnika koji je pjevao pjesme rugalice o njemu, jedan od njegovih prijatelja zatražio je da ovome izbije dva prednja zuba, kako bi ovaj ubuduće ”tepao”. Poslanik mu to nije dopustio, a kamoli da je ovoga lišio života. Sada se događa da neki ljudi, kako to naši susjedi kažu ”žele biti veći katolici i od pape”, tj. neki bi čast i ličnost Poslanika branili na način kako to on nije činio, niti je odobrio, iako je bio u prilici. Mene ne boli što neko pokušava, kažem pokušava, karikaturama u ružnom svjetlu predstaviti našega Poslanika, jer za mene to nije Muhammed a.s.! To je slika-karikatura ljudi, koji ne poznaju, ili poznaju Muhammeda a.s., ali su plaćeni da tako rade. Mene boli kada muslimani svojom praksom u ružnom svjetlu predstavljaju svoga Poslanika a.s.! Kako da se sljedbenicima čiji je Poslanik toliko insistirao na obrazovanju, dogodi da ih je sad u svijetu najveći procenat – neobrazovanih. Kako da se desi da je najveći broj siromašnih među muslimanima, kada je Poslanik toliko insistirao na solidarnosti i potpomaganju. Kako da se muslimani međusobno ubijaju, kada je Poslanik kazao da je teži grijeh ubiti čovjeka nego srušiti Kabu! Zato mi se izuzetno svidio, i preporučujem tekst akademika Enesa Karića, u kojem govori o tome, ko to istinski vrijeđa Poslanika a.s., kako bi lakše razumjeli ovaj problem i reagovali na islamski način”.
DNEVNO.ba: U vremenu izjednačavanja islama, tačnije njegovih pripadnika sa terorizmom, čak mu stavljajući prefiks islamski, kako i na koji način ubijediti svijet da je u krivu?
FAHIR ef. ARNAUT: “Svojim moralom i svojom praksom – dobrim djelima, kojima nas je uputio upravo Poslanik a.s., Allah dž.š. naređuje svima nama da uđemo u ”mir” i poziva nas u ”Kuću mira”. Sama riječ islam u sebi nosi značenje mira, pomirenosti, zdravlja, a i riječ mu’min-vjernik – znači bezbjednost, sigurnost. Poslanik je kazivao: ”Vjernik je onaj od koga su ljudi sigurni za svoje imetke i živote!” Trebamo drugima pokazati svojim životom da nas se, ne trebaju bojati, niti od nas strahovati. To ne znači da musliman treba sve trpjeti, ne i Uzvišeni Allah govori: Dopušta se obrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini – a Allah je, doista, kadar da ih pomogne. (Hadž : 39) Ovo znači da musliman nikada sebi ne smije dopustiti da on bude onaj koji nered na zemlji čini i kavgu zapodjeva, jer Allah dž.š. ne voli one koji izazivaju nered i borbu, i koji smutnju čine! Zato svojim životima trebamo svjedočiti istinski islam i promovirati njegove univerzalne vrijednosti, a istinu i pravdu, ljudi će prepoznati”!
DNEVNO.ba: Uskoro nam predstoji, mjesec Ramamzan. Kalendarski smo u ljetu, kada je dan dug i noći kratke a samim tim i suzdržavanje od jela i pića ali i svih drugih užitaka kroz post, poprilično je teško. Što nam možete reći o tome?
FAHIR ef. ARNAUT: “Mi muslimani određene obrede vezujemo za kretanje sunca, a druge opet za kretanje mjeseca. Namaz- molitvu koji je svakodnevna obaveza pet puta na dan vezujemo za kretanje sunca, a post, kurban, zekat i hadž vezujemo za kretanje mjeseca tj. naš kalendar je lunarni. Novi mjesec nastupa pojavom mlađaka i završava pojavom mlađaka. Mjesec može brojati 29 ili 30 dana, tako da godina ima 355 dana. To uzrokuje da ramazan svake sunčeve godine, dođe desetak dana ranije i da se ramazan svakih 33 godine vrati na početnu poziciju. To je pokazatelj i univerzalnosti vjere islama, jer svi imaju priliku da tokom svoga života bar dva puta dočekaju ramazan u svim godišnjim dobima, i u svim mjesecima. Mi smo donedavno imali obrnutu situaciju, da su dani bili kraći a noći duže. Situacija je sad obrnuta, ali za desetak godina ponovo će krenuti drugom putanjom, tj. lakšom. Ovo je prilika da se baš sad osjeti prava čar i svrha posta. Da vidimo kako je onima koji nemaju. Sit gladnu ne vjeruje, stara je poslovica. Post nas u ovim vrelim dugim danima može učiti da bar malo vidimo i vjerujemo gladnima, i da u našim srcima probudi suosjećanje i solidarnost sa drugima. Vjera traži požrtvovanje. Nema vjere bez žrtve. A žrtva ne treba Bogu, nego nama, da bi nam jednim sa drugima bilo lakše. Svrha posta jeste da budemo svjesniji Boga, a ko misli na Boga, mislit će i na ljude kao njegova stvorenja. Svidjela mi se jedna misao koja kaže, da ”nije problem današnjeg svijeta, to što se gladni ne mogu nahraniti, nego što se bogatima ne može nadavati!” Ramazan nas upravo uči tome, da budemo zadovoljni onim što imamo i ne budemo od onih kojima se ne može nadavati”!
DNEVNO.ba: Neobičnost vezana za Potočku džamiju jeste da se već dvadeset i nešto godina redovno uz ramazan ovdje uči ženska mukabela. Možete li nam o tome nešto više reći?
FAHIR ef. ARNAUT: “Mukabela je zajedničko učenje Kur’ana u mjesecu ramazanu, džuz – po džuz (dio po dio). Kur’an ima 30 džuzeva po 20 stranica. Mi to radimo po uzoru na Poslanika a.s. i Džibrila, koji bi svaki ramazan prouči čitav Kur’an, a zadnjeg ramazana Poslanikovog života – dva puta. Ženska mukabela je učenje Kur’ana, koje vrše muallime – svršenice medresa i kojima prisustvuju samo žene. Ne znam tačan datum od kojeg datira ova praksa ženske mukabele. Znam da postoji više od dvadeset godina. Od ove godine prerasta u Hafisku žensku mukabelu, koju bi učile žene-hafizi! Mukabeli prisustvuju žene, ne samo iz džemata Potok, nego i iz drugih džemata, koje vole Kur’an, i koje žele da ovaj mubarek mjesec provedu u ibadetu”.
DNEVNO.ba: Na kraju, što možete poručiti vjernicima islamske vjeroispovjesti ali i svim drugim građnima Zenice, pa i Bosne i Hercegovine?
FAHIR ef. ARNAUT: “Vjernicima islamske vjeroispovjesti želim čestitati ramazan nama poznatim riječima: Ramazan šerif mubarek olsun. Svim ljudima, posebno građanima BiH-e želim sve najbolje u životu i radu. Želim da se potpomažemo u dobru i da promoviramo vrijednosti koje su zajedničke svima. Promijenimo sebe, da bismo promijenili svijet oko sebe. Napravimo red u sebi – da bismo mogli napraviti red oko sebe”.
Završavamo razgovor i napuštamo dvorište Potočke džamije, s neobičnom toplinom pod pazuhom kao da nosimo tek pečenu, mirisnu ramazaniju iz parne pekare „Mladost“ kod Haramandića. Čudno, kako iskren razgovor može ugrijati dušu.