Zakon, u ovom slučaju generalno odredbe međunarodnog prava (International Law), u primjeni bi trebale biti jednake za sve (princip jednakosti pred zakonom/pravom), ali ne treba zanemariti i lobiranje kao alat koji pomaže da se, na međunarodnom planu, postignu određeni efekti koji možda ne bi bili postignuti bez takve vrste neformalnog djelovanja – kaže ekspert za međunarodno pravo i profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Zarije Seizović, komentarišući pritvaranje ratnog komandanta Armije RBiH Nasera Orića.
Orić je 10. juna uhapšen prilikom pokušaja ulaska u Švicarsku, a na osnovu potjernice koju je za njim raspisala Srbija, optužujući ga za zločine nad Srbima tokom sukoba u BiH od 1992. do 1995. godine.
Hapšenje Orića mnogi stručnjaci ocijenili su suprotno međunarodnim pravima, obzirom da je Međunarodni sud u Hagu Orića oslobodio optužbi za zločine tokom sukoba u BiH, a slično mišljenje dijeli i profesor Seizović .
– Postupanje suprotno protivno je načelu non bis in idem, koje zabranjuje ponovno suđenje u istoj pravnoj stvari (dakle o onoj koja je već bila predmet presuđenja). Orić, dakle, ne može biti predmet nikakvog krivičnog gonjenja za bilo koje djelo koje mu se stavljalo na teret optužnicom, a koje je bilo predmet oslobađajuće presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju – objašnjava Seizović, dodajući da međunarodno pravo uopće, međunarodne konvencije i instrumenti koje je potpisala i ratificirala Švicarska imaju pravno dejstvo i prema ovoj zemlji.
– Svojevrstan je kuriozitet da je upravo švicarski državljanin Henry Dunant zaslužan za nastanak Međunarodnog komiteta crvenog križa, pa se smatra jednim od rodonačelnika modernog Međunarodnog humanitarnog prava (Ženevske konvencije) – podsjetio je profesor Seizović.
On je napomenuo da Orić u ovom trenutku može računati na diplomatsko-konzularnu pomoć Bosne i Hercegovine, dakle, na angažman njenog diplomatsko-konzularnog osoblja, koje mu je dužno pružiti svu potrebnu pomoć kao državljanu BiH koji se nalazi u pritvoru u stranoj državi.
Što se tiče pravnih mehanizama koji će biti upotrebljeni kako bi Orić bio pušten na slobodu, profesor Seizović kaže da o tome zna više Orićev pravni tim (budući da bi trebao imati tzv “strategiju odbrane”).
– U svakom slučaju, u svakoj civiliziranoj zemlji, pritvorenom licu mora biti uručeno rješenje o određivanju pritvora, u kojem su jasno i sasvim precizno navedeni razlozi za pritvor. Ove razloge pritvoreno lice može, samostalno ili uz pomoć svog pravnog tima, dovoditi u pitanje u žalbi koja je, kao redovno pravno sredstvo, zagarantovana Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – objašnjava profesor Seizović.
Napomenuo je da pritvorski predmeti, kakav je i Orićev, nose oznaku hitnosti zbog svoje naravi koja duboko zadire u temeljna ljudska prava pritvorenika – u slučaju Orića u njegovu slobodu kretanja koja se pritvorom ograničava odnosno potpuno ukida, piše Patria.