Allahu Milostivi
“Podari majkama Srebrenice sabur,
Prijateljima našim volju i snagu
Da nasilnicima oduzmu mač,
Jer plač nevinog djeteta,
Je grijeh kojeg ne može podnijet
Plemenita savjest čovječanstva.”
U ovom dijelu srebreničke molitve se nalazi 20 godina života onih koji su izgubili u genocidu svoje očeve, onih koji su preživjeli, krvnika koji su planirali i ubijali, griješnika koji nisu spriječili genocid u Srebrenici , a mogli su, i onih koji 20 godina govore da se život može nastaviti samo ako je pravda zadovoljena. Ovi zadnji znaju da bez istine nema pravde, a istina je da se u Srebrenici desio genocid nad Bošnjacima… Istina je da su ovaj genocid pripremali političko i vojno rukovodstvo Srbije, a izvršila vojska, policija i paravojska RS na čelu sa generalom Ratkom Mladićem i predsjednikom im Radovanom Karadžićem.
U ovih 20 godina do danas, nije prošao niti jedan dan da političko rukovodstvo Srbije i onog što je nastalo na tom genocidu, RS, nije negiralo zločin koji se desio u Srebrenici. Mogli bi se nakon ovog reći da su Srbi generalno genetski lažovi..mogli bi se reći da su Srbi retardirano izopačen narod jer i svoje poraze kroz istoriju pretvaraju u nacionalne praznike i tako ih slave. Moglo bi se do sutra nabrajati unikatne loše i pogane osobine Srba, ali u ovom momentu nam nije do toga.
Nije do Bošnjaka da danas priča o onima koji su u 3 dana ubili 8372 muškarca od dječijeg do duboko starosnog doba i onima koji 20 godina lažu sebe i druge da to nije genocid. Nije do Bošnjaka odavno bilo. Do Srba je kako zaustaviti svoju kataklizmu koja im je ove sedmice donijela najgoru titulu što se može zamisliti, da su genocidni narod… Rame uz rame sa nacistima, Crvenim Kmerima, pojedinim afričkim plemenima….itd. Najgorim ološom od kako je svijet nastao. A sve se to moglo spriječiti priznanjem genocida i otkrivanjem mjesta gdje su zakopavali pobijene samo koju godinu poslije genocida. I danas bi bila druga priča.
Dan prije 20 godina od početka genocida u Srebrenici bi mogli reći da je pravoslavlje stotinama godina u koštacu između beskrupoloznog sveštenstva koje opija svoje podanike pokličom za osvajanje i uništavanje tuđeg imetka i života i onih časnih i iskrenih poklonika stvarnih poruka Biblije, koji su davno prepoznali loš put srpskog političkog i akademskog vodjstvo i zbog otpora prema njemu svakodnevno doživljavaju ponižavanje i maltretiranje. Danas bi mogli reći kao Bošnjaci, dragi Bože zašto si nam dao ove komšije da nemaju obraza i nakon 20 godina ne priznaju zločin koji je u njihovo ime urađen.
Svijet je ove sedmice potvrdio i u Njujorku i u Briselu da se u Srebrenici dogodio genocid. Tom svijetu Bošnjaci pripadaju i taj svijet žele za prijatelje. Nije Rusija spriječila rezoluciju o genocide u Bosni i Hercegovini, ona je spriječila da Srbija i Srbi u Bosni izadju iz duboke naconalističke, fašističke i šovinstičke kome… Danas takvi slave veto Rusije, a već juče je Evropa rekla svoje u vezi genocida…Sutra će možda njihov predstavnik Alakesandar Vučić, koji je izgubio i jezik i razum od negiranja genocida, stati pored onih koji su došli na komemoraciju koja se zove “20 godina srebreničkog genocida”. Dakle, on nema obraza, on nema ničega što se može nazvati karakternom osobinom. U stvari, on je produkt ružne Srbije prije i poslije srebreničkog genocida. Bošnjaci će se izvući iz blata Dejtona i doživjeće pravdu, da se ukine genocidna tvorevina zvana Republika Srpska. Srbiji i Srbima kako žele…Ili sa Rusijom i Grčkom podruku , ili sa onima koji znaju da samo skupa možemo bolje živjeti.
Na kraju da kažem najvažnije; kao čovjek kojem je stalo do humanizma, do čovječanstva i do prijatelja, Dan prije obilježavanje 20 godina od genocida u Srebrenici, moram otvoreno reći, neka se zna:
Istinski Bosanci i Hercegovci se u ovom momentu ne dijele na Bošnjake, Srbe ili Hrvate nego na one koji javno kažu u Srebrenici se prije 20 godina desio genocid, poklanjam se žrtvama tog monstruznog zločina i želim da kazna stigne počinioce i one koji ovaj zločin i dalje negiraju. Ove dvije vrste ne mogu skupa jer prva pripada svjetlosti a druga pripada mraku.
Nihad Krupić
Vancouver, Canada,