Piše: Amir ef. Čauš, imam džemata WBICC u Čikagu
Bošnjaci i Jevreji na istom putu
Proteklih hefti, bošnjačka intelektualna, vjerska i društvena zajednica u Čikagu, obilježila je 11. juli i 20. godišnjicu Genocida u Srebrenici, najvećeg zločina protiv čovječnosti na tlu Evrope poslije Holokausta nad Jevrejima u Drugom svjetskom ratu. Nakon preživljenog Genocida, Bošnjaci u domovini i dijaspori, nose sudbonosni emanet i najveću odgovornost izgrađivanja budućeg ispravnog odnosa prema svom nacionalnom svjetioniku. U tom smislu, korisno je i analizirati kulturu i institucije pamćenja u Jevreja.
U Skokiu, mjestu dominantno naseljenom Jevrejima, krajem 80-tih godina prošlog stoljeća, grupa pripadnika socijalnacionalističkog pokreta, odlučila je promarširati sa neonacističkim simbolima i porukama. Fenomen negiranja, relativiziranja i opravdavanja holokausta, genocida i zločina je nastavljen do danas, uključujući Genocid nad Bošnjacima. Kako su Jevreji reagovali na ovaj fenomen?
Welcome to the Illinois Holocaust Museum and Education Center – Be Inspired
Konkretno, u slučaju neonacističkog marša u Skokiu, Jevreji su pokrenuli pravni spor sa ciljem zabrane i kazne aktivnosti negatora. Organizirali su masovne antidemonstracije koje su praktično preglasale i zasjenile neonacistički skup. Jevrejska zajednica se ujedinila i zajednički krenula u realizaciju ideje o podizanju institucije pamćenja i edukativnog centra sa indikativnim imenom: Muzej holokausta.
Od otvaranja 2009. godine, ovaj centar, sa svojim raznovrsnim i upečatljivim materijalnim tragovima i duhovnim naslijeđem, svjedoči historijske činjenice i njeguje kulturu sjećanja. Svake godine, hiljade gostiju, poglavito učenika i studenata, posjećuje Muzej holokausta.
Kako su Bošnjaci iz Čikaga obilježili 20. godišnjicu Genocida u Srebrenici
Bosansko-američki institut za Genocid u saradnji sa Muzejom holokausta i edukativnim centrom upriličili su, u nedjelju, 19. jula, naučni i komemorativni događaj: Witness to Genocide, Twenty Years after Srebrenica – Svjedoci Genocida, Dvadeset godina poslije Srebrenice.
Panelisti su bili preživjeli Srebreničani koji su direktno i hrabro poručili da ne smije biti drugi naziv i kvalifikacija zločina u Srebrenici osim Genocid u Srebrenici. Također, učešće u javnoj prezentaciji su uzeli eminentni novinari i autori koji su istakli da je svijet pogriješio i propustio učiniti potrebno da spriječi novi Genocid u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. Konstatovano je da je Genocid u Srebrenici najviše proučavan i dokumentovan genocid u svjetskoj naučnoj analistici. Postavljeno je i pitanje pravnih konsekvenci genocida.
Muzej Holokausta prikazuje i specijalnu izložbu fotografija „Napušteni u Srebrenici,“ autora Tarika Samaraha. Izložba traje od marta 2015. do januara 2016.
Nadalje, u subotu, 11. jula, Bošnjaci i Udruženje Bratstvo preživjelih Genocida, već petu godinu zaredom, izašli su sa transparentima na mirne demonstracije ispred Konzulata BiH i centrom Čikaga. Intoniranjem patriotske pjesme, podizanje državne zastave i čitanjem javne poruke traženo je usvajanje Rezolucije o Genocidu u Srebrenici u BiH parlamentu. Lokalna čikaška televizija je zabilježila i emitovala kadrove ovoga skupa.
Najveći bošnjački džemat u Čikagu u koordinaciji sa Udruženjem Srebreničana organizovao je prigodan vjerski program i iftar za postače. „Genocid u Srebrenici mora biti pamćen, proaktivno utičući na sve nas da se vratimo svojoj vjeri, porodici, džematu, zajednici i domovini. Učimo stalno, radimo vrijedno i popravljajmo sebe. Pazimo se i ne dajmo jedni na druge. To će biti naša najbolja osveta dušmanima,“ rečeno je u obraćanju imama.
Historijske paralele i pouke
I Jevreji i Bosanski muslimani su imali slična tragična iskustva. Važno aktuelno pitanje jeste: da li i odgovore na dotična iskušenja? Interesantno, Uzvišeni Allah u Kur'anu spominje sinove Israilove, pretke današnjih jevreja i narod Musaa, alejhi selam, pa kaže:
„O sinovi Israilovi, sjećajte se blagodati Moje prema vama… I kada smo vas spasili od vojske faraonove, koji su vas najžešćim mukama mučili, mušku vam djecu klali, a žensku djecu u životu ostavljali. I to vam je bilo veliko iskušenje od Gospodara vašeg.“ (2:47 i 49)
Stoga, ima li onih da vide, da znaju, da pamte… da se vrate Svome Gospodaru, svome Poslaniku, svome narodu i domovini¬? Jer:
„Onima koji se najduže i najdalje sjećaju prošlosti, pripada budućnost,“ kako reče jedan njemački filozof.
„Mi vam, uistinu, objavljujemo Knjigu u kojoj je spomen (slava, čast i uspjeh) vaš, pa zašto se ne opametite?“ (Kur'an, 21:10)
