Oformljen prije osam godina kao retrospektiva filmova fantasticnog
zanra u produkciji Himmera, Europski Festival fantasticnog filma u
Strasbourgu je aktualno znacajna smotra starokontinentalne, sedme
umjetnosti. Produzen na 10 dana, predstavlja filmske i video programe,
ove godine posvecene Joeu Danteu, ocu “Gremlinsa” i dokumentarnih
ostvarenja poput “Zombie Walk”. Projiciraju se i manje uspjela djela,
organiziraju ponocne predstave za sve brojnije “geekove” i sve ukuse.
Ljubiteljima starih, fantasticnih filmova sto se uvijek dopadaju,
program retrospektive predstavlja devet filmova od 1955 do 1976
godine.
Selekcija “Kids in the Dark” se zanima za uloge koje fantasticna
djela dodjeljuju mladim junacima. Njhov mali rast je detalj sto ih
okuplja : zrtve i zlocinci iz filma u film, formiraju jako kontrastan,
zabrinjavajuci krug u kojemu Dobro i Zlo u kratkim hlacama cesto drze
za ruku, ! Nije sasvim sigurno da su “Neduzni” zaista takvi kao u
kvalitetnom djelu Jacka Claytona. Nastanjeni demonima ili zrtve
bolesne maste njihove guvernante, ne dozvoljavaju znacenje
nadzemaljskog samo kao hipotezu. Istinski naivnjaci poput djevojcice,
ocarane i fascinirane Frankensteinom te predivne ekurzije, pomalo
melankolicne pozadine rata u Spanjolskoj koja je ostvarenje Victora
Ericea pod nazivom “Duh kosnice”, su rijetki. Vrazja legija sto se
postrojila sa druge strane ogledala, kada se usamljenim vukovima
“Kukolja”, Mervyna Le Roya ili “Proklestvu” Richarda Donnera pa
“Njihovo velicanstvo muhe” Petera Brooka i narocito filmu “Pobunjenici
2000 godine”, Narcisa Ibaneza Serradora, pridruze izgubljena djeca je
bezuvjetno okolnost koja smeta i ujedno, fascinira publiku.
Mali junaci
Namecu se strojevi zla plavih telepata iz “Sela prokletih” jedinog
znanstveno fiktivnog ostvarenja, prikazanog u verziji iz 1960 godine u
reziji Wolfa Rille. Oni samo imaju djecija tijela, ostalo je iz nekog,
drugog svijeta. Ali pojave su mocne i koriste ih kao oruzje jer kako
podsjeca licnost iz “Pobunjenika 2000 godine” u jeku masakra :”Ko bi
se usudio ubiti dijete”?
Ne treba smetnuti s uma da su malisani prve zrtve ludosti odraslih,
podsjeca fikcija na uvodnoj spici koja je pokazivanje uzasnih slika
arhiva velikih konflikta 20 stoljeca,dok se cuju djeciji smijeh i
pjevusenje. To ponavlja nezaboravna Miss Cooper koju je ozivjela
nezaboravana Lilian Gish u “Lovcevoj noci” Charlesa Laughtona : “Oni
ostaju i trpe”!-kaze majka usvojenog djeteta sa razumijevanjem i
naklonosti. Najsretniji dozive da se odrasla osoba na koju su upuceni
probudi iz osobnog ludila, pa zamijeni starijeg brata koji medju
poslijednjima pruza otpor divljim impulsima kao u filmu “Njihovo
velicanstvo muhe”.
Odrasli teze podnose poteskoce i cine to kratko. Zelja za
prezivljavanjem je manje mocna pa sve djeci pripisivane slabosti i
negativne osobione : egoizam, ljenost, naivnost ili kukavicluk, izlaze
na vidjelo.
Osim od gospodje Cooper, djeca od odraslih nista ne nauce, jer su oni
zarazeni ubijedjenjem da sve znaju. Dok lutaju, buducnost djece se
gubi u tami noci bez zvijezda. Mali pacenici “Lovceve noci” nemaju
izbora pa idu na sve ili nista, kao Mojsije sto se prepustio rijeci.
Vjeruju u boga sto ce ih ugrijati, poslati svjetlost nestvarnih
zvijezda iz bajki. Otvorenih ociju nastoje proci kroz tamu u kojoj se
ogleda svijet odraslih, cak i kada ima oblik davnih fikcija. On je
uvijek instruktivan i zastrasujuci.
Dzana Mujadzic