Tek završeni samit Arapske lige (AL) u Bagdadu, koji se u Iraku nije organizirao više od 20 godina bila je već zbog toga vijest sama za sebe. Ali, više od toga, Sirija je ponovo bila u epicentru političkog interesa, premda je o krizi u ovoj zemlji – izostala neka jasna “bagdadska deklaracija”.
Generalni sekretar Arapske lige Nabil al-Arabi pozvao je predsjednika Sirije da odmah primijeni mirovni plan Kofija Anana. Plan bivšeg čelnika Ujedinjenih naroda (UN) – mnogi vide kao posljednju slamku spasa ne samo za Siriju, već i cijeli bliskoistočni region – prije mogućeg rasplamsavanja novog regionalnog sukoba, o čemu već dugo dobuju ratni doboši.
Novi detant preko Sirije
U centrali UN-a, u New Yorku, Ananov plan od šest tačaka, koji predviđa obustavu vatre – neki doista tumače, tek kao “primirje”, a neki kao dokaz da je, baš kao u doba “Hladnog rata” na pomolu novi – trajniji detant između Zapada na jednoj, i Rusije i Kine na drugoj strani. I da će se to dogoditi upravo preko Sirije.
Analitičar s Bliskog istoka Nizar Aboud, koji već dugo prati zbivanja oko Sirije sa East Rivera, s reputacijom da prije drugih i svakako van medijskih stereotipa analizira aktuelnu situaciju – tvrdi kako je Ananov plan – posljednja šansa da se izbjegne sukob mnogo širih razmjera u koga bi bili uvučeni Iran, a onda i Liban, pa čaka i Turska. On kaže da je Erdoganov “iznenadni” posjet Teheranu, odmah nakon što se u Seulu kao prvi državnik sreo sa predsjednikom Obamom – dokaz “kako dolazi popuštanje oko Sirije”:
“Sada se vidi i da nismo imali jasnu sliku, ili da su na Zapadu mnogi žmirili na jedno oko kada je u pitanju tzv. sirijska opozicija, zanemarujući kakav je to sve ideološki i ekstremistički konglomerat s razornim regionalnim potencijalom. Pored toga Sirija (23 miliona stanovnika – op.a.) nije Libija, jer se radi o možda najvažnijoj arapskoj zemlji i njenoj strateškoj poziciji koja je još jasna ‘crvena linija’ za Rusiju i Kinu u tom dijelu svijeta. Radi se naravno o ekonomskim interesima”, kaže Aboud.
Dodaje kako je Ananov plan – “plan mudrog čovjeka koji ne uskače lako u svakodnevnu retoriku”.
Taj plan će vjerovatno otvoriti humanitarne koridore, predviđa naš sugovornik: “Ali, pomoć koja će početi stizati u Homs i Siriju bit će prvenstveno iz Rusije, Kine i nekih drugih zemalja. Sasvim indikativno – izostat će pomoć iz Qatara, Arapskih Emirata ili Saudijske Arabije, što će biti signal da su se ove zemlje već izolovale u svojim planovima za Siriju”, tvrdi za “Webpublicapress” Nizar Aboud.
No, kriza u Siriji je daleko od kraja, iako je na sreću uz posredstvo Kofija Anana koga su podržali i Moskva ii Peking, samim tim – već izbjegnuta katastrofa mnogo širih razmjera. “Bili smo na ivici trećeg svjetskog rata”, rekao je Aboud.
Što se samita Arapske lige tiče, naš sugovornik ističe da se tamo zapravo ništa važno nije odlučilo, osim što su “razjedinjeni Arapi priznali da različito gledaju na sirijsku krizu, i da je pristup nekih zemalja iz Persijskog zaliva (Qatar, Bahren i Emirati, uz Saudijsku Arabiju – op.a.) nap utu da bude deplasiran”.
Analitičari tumače da su riječi predsjednika Iraka Džalala Talabanija, koji je na samitu u Bagdadu naglasio da arapske zemlje odbijaju ubijanje i prolivanje krvi u Siriji, te ponovio zahtjeve za mirnim rješavanjem krize – “baš kao što je predviđeno rezolucijom Arapske lige” – predstavljaju priznanje da AL vjerojatno uvidja kako će morati revidirati svoj raniji zahtjev o “bezuvjetnom povlačenju” sirijskog vlastoršca Bašara el Asada s trona u Damasku.
Američka upozorenja
U Bagdadu je Arapska liga ipak ponovila zahtjev “da se poštuje želja Sirijaca da izaberu svoj sistem demokratskim sredstvima”, ali istovjetno i naglasila – da ta politička tranzicija treba da se dogodi “bez uplitanja iz vana”. Tako je na izvjestan način odbačena svaka pomisao vojne intervencije poput one u Libiji prošle godine, koja je pod legalnim okriljem o uvođenju zone zabrane letenja – intenzivirana sve do samog rušenja Gadafijevog režima u Tripoliju.
Ove sedmice, kolumnista najpoznatijeg američkog finansijskog dnevnika i bivši dužnosnik Reaganove Paul Craig Roberts – upozorio je i na greške ponovljene američke politike na Bliskom istoku, a u Siriji bi mogle dostići vrhunac ledenog brijega:
“Sirija ima sekularnu vladu, baš kao što je imao i Irak prije američke invazije. Sekularne vlade su važne za Arapski svijet u kojem postoje podjele između Sunita i Šijita. Sekularne vlade sprječavaju da se dvije podjeljene skupine međusobno pobiju”, napisao je Pol Craig. On je podsjetio da je upravo američka vojna invazija Iraka 2003, srušila sekularnu vladu Saddama Husseina, te da su tako irački Suniti i Šijiti krenuli u rat jedni protiv drugih koji traje sve do danas.
Ironično ili ne, nešto ranije su novinske agencije javile, kako je i zbog straha od bombaških napada zaraćenih vjerskih frakcija, Sunita i Šijita u Bagdadu, koji su su već dugo dio iračke svakodnevnice, u iračku prijestolnicu, na pomenuti samit – stiglo samo 10 lidera iz ukupno 22 države članice Arapske lige.
O Siriji dakle treba razmišljati ii drugačije, a ne samo prebrojavati poginule kao nekad u Bosni. Povrh svega nadati se da Anan i Ujedinjeni narodi koje predstavlja neće ponovoti svoje “bosanske greške” u Siriji.