Fatmir Alispahić na Danu kudsa u Mostaru
U organizaciji Muftijstva mostarskog, u glavnom gradu Hercegovine je, posljednjeg petka u ramazanu (17.08.2012.), obilježen Dana Kudsa. U holu Narodnog pozorišta Mostar je prozorski publicista Safet Pozder otvorio izložbu “Palestina izbliza”, koju su priredili UG “Svitanje”, „Akos“ i Senadin Voloder, a uz izložbu je prikazan i desetominutni dokumentarni film o Palestini. Potom je u sali Narodnog pozorišta Mostar muftija Mostarski otvorio manifestaciju “Dan Kudsa u Mostaru” i govorio na temu “Šta je muslimanima Mesdžidu-l-Aksa”. Fatmir Alispahić je govorio na temu “Cionistička okupacija i genocid nad Palestincima”, Mirnes Kovač na temu “Aktuelno stanje u palestinskim enklavama” i Enes Ratkušić na temu “Palestina u Hercegovini”. Moderator je bio Hasan Eminović. Program je snimljen i uskoro će biti dostupan preko YOU TUBE.
Fatmir Alispahić je u svome izlaganju, između ostalog, rekao:
– Tačno za mjesec dana navršava se 30 godina od jednog od najvećih masovnih zločina u historiji, kada su izraelske snage organizirale trodnevni masakr u izbjegličkim logorima Sabra i Šatila, gdje je na najsvirepiji način ubijeno blizu 2000 palestinskih civila, među kojima i nekoliko stotina djece i žena. Aušvic je postao muzej holokausta, a Šatila je i danas logor za Palestince kojima su izraelski zločinci oteli domovinu. Zamislite na šta bi ličio svijet kada bi logor Aušvic ili Varšavki geto postojao 65 godina, kao što 65. godinu traje okupacija Palestine i međunarodni genocid nad Palestincima? Iza tog genocida ne stoje samo bestijalni cionisti, već svi oni, a poglavito Britanci i Amerikanci, koji su organizirali otimanje palestinske domovine, i koji su sponzorirali masovna ubistva, mučenja i progone palestinskog naroda. Ovo je nastrašniji genocid nad jednim narodom u historiji, zato što javno traje već 65. godinu, zato što nikada ni jednom narodu u historiji nije oduzeta domovina, kao što je oduzeta Palestincima, i zato što se konkretni rezultati tog genocida ogledaju u preko 100.000 mučki ubijenih Palestinaca, i u činjenici da danas 60 odsto Palestinaca, odnosno 4,5 miliona, živi u progonstvu, bez građanskih prava, a da samo 40 odsto, odnosno 2,8 miliona živi u Palestini, pod okupacijom i torturama. Iza holokausta nad Jevrejima stojao je samo Adolf Hitler, a iza genocida nad Palestincima stoje Ujedinjene nacije i najveće svjetske sile. Cionistička paradržava ne samo da nema historijskog, biblijskog i pravnog utemeljenja, ona je izgubila i moralne pretpostavke za postojanje, jer je Izrael trajno obilježen genocidom nad Palestincima, kao što je Treći rajh trajno obilježen holokaustom nad Jevrejima, i kao što je paradržava Republika Srpska trajno obilježena genocidom nad Bošnjacima u Srebrenici. Možda Izrael može imati budućnost na teritoriji Njemačke, Madagaskara ili Argentine, ali na teritoriji Palestine ta budućnost je okončana sa masovnim zločinima koji su postali sinonim cionističkog režima. Nezamislivo je da zločinačke tvorevine i režimi mogu uživati međunarodno priznanje. Stoga je oslobađanje cijele Palestine od izraelske okupacije jedina pravda i satisfakcija, ne samo za Palestince, već za cijeli antifašistički svijet koji je prestravljen rehabilitacijom hitlerizma pod zastavom Amerike, Britanije i Izraela. Ili će sponzori cionističkog režima ustuknuti u ime pravde i humanizma, ili će Svijet doživjeti korjenite promjene, u kojima to sponzorstvo neće imati više nikakvog značaja, a što će neminovno voditi kao oslobođenju Palestine i obnovi suživota između Jevreja, muslimana i kršćana u Kudsu i cijeloj Palestini.