Kurban-bajram obilježit će se i u izbjegličkom naselju Doborovci kod Gračanice. U 48 objekata koje je 1994. godine sagradila “Norveška narodna pomoć” (NPA), žive izbjeglice iz Semberije, okolice Doboja, Rogatice, Han-Pijeska i Srebrenice.
Od nekadašnjih 500 Srebreničana, danas ih u Doborovcima živi samo 84. Ostali su se vratili svojim kućama, otišli u treće zemlje ili su na ovom području sagradili kuće.
Dobri ljudi
– Tužna je slika ovog naselja. Veći broj kuća je prazan. Ljudi, u nemogućnosti bilo kakvog zaposlenja, idu trbuhom za kruhom. Ali, Bajram se dočekuje s radošću, onako kako ko može. Ovdje su svake godine za ramazan, Ramazanski i Kurban-bajram dolazili dobri ljudi pa svim prognanicima donesu pakete, hedije – kaže prognanik iz Rogatice Mehmed Dedajić, koji se brine o naselju.
U jednoj od 48 kuća živi i porodica Osmanović – Atif, njegova supruga Nevzeta, stara nena i Atifove dvije djevojčice. Atif je padom Srebrenice preživio džehenem i dokopao se slobodne teritorije. Prije pet godina oženio se Nevzetom. Nažalost, nijedno od njih ne radi.
Od vrata do vrata
– Zarekli smo se da ćemo svakog dana ići od firme do firme u Gračanici, tražiti, kumiti, moliti da nam se da bilo šta da radimo. Neko nas sasluša, neko neće s nama ni da priča, neko nas reda radi upiše na listu čekanja. Navačer, umorni i razočarani, vratimo se u svoju kuću i pitamo šta dalja, kuda, s kim i čime hraniti porodicu – kaže Nevzeta.
Osmanovićima ne bi bilo ljepšeg i radosnijeg Bajrama nego da barem jedno od njih dobije bilo šta da radi kako više ne bi preživljavali od nenine penzije. Ipak, oni će se potruditi da Bajram dočekaju s onim što imaju – uz tanjir nemasnih makarona, kolač i kahvu. Djeci će od nenine penzije dati i “bajram-banku”, skromnu, ali od srca, da i njihova djeca osjete draž ovog velikog blagdana.