Dvoje siročadi iz Višegrada koja su nestala 13. septembra 1992. godine kada su u mjesto Dobrun kraj Višegrada ušle srpske vojne snage transportirano je u Dom za nezbrinutu djecu “Zvečanska” u Beograd, a potom pokrštena, otkriva “Dnevni avaz”.
Bošnjačkom dječaku od deset mjeseci dali su ime Goran Nikolica po srpskom borcu koji je bebu pronašao, a petnaestomjesečna djevojčica nazvana je Dragana Veljović.
Seška Stenojlović iz Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji otkrila je “Avazu” detalje o njihovom usvajanju u hraniteljske porodice u Beogradu.
Bebe u domu
– Vidjela sam te bebe kada su ih doveli u dom. Niko nije znao njihova prava muslimanska imena. Data su im srpska, morali su ih nekako zavesti. Do 1998. godine pod ingerencijom doma “Zvečanska” bili su i Nikolica i Veljović. Te bebe usvojile su prije 15 godina hraniteljske porodice – kaže Stenojlović.
Prema posljednjim informacijama do kojih je došla Stenojlović, hraniteljice ove djece su u međuvremenu umrle, a djeca su s članovima njihovih porodica, najvjerovatnije, napustila Srbiju, čime se izgubio i njihov trag.
– Žena kod koje je Dragana bila zvala se Veselinka Marjanović, ali je umrla. Važno je istaći da i Dragana i Goran znaju, zasigurno, svoje porijeklo, da su iz BiH. To se od njih nije skrivalo. Neformalno sam saznala da je Nikolicu iz centra usvojila penzionisana učiteljica iz Beograda. Ta žena je također umrla – kaže Stenojlović.
Prema nezvaničnim informacijama do koji je došla Stenojlović, Goran Nikolica je sada u Bosni.
Dosta slučajeva
– U Višegradu su njihovi srodnici, neko se mora sjetiti da je u to vrijeme među porodicom imao mušku bebu od deset mjeseci koju su tada izgubili i djevojčicu od godinu i tri mjeseca – kaže Stenojlović, dodajući da su možda njihovi roditelji živi.
Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, kaže da su se i oni uključili u potragu za djecom iz BiH. Ona ističe kako je očito da je bilo dosta slučajeva odvođenja djece iz BiH u Srbiju.
– Mi ne znamo koji je broj te djece. To je, svakako, tema kojoj tek predstoji istraživački rad. Potreban je cijeli tim koji bi se samo bavio istraživanjem tragova gdje su ta djeca na kraju završila. Oni sada imaju najmanje 20 godina, neka od njih i više. To je jedan vrlo zahtjevan posao. Vjerovatno mnoga od te djece i ne znaju ko su i šta su – priča Biserko.
Mijenjanje identiteta
Predsjednica Udruženja “Žena-žrtva rata” Bakira Hasečić pokrenula je priču o nestaloj djeci iz BiH koja su odvedena u Srbiju nakon što su im roditelji ubijeni u ratu ili odvedeni u logore. Aktivisti Udruženja uspjeli su nakon dvije decenije doći do nekadašnje socijalne radnice u Crvenom križu Jugoslavije Nevenke Uzelac, koja im je otkrila detalje o prebacivanju samo neke djece iz Višegrada u Beograd.
– Djeca su odvođena u Srbiju i primana u prihvatne centre. Nekima je promijenjen identitet i pokrštavana su. Znamo da su se izdavale krštenice za njih – kazala je Uzelac, koja je prošle godine posjetila Udruženje i Bakiri Hasečić otkrila da je u Srbiji vidjela prihvatne centre gdje je bilo mnogo djece iz BiH.
Hasečić apelira na institucije BiH da pomognu kako bi se doznala istina o nestaloj bosanskoj siročadi koja se nalazi u Srbiji.