Namjera režiserskog debija Angeline Jolie, filma “U zemlji krvi i meda” bila je da podsjeti svijet na užase rata u Bosni, koji je počeo prije 20 godina i potaći debate u BiH o tome šta se desilo i zašto. Ali uspioj je najviše u tome da otkrije dubinu sukoba u zemlji koja se godinama odmiče od pomirenja i bliži opasnoj nestabilnosti.
Otkako je film premijerno prikazan, prvo na festivalu u Berlinu, gdje je odnio nagradu za mir, a onda u Sarajevu pred 5.000 ljudi, Jolie i nekoliko srbijanskih članova glumačke postave filma dobilo je prijetnje putem interneta.
– Bilo je stvari koje su poslane meni, kao i onih postavljenih na internet, rekla je Jolie u intervjuu za “Guardian” koji je rađen u Sarajevu.
– Glumci mi se nikad nisu požalili zbog ovih prijetnji , ali sam preko drugih ljudi čula da se to dešava. Jednom od njih razbili su prozore na automobilu, nekom drugom su hakeri provalili u telefon s kog su onda slani mailovi u kojima je pisalo da je ta osoba povrijeđena, dodala je Jolie.
– Bilo je strašno shvatiti da neko razmišlja na taj način, rekla je Jolie, dodajući da je ponudila svojoj multietničkoj glumačkoj ekipi da napuste region u sedmici kada se film počeo prikazivati, ali niko od njih to nije htio učiniti.
Jolie je odustala od namjere da prisustvuje premijeri filma u Beogradu, ali porekla da je takvu odluku donijela zbog prijetnji.
– Fizičke prijetnje nisu ono što mi je najviše zasmetalo, jer sam bila u mnogo zemalja svijeta i dobijala različite prijetnje, na primjer u Afganistanu i drugim mjestima gdje sam, kao Amerikanka koja govori šta misli.
– Radilo se o nečem drugom. Sa ovakvim filmom, ne želite da vas koriste kao oruđe, naročito u izbornoj godini, a ljudi donose sudove prije nego što su pogledali film i pozivaju na agresiju i nasilje.
Film prikazuje romansu umjetnice Ajle i policajca Danijela, koja počne prije rata, a postane sve teža tokom ratnih konflikata.
Glavnu mušku ulogu u filmu tumači glumac iz Srbije, Goran Kostić, koji je, poput Danijela, bosanski Srbin, rođen u Sarajevu i sin oficira.
– Neki ljudi bi mi pravili probleme kada bi znali kako doći do mene, kaže Kostić, koji je rat proveo u Londonu, a sada živi u Francuskoj. Rekao je i kako su njegov otac i neki rođaci učestvovali u ratu, ali nisu činili zločine.
– Oni to vide kao “samo” ratovanje. Moj otac je profesionalni vojnik i nesretan je zvog onog što se činilo tokom rata. Vjerovao je da čini nešto za srpski narod, ali je bio prevaren.
Kosić je rekao kako ga je porodica podržavala dok je od nekih Srba optuživan za izdaju, ali i da njegov otac tek treba pogledati film. Na pitanje kakvu reakciju očekuje od penzionisanog pukovnika, Kostić je odgovorio:
– Ne znam. Morat ćemo razgovarati.
“U zemlji krvi i meda” je snažan, brutalan i često šokantan prikaz rata. Prikazuje masovna pogubljenja i sistematska silovanja muslimanskih i hrvatskih žena od strane srpskih vojnika u jednom od mnogih logora koji su postojali širom zemlje. Nakon što ih je rat rastavio, Ajlu dovode u logor u kojem je Danijel zapovjednik.
Oko 50.000 bosanskih žena, uglavnom muslimanske vjeroispovjesti, silovano je tokom rata. Haški tribunal proglasio je to “zločinima proitv čovječnosti”.
Procjenjuje se da je u ratu ubijeno oko 100.000 ljudi, uključujući i oko 8.000 muslimanskih dječaka i muškaraca ubijenih u Srebrenici 1995. godine, što je Haški tribunal proglasio genocidom.
Trenutačno vodstvo bosanskih Srba odbija priznati presude Tribunala te druge internacionalne istrage, a Joliein film se ne prikazuje u Republici Srpskoj.
Vladimir Ljevar, koji vodi multiplex kino u Banjoj Luci i u velikoj mjeri kontroliše distribuciju filmova u RS-u rekao je za “Guardian” kako je pogledao film na prikazivanju za distributere u Beogradu.
– Moj dojam o filmu je jako loš, rekao je Ljevar.
– Volio bih da imam kino u Sarajevu pa da na njemu mogu zaraditi. Ovdje ne mogu. Jednostavno, postoje neki filmovi koji su prihvatljivi za Sarajevo, ali ne i Banju Luku.
Na Palama, koje su za vrijeme rata bile prijestonica srpskih snaga grupa studenata prava za “Guardian” je otkrila kako nema namjeru pogledati film.
– Znam da bi gledanje filma izazvalo neugodan osjećaj. Kako bi se osjećali Amerikanci gledajući film u kojem se prikazuju oni kako rade takve stvari, rekao je Željko Stanković, koji je kad je rat počeo imao dvije godine.
U Sarajevu, gdje je film ispraćen stojećim ovacijama, u dvorani gdje su se održavale Olimpijske igre, Jolie se usprotivila komentarima da je film propao jer mu se protivi većina Srba, napominjući da su ga neki ljudi u RS-u nabavljali samostalno.
– Ako ništa, pokazao je šta se dešava u ovoj zemlji. Podsjetio je ljude na komplikacije u ovom regionu te načinu na koji se ljudi međusobno vide. Takođe, mnogo se ljudi usprotivilo, poput onih koji organizuju samostala prikazivanja u svojim domovima, rekla je Jolie.
– Pisalo mi je mnogo ljudi. Ljudi se bune i ne dozvoljavaju nekome da im kaže kako bi se trebali osjećati zbog tog filma, ili jedni prema drugima, ili šta bi trebali misliti o historiji i mislim da je to izvanredna stvar.