Jedan od najkontroverznijih dokumenata o nuklearnoj politici u doba Hladnog rata, “Presidential Decision Directive 59”, ili “PD 59”, Jimmy Carter je potpisao 25. jula 1980. godine.
Cilj te direktive bio je dati američkim predsjednicima više diskrecije u planiranju i provođenju nuklearnog rata. Ali, tvorci tog dokumenta smatrali su kako bi upotreba nuklearnog oružja protiv neprijatelja nužno završila apokalipsom.
Dio tog dokumenta već je ranije procurio u javnost i završio na naslovnici New York Timesa i Wall Street Journala, ali nije bio potpun. Američki Nacionalni sigurnosni arhiv prošle je sedmice javno objavio cjelokupni “PD 59” na svojim stranicama.
Ono što taj dokument zapravo otkriva jest da su se SAD zaista pripremale za nuklearni rat te kako je Carterova administracija tražila nuklearna rješenja koja bi osigurala “visoku fleksibilnost, dugotrajno preživljavanje i adekvatne performanse prema radnjama neprijatelja”, prenosi Daily Mail.
Ukoliko bi preventivne akcije propale, SAD su trebale biti sposobne uspješno se boriti na takav način, da neprijatelj ne može ostvariti svoje ratne ciljeve te da ima neprihvatljive gubitke.
Jedan od glavnih elemenata direktive “PD 59” bila je takozvana “gledaj-pucaj-gledaj” sposobnost, koja je podrazumijevala sofisticiranu obavještajnu mrežu za pronalazak potencijalnih neprijateljskih nuklearnih oružja na vojnom polju, napad na te mete i na kraju, procjenu štete.
Zanimljivo je kako je SAD nedavno proveo upravo takvu vježbu kojoj je cilj bio “potjera za vojnim snagama opšte namjene u Istočnoj Evropi i Koreji strateškim naoružanjem”, piše portal Foreign Policy. Drugim riječima, američki ministar obrane Harold Brown, planirao je tom vježbom kako upotrijebiti veliko nuklearno oružje u napadu na regularnu vojsku.
Jedan od najkontroverznijih dokumenata o nuklearnoj politici u doba Hladnog rata, “Presidential Decision Directive 59”, ili “PD 59”, Jimmy Carter je potpisao 25. jula 1980. godine.
Cilj te direktive bio je dati američkim predsjednicima više diskrecije u planiranju i provođenju nuklearnog rata. Ali, tvorci tog dokumenta smatrali su kako bi upotreba nuklearnog oružja protiv neprijatelja nužno završila apokalipsom.
Dio tog dokumenta već je ranije procurio u javnost i završio na naslovnici New York Timesa i Wall Street Journala, ali nije bio potpun. Američki Nacionalni sigurnosni arhiv prošle je sedmice javno objavio cjelokupni “PD 59” na svojim stranicama.
Ono što taj dokument, zapravo, otkriva jeste da su se SAD zaista pripremale za nuklearni rat te kako je Carterova administracija tražila nuklearna rješenja koja bi osigurala “visoku fleksibilnost, dugotrajno preživljavanje i adekvatne performanse prema radnjama neprijatelja.
Ukoliko bi preventivne akcije propale, SAD su trebale biti sposobne uspješno se boriti na takav način, da neprijatelj ne može ostvariti svoje ratne ciljeve te da ima neprihvatljive gubitke.
Jedan od glavnih elemenata direktive “PD 59” bila je takozvana “gledaj-pucaj-gledaj” sposobnost, koja je podrazumijevala sofisticiranu obavještajnu mrežu za pronalazak potencijalnih neprijateljskih nuklearnih oružja na vojnom polju, napad na te mete i na kraju, procjenu štete.
Zanimljivo je kako je SAD nedavno proveo upravo takvu vježbu kojoj je cilj bio “potjera za vojnim snagama opšte namjene u Istočnoj Evropi i Koreji strateškim naoružanjem”, piše portal Foreign Policy. Drugim riječima, američki ministar odbrane Harold Brown, planirao je tom vježbom kako upotrijebiti veliko nuklearno oružje u napadu na regularnu vojsku.
