Drugi dan suđenja Goranu Hadžiću na Haškom sudu (ICTY), prvi svjedok tužiteljstva Zlatko Antunović, koji je u jesen 1991. godine imao 17 godina, u srijedu je opisao premlaćivanja i zlostavljanja kojima je bio izložen tokom zatočeništva u zgradi Doma kulture u Dalju koja je srpskoj miliciji služila kao zatvor.
Zlatko Antunović, prvi svjedok tužiteljstva na posljednjem haškom suđenju, prepričao je kako je iz Erduta biciklom krenuo u Bogaljevce da pronađe svoje rođake. Nakon što ga je prvo zaustavila jedinica JNA i pustila ga, u spomenutom selu ga je zaustavio poznanik Siniša Glodić koji je bio naoružan i koji ga je zajedno sa Stevom Glodićem odvezao kombijem na ispitivanje u Dalj.
“U Domu kulture je na katu bila soba za ispitivanje u kojoj me ispitivao Željko Čizmić o HDZ-u, gdje se nalazi moj brat i koliko je ostalo Hrvata u Erdutu”, kazao je Antunović koji je u to vrijeme bio član mladeži HDZ-a i čiju je tetovažu imao na ruci. Nakon ispitivanja je odveden u zatvor gdje je bilo pet do šest ljudi.
“Sjećam se da je jedan po imenu Fabijančić bio sav plav, u masnicama i bilo je vidljivo da je jako ozlijeđen”, posvjedočio je Antunović.
Također je opisao kako su u zatvor dovedeni otac i sin Sušić kojima je naređeno da jedan drugoga pred svima šamaraju, a tokom noći su u ćeliju dolazili Srbi koji su ih čuvali, u nekoga uperili svjetiljku i odveli ga na “terapiju”.
“Mi smo čuli jecaje, tukli su ljude…a neki se nakon toga nisu ni vratili”, rekao je Antunović. Njega su, kako tvrdi, jedan dan mučila dvojica mladića iz mjesta Prigrevica, u Srbiji, od kojih su jednog zvali Ferenc Mađar. Antunović ne zna da li se radi o nadimku, dok je drugog opisao kao velikog i krupnog.
“Naredili su mi da skinem hlače i cipele te da stavim noge na stolicu. Nakon toga su me svom snagom palicama tukli i batinali po obje strane stopala. To je bila strašna bol”, prepričao je Antunović.
Također je bio odveden u podrum s oko pola metra vode, gdje se obučen morao kupati.
“Smijali su se, to im je bila zabava. Poslije sam morao čistit zahode i golim sam rukama čistio izmet, da bi s takvim rukama morao jesti kruh”, kazao je Antunović.
Na pitanje tužiteljice koji bi mogao biti razlog njegova hapšenja i mučenja, odgovorio je da se vjerovatno radi o tome što je Hrvat i što je bio član mladeži HDZ-a. Nakon puštanja je u oktobru ponovo uhapšen, u čemu su sudjelovali Zoran Oljača, Tihomir Ivošević i Goran Džaković. Uz udarce u sljepoočnicu, pretrpio je udarce nogom, a morao je brisati noge o hrvatsku zastavu. Odveden je u njihovu policijsku postaju gdje ga je dočekao Milorad Stričević.
“Kada su me odvodili u isti zatvor u Dalju, Stričević mi je rekao da posljednji put pogledam Erdut”, prisjeća se Antunović. Tamo je drugi dan zatočeništva vidio i Arkana.
“Pitao me znam li ko je on. Rekao sam da ne i dobio sam šamar. A on se onda predstavio kao Željko Ražnatović – Arkan, vođa Delija i srpski dobrovoljac”, rekao je svjedok. Bio je primoran, kako tvrdi, ležeći sastaviti popis Hrvata iz Erduta, dok mu je Arkanov vojnik od oko 100 kila gazio po leđima.
“Jedva sam mogao tako pisati, ali je Arkan rekao da ne zna to pročitati i da moram pisati ćirilicom”, rekao je Antunović koji sada ima oko 61 kilogram, a kao mlad je imao oko pet manje.
Također je prepričao kako su mu bajunetom rezali, odnosno čupali dugu kosu koju je tada kao mladić imao. Rečeno mu je i da ukloni tetovažu, “jer će mu inače odsjeći ruku”, pa je cigaretama palio kožu te ožiljak ima i danas. U njegovu zlostavljanju se isticao spomenuti Ferenc Mađar.
“Nije mi odsjekao ruku, ali me i dalje tukao”, dodao je Antunović. Tokom dvije sedmice zatočeništva, Antunović je svjedočio i brutalnom premlaćivanju jednog starca koji se potom nije vratio u ćeliju te kako je s Marinkom Kovačevićem Srbima služio i kao radna snaga. Ponovno je uhapšen na sam Božić, 25. decembra 1991., kada ga je crvenim “jugom” Zorana Oljača odvezao u tzv. centar za obuku gdje su bili arkanovci. U hodniku je lisicama bio privezan za staricu Mandu Maj koju su dvije mlade djevojke pendrecima izudarale po licu jer je slavila katolički Božić i kitila bor.
“Na Uskrs 1992. rečeno nam je da se spakiramo jer idemo u Osijek, kod Tuđmana. Bila su dva autobusa s oko 90 ljudi”, kazao je na kraju iskaza Antunović, opisavši put od Erduta, Bijelog Brda, Sarvaša i Nemetina do Osijeka. Od Nemetina do Osijeka su prevezeni kolima hitne pomoći, ali se vozilo oprezno jer je počelo granatiranje Osijeka. Dolaskom u izbjeglištvo tužiteljstvo je završilo glavno današnje ispitivanje.
Antunović je prvi put nakon rata Erdut posjetio 1999. godine, kada mu je umrla teta, a vratio se 2003. u obnovljenu kuću. U ispitivanju je objasnio da je odbio razgovarati s odbranom optuženog Gorana Hadžića jer je “već po dolasku imao veliki pritisak”.
“Nimalo mi nije ugodno biti ovdje”, rekao je Antunović.
Kanadski advokat Christopher Gosnell, branitelj Gorana Hadžića, ukazao je na nelogičnosti i suprotne tvrdnje u odnosu na njegov iskaz iz 1999., a koji se odnose na vremenski slijed događanja.
“Možda pogriješim s datumima, ali ja znam što se dogodilo”, rekao je Antunović.
Odbranu je posebno zanimala tetovaža HDZ-a koju je Antunović imao na ruci i razlog zbog kojeg ju je stavio. Odgovorio je da nije imao nikakav posebni razlog i da njome nije htio nikoga uvrijediti.
“Tada nisam mnogo razmišljao o budućnosti, nisam imao roditelje koje bih upitao za savjet”, rekao je Antunović.
Protuispitivanje je trajalo kraće nego se očekivalo, a suđenje se nastavlja u četvrtak ujutro.