Dalida, galska diva iz Egipta, porijeklom iz Calabrije, prije 25 godina je odlucila otici u vjecnost.Imala je 54 ljeta i neponovljivu, pjevacko- filmsku karijeru.Prelijepa brineta, proglasena Miss Egipta 1954 godine, postala je fatalna plavojka ciji mit jos traje. u haljinama od lamea, duge svjetle kose, predstavljala je simbol jedne epohe-slavlja i uspjeha.Za cetvrt stoljeca, legenda od ikone od 140 milijuna ploca postala je veca i znacajnija pa je publika uznijela na razinu- nezaboravne Edith Piaf.
Yolanda Cristina Gigliotti nazvana Dalida se konstruirala u raznolikostima :l jepotica iz Caira dolazi u Francusku pa neuspjesno nastoji postati filmska glumica. Vec tada je govorila nekoliko svjetskih jezika, medju kojima arapski i hebrejski. Njezina ljepota i ljubaznost, obrazovanje i iskustvo na sceni jer je glumila u nekoliko glazbenih fikcija, u rodnom Egiptu su zamijeceni pa je Paris uzima pod okrilje. Mlada zena posjeduje ugodan i mocan glas, sto je bilo dovoljno da joj Bruno Cocatrix, vlasnik cuvenog music-halla “Olympia”, Eddy Barclay slavni producent i kompozitor Lucien Morisse, obijezbjede prve nastupe.
Zvijezda je rodjena!
Dalidin glas, sa nijansama eroticnosti se daleko cuo. Umjetnica vlada pozornicom a Morisse joj komponira prvi hit “Bambino”, 1956 godine. Dalida je prva zena sto u Francuskoj dobiva zlatnu plocu, vrijednu pola milijuna primjeraka. Sedamanaest godina kasnije, posebno za nju galsko trziste lakih nota, je oformilo “brilijantnu plocu”! Nastavila je savrsenu karijeru ali joj je osobni zivot ispunjen dramama.Najprije je u 12 godini izgubila oca, poznatog violonistu koji je dirigirao egipatsku filharmoniju, a potom je i suprug, koji je i ucinio slavnom, izvrsio samoubistvo. Izgubila je i najboljeg prijatelja, prelijepog izraelskog pjevaca Mike Branta, koji je takodjer digao ruku na sebe. Umjetnica je bila uvjerena kako muskarcima svoga zivota, donosi nesrecu i prokletstvo. Uprkos mnostva humanitarnih djelatnosti : borbi protiv side, instalaciji slobodnih radio stanica ili zastiti homoseksualaca na cijim je Gay Pride uvijek rado nastupala, 1987 godine je smatrala osobno postojanje-nemogucim. Iako se pripremala za francusku premijeru Chanineovog filma “Sesti dan” za koji je u cijelom svijetu dobila odlicne kritike i ,napokon, dugo ocekivano priznanje glumacke nadarenosti. Dalida je izmedju 1954 i 1968 glumila u desetak filmova egipatskih, francuskih, njemackih i talijanskih redatelja, medju kojima su poznata ostvarenja : “Che femmina…che dollari” Giorgia Simonellija i “Mambo bar” Wolfganga Glücka. Progutala je mnostvo sredstava za spavanje i nije se probudila.
Dalida je prodala 140 milijuna ploca za vlastitog postojanja a producentska kuca njezinog brata Bruna koji je uzeo ime Orlando po starijem, rano umrlom od bolesti, nastavlja izdavati albume i CD. Diva je osvojila svjetskog “Oscara” za ploce prodane izmedju 1963 i 1974 godine. Nagradila je i Akademije ploca, za popularnu pjesmu “Upravo mu je 18 godina”. Iz ruku generala Charlesa de Gaulle je 1968 godine? dobila Medalju francuske republike.