Poštovani gospodine Avdić,
Kao što to radim kada god mogu, juče sam na portalu Slobodne Bosne pročitao vaše posljednje izdanje. Naravno, uključujući polupismeni tekst gospodina Asima Metiljevića, u kojem sa ja glavna uloga. Ovaj, kao u ostalom i većina drugih tekstova koje je Vaš list objavio o meni u posljednjih 12 godina, je bliži naučnoj fantastici kojoj pribjegavate iz Vama i meni poznatih razloga finansijske prirode, nego li bilo kakvom obliku novinarstva. Dok se vlasnici/nalogodavci smjenjuju, Vi ste konzistentni, poput Džejmsa Kameruna u Avataru, imate svoje heroje i lose momke, uloge se promjene po potrebi al’ koga još briga za te sitnice. Aferim.
Međutim, posljednji tekst ovog polupismenog, paranoidnog, potkupljenog, lažljivog, sizofrenog alkoholičara (ovo naravno ne mislim na Vas, jer Vi dokazano niste polupismeni!) me ipak ponukao, da Vam po prvi put odgovorim. Zanematiću ovdje ovog Metiljevića (njemu mogu poslati poruke preko zajedničkog prijatelja) jer taj policajac koji se predstavlja novinarom, nikada za razliku od Vas, nije nspisao bilo šta zanimljivo.
Vaši isto tako potpuno neosnovani, neutemeljeni i jednako netačni tekstovi su barem sa vremena na vrijeme bili simpatični (kao što ste i Vi, kažu mi prijatelji koji Vas poznaju, ja nažalost nisam imao tu čast da Vas upoznam) i sa određenom dozom humora, na moj račun. Kakav drugi način očekivati od Vas, da se šalite na svoj račun? Kada bih bio ateista, ovdje bih mogao zaključiti da je to zbog toga što je već iskorištena dovoljna količina humora pri Vašem stvaranju, ali pošto sam agnostik neću to reći, ne ide.
No hajdemo ovako, Vi uzmite neku količinu novca (a kada bi samo bili svjesni kako je to mizerno malo u nekim evropskim okvirima bilo bi Vam jasno zašto ste mi simpatični) od ovih finansijera i onda odmah u sljedećem broju Nezavisnog Nedeljnika SB “kritički osvrt na Damira Fazlića”.
Malo citirate svoje prijašnje laži, malo smislite nove, upakujete to sa par slika o kojima očigledno ne znate ništa, jer u procesu pogriješite skoro sve, vrijeme, mejsto, način, razlog, participante, povod itd. itd, no finansijeri sretni i glupi (ne zaslužuju bolje), vi p'jani i nesretni (upitno da li je ovo stanje željno ili neželjno), malobrojni čitaoci prevareni (tu ubrajam i sebe) a istine kao u Minhauzenovom oproštajnom pismu (ovdje mislim na onog orginalnog Minhauzena, ne ovoga sa juga, koji jedva prestade da “valja” energetske objekte bjelosvjetskim prevarantima, ne što je htio već što je morao, pa sada ubjeđuje razne Savice da će se njegovi vratiti i da im je pametno u njega ulagati, kao u mladog i perspektivnog Messija).
E sada, sljedeći put ili tražite više novca od ovih, ili zovnite mene da Vam kažem šta da im tražite. Dok oni, gospodine Avdiću, vade novac koji su u silnim milionima ukrali za vrijeme i neposredno poslije rata iz raznih sefova, prave zgrade, TV stanice, kupuju stanove po Beču, Londonu, Turskoj, Zagrebu, Ljubljani, ulažu u razne firme koje ondah ulažu u BiH, Vas kupe za par piva (a i to imaju pokriveno). Možda je ovo “kupe za par piva” preteško, ali je tačno, pa sada ili im tražite više ili prestanite pisati laži o meni.
Na primjer, da sam zloban, kao što nisam, ovdje bih mogao citirati mnogo Sarajlija koji kažu, kada se Vi spomenete, “ma pusti bolan budalu, ima on veliki problem silovanja neke nesretne ciganke prije rata i to mu vazda visi nad glavom, pa mora da piše kako mu ovi diktiraju”, pošto nisam takav, neću to reči.
E ovdje imamo par izlaza, mogli bi recimo imati jedan intervju Vi i ja (ne možete poslije šest naslovnih strana i više od stotinu tekstova sada kažete da nisam dovoljno interesantan za Vas) na nakoj bosanskoj televiziji, gdje bi mi Vi u živo lice mogli sručiti sve one dokaze koje imate o meni i mojim “mutnim poslovima” sa Safetom Oručevićem, Harisom Silajdžićem, Legijom, Jovicom Stanišićem, Antom Gotovinom, Hrvojem Petrraćem, Naserom Orićem, Ekremom Lukom, Momom Mandićem, Alijom Delimustafićem, Stankom Subotićem, itd. itd. (samo neka od imena sa kojima ste me godinama povezivali – ovdje Vam čak nudim nagodbu, dokažite samo jednu od mojih navodnih poslovnih veza sa bilo kojim od ove gospode, i ja ću odmah priznati sve vaše druge bolesne konstrukcije).
Za ovaj susret možemo izabrati jedan od rijetkih trenutaka kada ste trijezni i nesretni, ili ono drugo kada ste hrabriji (mada tada počnete govoriti neki čudni hrvatski jezik, koliko sam vidio u nekim prijašnjim pojavljivanjima na TV ili je to samo kada ste na HTV, da Vas ljudi bolje razumiju?).
Možete me pitati i o mom odnosu sa Zlatkom, Fahrom, Berishom, Borisom, Vukom, direktno u lice, skoro kao muško.
Ja evo javno kažem, silovanje neću ni spomenuti.
Mogli bi Vi organizovati ovaj naš susretna TV1, mogao bih ja zamoliti Fahru da nam nađe mjesto na Alfi, ili bi mogli zajednički pitati Bakira, šta kažete?
Ukoliko ovo ne ide, opet Vas molim da prestanete pisati laži o meni, jer ću u protivnom biti primoran početi pisati istinu o Vama.
Od mene, za sada, ovoliko.
U nestrpljivom čekanju Vašeg odogovora.
Damir Fazlić, Vašington
7. April 2012.
Iz stana od 9 miliona dolara
