Francuzi nastoje poduprijeti ulazak Srbije u EU, pa im ne namjerno cine “medvjedju uslugu”! Nakon razgovora novinara RFI-ja sa zvancicnicima nekadasnjeg, pariskog Kulturnog centra juznih Slavena, postalom iz nepoznatih razloga srpskim, u emisiji “Europska raskrsca”, ugledni dnevni list “Le Monde” je uputio specijalnog izvjestaca u Beograd, ostvariti turisticku reportazu.
Jean- Jacques Larochelle se naveliko raspisao o Plavom Vlaku i Kuci Cvijeca :
“U sjeni anonimnog zeljeznickog depoa na Topcideru, nekadasnjoj princevskoj cetvrti u juznom dijelu Beograda, predivni zapreg odolijeva zubu vremena. Od 1959 do 1980, godine njegove smrti, Marsal Josip Broz Tito, rodjen 1892 i vodja “Druge Jugoslavije”, presao je oko 600 000 kilometara, putujuci u svom Plavom vlaku. Prestizno vozilo, u sluzbi jedinstva sest republika koje su cinile zemlju, Plavi vlak je najprije primao uvazene uzvanike “dozivotnog predsjednika” : Nassera, iranskog Shaha, Nehrua, kraljicu Elizabeth II.”Car careva” im je, ponekad, isao u susret- u Francusku, Poljsku, Austriju, Grcku ili cak SSSR”!
Specijalni izvjestac francuskog “Le Monde” podvlaci da su 2004 godine zbog izrazene “jugonostalgije”, Zeljeznice Srbije odlucile nanovo pokrenuti historijski vlak: “Danas- istice novinar-bilo tko moze iznajmiti po cijeni od 2 500 eura na dan, ove luksuzne vagone sto primaju oko 90 putnika u starinskom ugodjaju, bliskom romanima Agathe Christie”.Dobro obavjeseteni izvjestac Larrochelle, pomno je opisao namjestaj od mahagonija, postojanje ogromne trpezarije, cak i pekare, potom dvorane za konferencije. Kao kuriozitet istice postojanje konfornog, jako ugodnog vagona rezerviranog za nekadasnjeg galskog predsjednika, generala de Gaulle sa velikm krevetom i nesto manjim, za suprugu Yvonne :
“Nazalost, general ga nikada nije upotrijebio; odbijao je susresti Tita, zbog odgovornosti za pogubljenje Draze Mihajlovica 1946 godine. Poznatog sefa roajalista je de Gaulle ukljucio u francuski otpor, jos 1942 godine”. Novinar “Le Monde”-a tvrdi kako je u Beogradu, Plavi vlak najupecatljiviji svjedok moci nekadasnjeg predsjednika Narodne Republike, postale Socijalisticka Jugoslavija, 1969 godine. Posjetio je i “Balkansku citadellu” sto cuva uspomene na epohu radikalnog onemogucavanja izrazavanja tiska i opozicije, ali je cuo kako su to doba svi imali posao, krov nad glavom i zdravstveno osiguranje:
“Tito je njegovao “image” briznog oca, pomalo veseljaka, “people” licnosti prije ostalih i velikog filmofila primivsi Sophiu Loren, Elisabeth Taylor ili Kirka Douglasa a gledao je oko 8 000 filmova”. Od Milene Vasiljevic, diplomiranog arheologa, novinar je saznao kako je bilo mnostvo posjetitelja proslog 25 svibnja, najvise za poslijednjih cetvrt stoljeca, i vidjelo “Titov Mauzolej” smjesten uz Partizanovo igraliste. “U vodicu- podvlaci galski izvjestac- zove se “Kuca Cvijeca”, citadella u kojoj se cuvaju marsalovi posmrtni ostaci, sto je svakako treba posjetiti. Od njegove smrti oko 17 milijuna osoba je ovdje bilo, iako je u zadnje vrijeme, godisnja posjeta smanjena. Ali broj od 15 000 posjetitelja godisnje, aktualno nanovo raste. Najvazniji kuriozitet, u jednoj od dvorana sto granice sa prostorijom sa maramornom grobnicom umrlog vodje, je zacudjujuca kolekcija “prenosnih palica”, dok susjedni “Historijski Muzej Jugoslavije”, posjeduje 22 000 sasvim razlicitih modela”!
Specijalni izvjestac objasnjava kako je od 1945 do 1987 godine, rezim organizirao prolazak stafete zbog obiljezavanja marsalovog rodjendana ali i ocuvanja jedinstva medju republikama, pa se prenosila predsjednicka poruka po cijeloj zemlji. Tako je u poduhvatu ucestvovalo oko 1,5 milijuna pionira. Napravljene na tisuce nacina, uradjene tvornicki u radnickim zadrugama ili zahvaljujuci razradjenoj masti anonimnih obrtnika, stafete su takodjer bile darovi politickog rituala, nekog drugog doba.
“Historijski Muzej Jugoslavije- podvlaci Larochelle- je poslijednja institucija sto je, donedavno, cuvala uspemenu na Tita. Na internetu posjeduje prednost upotrebe domena “yu”. Dvije izlozbe su jos jednom aktualizirale sadrzaj. Nekoliko mjeseci nakon “Yu Electronice”, sto je predstavila 14 zvanicnih projekta doslih sa svih strana nekadasnjih republika, osim Crne Gore. Ali da bi izbjegli sterilnu hagiografiju Titove licnosti i njegovog vremena, kolekciju od 587 osobnih objekata ili 1 500 filmova o marsalovom postojanju, odgovorni muzeja povjeravaju komisiji, ciji ce clanovi biti iz svih oblasti sto su ranije cinile zajednicku drzavu. Jugonostalgicari ce teze pronalaziti bogato naslijedje nekadasnjeg vladara, poput klisea dobro alkoholiziranih noci predsjednistva, ciji su se clanovi preoblacili u kostime pokrivene” svekrvinim jezikom” ili nalik na “stonogu”.
U hotelu “Mr Presdent” Titov portret naspram Hitlerovog
Izvjestac Larrochelle je pronasao i hotel “Mr President”, cije je postojanje svijetu otkrio spanjolski dokumentarist Diego Bunuel, unuk cuvenog reditelja Luisa. On je krajem proslog desetljeca posjetio srbijansku prijestolnicu radi ostvarivanja reportaze za jako popularnu, hispansku tv emisiju “Nemojte reci mojoj majci”. Ovaj program je “Canal plus” prikazao po cijelom Starom kontinetu, 2009 godine.
“Reditelj je- potvrdjuje novinar- pomno zabiljezio vlastiti boravak u hotelu “Mr President”, pa osim balkanskog dekora i antickog Rolls Silever Shadow, smjestenog u dvoristu, snimio jos jednu neobicnost. U svakoj sobi, iznad kreveta nalazi se veliko platno drzavnika, uradjeno “realistickim, socijalistickim stilom”-objasnjava Larrochelle. Najsretniji i oni sa najdubljim dzepom- posto je najtrazenija- dobice Titovu sobu i uzivati u predivnom, jednistvenom panoramickom pogledu na grad i rijeku Savu. Ona, u cijelom hotelu, jedina posjeduje jacuzzi.Kada je Diego Bunuel usao u svoju sobu, ciji je broj bio u to doba bio 502, zapanjio se-iznad kreveta je otkrio lice Adolfa Hitlera, sa velikom trakom na mantilu i dobro primjetljivim kukastim krizem!
Mladic je sisao na recepciju pitati sto to znaci, pa dobro plativsi, dobio drugu sobu. Dogadjaj je bucno objavljen, a portret skinut. Javnost je saznala kako mjesto, cesto, posjecuju nostalgicari treceg Reicha, iz Srbije i cijele Europe. Portret iz sobe 502, zamijenjen je-Berlusconijevim!
Zaposleni, najprije jako ljubazni, nisu se mnogo izjasnjavali o sadrzaju. Novinar “Le Monde”-a je saznao da postoji u racunalu hotela, kompletna lista soba pa je pronasao jednu posvecenu Mao Tse Tungu, drugu Churchillu ali i Sharl de Gol-u pa Françoise Mitterrand, koji imaju pocasne prostorije. Otkrice je galskom posjetitelju ravno nacionalnom potcjenjivanju, posto je ime cuvenog francuskog generala pogresno napisano, dok je bivsi predsjednik Mitterrand postao zensko. Istice kakao je u hotelskom racunaru sacuvano Hitlerovo ime, iako soba 502 vise ne postoji jer je danas dobila broj 702, dok je iznad kreveta Berluskonijev portret. Zanimljivo je da je smjestena do sobe “dozivotnog predsjednika”, Josipa Broza Tita.