Subota, 2. februar
Komunikacija s fudbalerima
Nazvao sam Sejada Salihovića da čujem kako napreduje oporavak nakon operacije koljena. Potrebna mu je psihološka potpora da izdrži pa mu ulijevam nadu da će se uspjeti oporaviti do 22. marta, kada igramo (vjerovatno) odlučujuću utakmicu s Grčkom za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Brazilu. Kada pobijedimo Grke, niko nas neće zaustaviti na tom putu. Mujdža i Bešić, nažalost, ne dolaze zbog povreda, ali će biti spremni do 22. marta. Pozdravio sam ih, a oni su poželjeli pobjedu u Ljubljani.
Doručak kod kuće, uživam u mirisu peciva koje volimo, a osobito djeca kad ga mama napravi. Volim vikend, tada smo uvijek na okupu, to su mi najdragocjeniji trenuci. Poslije odlazim da napravim vizitu na KCUS. Sve je uredu. Odlazim u privatnu praksu da operiram pacijenticu i pacijenta koji su bili planirani za 7. februar, jer nisam siguran kada ću se vratiti iz Ljubljane. Postoji velika mogućnost da to bude u srijedu navečer, što bi bilo super. Uvečer – “Coloseum” s prijateljima, uz tamburaše iz Novog Sada. Odlazim, nažalost, ranije jer sutra već u 7.30 moram na dežuru u KCUS.
Nedjelja, 3. februar
Obavezna dežura
Dežura u KCUS-u. Prvo, naravno, obilazim pacijente na Klinici za rekonstruktivnu i plastičnu hirurgiju koja je smještena u istoj zgradi. Od 7.30 preuzimam obaveze koordinatora u KUM-u. Nadam se da će tokom dana biti “praznog hoda” pa sam ponio dosta literature kako bih u tim pauzama nastavio pisati knjigu za studente medicine i stomatologije, ali i za specijalizante plastične i rekonstruktivne hirurgije. S koautorima tokom dana kontaktiram e-mailom. To su kolege iz Slovenije, Hrvatske i Srbije. Nadam se da će studenti medicine u sve četiri države koristiti istu knjigu.
Ponedjeljak, 4. februar
Odlazak u Ljubljanu
Završavam dežuru na KCUS-u i nastavljam rad na Klinici. Treba napraviti operativni program za sutra, odgovoriti na dopise – dosta administrativnog posla koji čovjeka prilično zaokuplja. Istog dana okupljamo se za let avionom u Ljubljanu. Od posljednjeg okupljanja reprezentacije nisam vidio ni predsjednika Nogometnog saveza, gospodina Dinu Begića, ni generalnog sekretara, gospodina Jasmina Bakovića, a ni druge članove Izvršnog odbora.
Iz stručnog štaba tu su selektor Safet Sušić i Elvir Baljić. Selektora sam vidio ranije ovih dana, bili smo na večeri koju smo proveli u ugodnom razgovoru. Tomislav Piplica i Borče Sredojević će nam se pridružiti u Ljubljani. Dočekuje nas Elmir Pilav, sekretar Stručnog štaba. Sve potrebno dobivamo još u autobusu (svaka čast: program, ključ od sobe, rooming listu…)
U hotelu me odmah dočekao sastanak sa šefom restorana. Oni su ranije dobili jelovnik za nogometaše, ali uvijek ostanu neke pojedinosti koje treba utvrditi. To je obaveza koju moram završiti, a baš me ne oduševljava. Nadam se da ćemo naći osobu koja će, uz moju superviziju, s nama u Brazilu voditi računa o tome.
Večeramo, zatim u 20 sati slijedi pregled fudbalera. Tu su i moji fizioterapeuti – Dragomir Braco Ćosović i Ismar Hadžibajrić – prijatelji i pravi profesionalci. Na pregled se prijavljuju kapiten Emir Spahić i Toni Šunjić. Jasno mi je da Toni neće moći nastupiti, baš mi je žao. Emir Spahić je baš dobro povrijeđen, ali neće biti problem: često kaže da može igrati i sa jednom nogom u gipsu (ako treba). Toniju saopćavamo da neće moći igrati, uključujemo ga u program fizikalne terapije (večeras 2 x, sutra 4 x). Podnosim izvještaj i selektoru.
Prošetao sam desetak minuta u kvartu. Započeo čitati Remarkov “Noć u Lisabonu”, ali zaspao. Valjda sam nakon 40 sati rada zaslužio malo odmora i sna.
Utorak, 5. februar
Proljetni dan
Najprije zovem Kliniku u Sarajevu. U stalnom sam kontaktu s kolegama i dostupan 24 sata. Jutro je predivno, kao da je proljeće. Šetnja s članovima Stručnog štaba, selektor ima pres-konferenciju pa nije s nama. Pridružuju nam se i fudbaleri Spahić, Pjanić i Džeko.
Trening uvečer u 18 na stadionu. Svi treniraju osim Tonija Šunjića. Zbog otkazivanja u posljednji čas i zbog svega 17 igrača u reprezentaciji na treningu, moraju igrati i Baljić i Piplica. Oni su pravo (pre)borbeni. Želim da ne povrijede nekoga od igrača. Razmišljam, pa mogli bi još i da brane (svakako nemamo trećeg golmana), ali i igraju (Baljić je u dobroj kondiciji barem za jedno poluvrijeme). Na treningu – neriješeno između dvije ekipe, plavih i narandžastih. Selektor odlučuje: ko da gol, pobjeđuje. Džeko matira Begovića i pobjedu donosi plavima. Da hoće ovako biti i sa Slovencima – 4:3 za nas u sudijskom vremenu. I da se niko ne povrijedi. To je još važnije. Trening završen. Naravno, oni koji su izgubili optužuju doktora (šalim se). Kriv je uvijek sudija: Borče Sredojević – jedni se raduju, drugi tuguju, stisak ruke, čestitke.
Pijem kafu u hotelu s prof. dr. U. Ahčanom, šefom Klinike za plastičnu hirurgiju u Ljubljani. Koristim to i za poslovne razgovore. Potvrdili smo odlazak mojih kolega na usavršavanje (dva specijalizanta) u Ljubljanu na mjesec. Ići će u martu. Drugi tim (dvojica specijalista) predviđen je za april. Razgovaramo ponovo i o udruženju “Fellows of science of South East Europe”, čiji je naše bh. udruženje član i suosnivač. Na to smo ponosni. I Kongres u Ljubljani će biti u septembru 2013., mi smo suorganizatori, a posvećen je najvećem autoritetu na ovim prostorima, pokojnom Marku Godini. Još jednom su dogovorene naše aktivnosti.
Srijeda, 6. februar
Dan za pobjedu
Ujutro opet pozivam KCUS, sve i dalje uredu. Standardne pripreme i obaveze ljekarskog tima pred utakmicu. Pune ruke posla za moje fizioterapeute i mene. U 16.30 polazak na stadion, utakmica, pobjeda – 3:0. Golove daju Ibišević, Pjanić i Svraka. Bolje nego što sam sinoć razmišljao. Suuu…per! Neočekivano (rezultatski) lako, ali i Slovenci su dobro igrali. I selektor je rekao da rezultat nije najrealniji odraz snaga na terenu. Baš smo lijepo i skromno proslavili pobjedu u hotelu. Atmosfera božanstvena, sportska, prijateljska. Svi daju svoj doprinos. Ova ekipa i ljudi koji su s reprezentacijom definitivno zaslužuju Brazil.
Četvrtak, 7. februar
Kući je najljepše
Opet divno vrijeme, sunčano. Kod kuće je najljepše, ali djecu sam, nažalost, jedva vidio. Poljubio sam ih, malo pomazio. Poželio sam s njima provesti cijeli dan, ali… Na poslu sam, u KCUS-u. Poslije podne privatna praksa. Doći ću uvečer kasno, nadam se da neće ranije zaspati. U međuvremenu se čujem sa šefom stručnog štaba FK Sarajeva gospodinom Jovićem. Planirao sam otići na trening (radim kao koordinator medicinskog tima – imamo 5 doktora i 2 fizioterapeuta), ali fudbaleri danas i sutra imaju slobodne dane. Prema izvještaju moga kolege dr. Dževada Vrapca i fizioterapeuta Marevca nema ozbiljnijih povreda van standarda u ovoj fazi priprema. Sutra ću biti na stadionu da pregledam povrijeđene i bolesne. Sastanak komisije FK Sarajevo zakazujem za sutra, kada ćemo analizirati zdravstveno stanje i popiti kaficu. Uvijek su mi ova druženja draga, kratko traju, ali se lijepo izljudikati, kako se to u narodu kaže. Uvečer, vizita pacijenata na Klinici za plastičnu hirurgiju – svi su dobro.
Petak, 8. februar
S djecom u kinu
Na Klinici operacije. Zatim ispit iz hirurgije, danas polaže jedan student stomatologije. S direktorom FK Sarajeva Dinom Selimovićem prodiskutirao sam zdravstveni bilten, moduse poboljšanja i prenio mu stav medicinskog tima. Sve to do kasno popodne. A onda, napokon, petak predvečer. To su trenuci koje čuvam za sebe i svoju djecu. Prepričavam šta se sve desilo protekle sedmice, pokušavam saznati sve detalje o njihovim željama, namjerama, ambicijama. Želim znati s kim se druže, kakva im je okolina. Zajedno odlazimo u kino gledati animirani 3D film “Potraga za Nemom”. Baš je lijepo biti dijete. I ja sam uživao. Uvečer, konačno s dragim prijateljima na večeru…