Dževad Šećerbegović, legendarno krilo Slobode: Zbog supruge Edine, odbio sam Crvenu zvezdu

Šećerbegović: Blistava karijera (Foto: A. Bajrić Blicko)

“Hora, hora, Šećeru”, povici su navijača tuzlanske Slobode iz davnih sedamdesetih godina koji se i danas među istinskim poznavaocima nogometne igre prepričavaju u Tuzli.

Ovim povicima navijači su tada bodrili Dževada Šećerbegovića, svojevremeno vrhunsko krilo i člana zlatne generacije kluba s Tušnja.

Blistava fudbalska karijera započela je u Gornjem Rahiću, gdje je i rođen. Kao 13-godišnjak je zaigrao za amaterski, prvi tim tadašnje ekipe Gornjeg Rahića. 

Lažni identitet

– To su najljepši dani mog djetinjstva. Igrao sam pod lažnim identitetom, jer nisam imao pravo nastupa zbog nedovoljno godina – prisjeća se popularni Šećer.

Prije četrdeset jednu godinu iz rodnog Rahića Šećerbegović je došao na ljetni raspust rodbini u Tuzlu. Planirao je ostati samo za vrijeme raspusta, ali ga je tadašnja uprava tuzlanske Slobode angažirala da igra za klub s Tušnja. Šećer je ostao u Tuzli, a sve ostalo je historija, zlatnim slovima upisana u anale ovog kluba.

– Prošao sam sve selekcije Slobode. Za prvi tim zaigrao sam prije punoljetstva i 13 sezona igrao sam za Slobodu. Nakon toga je stigao poziv iz Bešiktaša, gdje sam i završio profesionalnu karijeru – govori Šećerbegović.

Jedini je fudbaler iz pogona tuzlanskog tima koji je igrao za sve reprezentativne selekcije bivše države. U kvalifikacionom ciklusu za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Španiju 1982. godine bio je i jedini igrač kluba s Tušnja. Istisnuti Ivicu Šurjaka iz prve postave tadašnje reprezentacije Jugoslavije, jednom igraču iz manjeg kluba tadašnje lige nije bilo jednostavno. Ipak, Šećerbegoviću je i to pošlo za rukom.

– Dobrim igrama u kvalifikacijskom ciklusu izborio sam mjesto standardnog reprezentativca. Ivicu Šurjaka tada sam zalaganjem poslao na klupu, ali sam imao peh sa zdravljem. Nekoliko mjeseci prije Mundijala u Španiji dobio sam tešku upalu pluća zbog koje nisam išao na Prvenstvo. Definitivno je to jedan od razloga što nisam našao bolji angažman od Bešiktaša, koji mi je, ipak, ostao u lijepom sjećanju – govori Šećer. 

Direktor stadiona

Sa suprugom Edinom Dževad Šećerbegović zabavljao se još od ranih srednjoškolskih dana. Njihova četverogodišnja veza okončana je skladnim brakom, koji traje od 1978. godine, a Edina je i glavni “krivac” što nikada nije zaigrao za jedan od najboljih timova bivše države Crvenu zvezdu.

– Odlaskom Dragana Džajića Zvezda se svim silama trudila da me dovede na “Marakanu”. U tom periodu trebao sam donijeti važnu životnu odluku, nastaviti karijeru u Zvezdi ili ostati u Tuzli. Tada sam se oženio i zbog Edine nisam potpisao ugovor s beogradskim timom – prisjeća se Šećer.

Po završetku profesionalne karijere, Šećerbegović se uvijek rado vraćao i pomagao voljenoj Slobodi. Bio je trener omladinskih selekcija kluba iz grada soli, a trenutno obavlja i dužnost direktora stadiona Tušanj u Tuzli. Zanimljivo je da je kao šef stručnog štaba bio jedan od glavnih krivaca što je njegov sin Elmir rano okončao profesionalnu karijeru u istom klubu koji je Šećer zadužio mnogim stvarima.

– Elmir je prošao Slobodinu školu fudbala. Kada sam došao za šefa stručnog štaba, igrao je za prvi tim i nisam mu davao mnogo prilika za igru. Smatrao sam da će više postići baveći se naukom. Dugo se zbog toga ljutio na mene, ali je s vremenom shvatio da sam bio u pravu. Sada je doktor elektrotehnike i zahvalan mi je na odluci – kaže Šećer.   

Njegova blistava karijera opisana je i u knjizi “Poker asova”. Autori knjige su istaknuti tuzlanski novinari Vehid Jahić, Mirza Mukić, Nedim Hrustanbegović i Miroslav Petrović. Ona govori o životima i karijeri ubojite četvorke “Crveno-crnih”, koju čine Dževad Šećerbegović, Mersed Kovačević, Mustafa Hukić i Fuad Mulahasanović, najbolji igrači u historiji kluba s Tušnja. 

Popularan i među piscima

Da je Šećer bio omiljen i izvan fudbalskog svijeta, potvrđuje i jedna anegdota sa dodjele književne nagrade “Meša Selimović” 2002. godine u Tuzli. Grupa pisaca, tadašnjih učesnika književnih susreta, sklonih nogometu, na pitanje gradonačelnika Jasmina Imamovića šta bi voljeli da vide u Tuzli i njenoj bližoj okolici, skoro jednoglasno odgovorila je:

– Dževada Šećerbegovića.

Skladna porodica
 
U skladnom braku sa suprugom Edinom, koji traje od 1978. godine, Dževad Šećerbegović ima dvoje djece. Osim sina Elmira, njegova kćerka Edina trenutno završava fakultet, a bila je i perspektivna teniserka i član teniske reprezentacije BiH. Dževad Šećerbegović i politički je angažiran, a u Općinskom vijeću Tuzla je vijećnik SDP-a.

Najbolji stranac

Nakon što je napustio Tušanj, Slobodin crveno-crni dres Dževad Šećerbegović zamijenio je crno-bijelim, Bešiktaševim. Za turski klub odigrao je dvije sezone te osvojio prvenstvo i Kup Turske. Proglašen je i najboljim stranim igračem u historiji ovog kluba, u kojem se i dan-danas sjećaju čuvenog brzonogog krila. Šećerbegović je bio zaslužan i za tadašnji angažman Merseda Kovačevića, napadača Slobode, u Bešiktašu, koji se, također, proslavio u Turskoj.

Čuveno krilo

Starije generacije i nogometni stručnjaci pamte Šećerbegovića po izuzetnoj brzini i ubojitom centaršutu. Više puta je u saveznoj fudbalskoj ligi proglašavan najboljim lijevim krilom prvenstva, naročito u najljepšim godinama svoje karijere, krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina. Bio je lijevo krilo koje je centriralo tako da se ponekada činilo da je ispred gola dovoljno postaviti drvo i da će se lopta odbiti od stablo i ući u gol, a Šećo važi za jedno od najboljih fudbalskih krila koje je ova zemlja ikada imala.