Sulejmanović: Razmišljam o mogućnosti nastavka školovanja u inozemstvuSubota, 14. juli
Bijeg od euforije
Nakon odbrane diplomskog rada, proslave s društvom i rodbinom, čestitki i euforije, subota je konačno prilika za odmor i predah. Zbog obaveza prema diplomskom i nisam baš imala vremena za provod, pa sam ga odlučila nadoknaditi. Almir, Medina, Lejla i ja dugo smo planirali, a zatim otišli na bazene u Čelić. Nekako mi je godio odlazak iz Tuzle.
Moj uspjeh brzo je odjeknuo u tuzlanskoj javnosti. Uslijedili su brojni pozivi. Iskrena da budem, nisam navikla na takav život, pa mi je uživanje na bazenima s društvom i bijeg od trenutne euforije baš dobrodošao. Nakon odličnog provoda u Čeliću, povratak kući nije značio kraj zabavi. Nastavili smo kod kuće do kasno u noć.
Nedjelja, 15. juli
Naći posao
Ovaj dan planirala sam odmoriti se i ne razmišljati gotovo ni o čemu. Već ranije na osnovu svog uspjeha dobila sam zanimljivo putovanje Evropom, koje za uspješne studente iz BiH poklanja Omladinska informativna agencija Sarajevo. O njemu često razmišljam i posebno mi je drago što ću putovati s najboljom drugaricom Medinom.
Nedjelja je započela uz jutarnju kafu i internet. Medina i ja smo tražile najzanimljivije evropske rute i jeftin smještaj, jer putovanje je koncipirano tako da od džeparca koji dobijemo same biramo destinacije. Već sam se zamislila u Parizu, Lisabonu, Barceloni, Milanu… Cijela 22 dana, koliko traje putovanje, prošla su mi ove nedjelje kroz glavu. Osim internetskog traženja interesantnih evropskih destinacija, bacila sam oko i na poneki konkurs za posao. Ništa obavezno, imam još vremena za to, ali fakultetske obaveze su iza mene. Čini mi se da teže tek predstoji. Naći posao.
Ponedjeljak, 16. juli
Slika na birou
Ovo je bio potpuno neobičan dan i novi list u mom životu. Kupila sam radničku knjižicu i ovjerila sve potrebno u općinskoj administraciji. Službenica u Općini prepoznala me je odmah uz pitanje: “Jel’ ovo lice s naslovnice”. Uputila mi je nekoliko ohrabrujućih riječi, ali i kazala da u ovakvom društvu ne očekujem puno. Na Birou za zapošljavanje, gdje ranije nikad nisam bila, dočekala me je pomalo zastrašujuća slika. Rijeka mladih ljudi nešto čeka! Tamni hodnici, mladi bez posla, sve mi je ličilo na bolnicu. Nimalo zanimljiva slika, ali iz glave mi ne izlazi.
Utorak, 17. juli
Naslovnica ‘Avaza’
Budi me SMS da sam na naslovnici “Dnevnog avaza”. Zaista nisam očekivala naslovnicu, pretpostavljajući da će tekst proći s mnogo manjom pažnjom, negdje na kraju novine. Žurim na kiosk da kupim “Avaz”. Već na putu od kuće do kioska srećem mnoge poznanike. Svi čestitaju.
Odranije sam aktivna u Omladinskoj banci u okviru Fondacije tuzlanske zajednice, pa i tamo imam obaveza. Zakasnila sam na sastanak. Stigla sam posljednja, a dočekali su me skoro pa s ovacijama i aplauzima. Skoro da mi je postalo i neugodno primati tolike čestitke i riječi hvale. Na ovakve trenutke zaista nisam navikla. Taj dan mobilni telefon nisam mogla ispustiti iz ruku. Gdje god sam pošla, ljudi su me sretali po ulici. I znani i neznani. Svi su željeli čestitati. Jedna od meni najdražih čestitki tog dana stigla je i od profesora Seada Omerhodžića, koji mi je pružao veliku podršku tokom studija. Vjerovatno nikada ranije u životu nisam izgovorila više puta riječ “hvala”.
Srijeda, 18. juli
Nastavak školovanja
Još jedan medijski dan. Svi me pitaju ima li nakon medijske podrške poslovnih ponuda. I nema baš previše, koliko ljudi misle da ima. Jedna od zanimljivih stigla je za nastavak školovanja s privatnog univerziteta. O toj stipendiji dalo bi se razmisliti. Nastavak školovanja na postdiplomskom studiju mi je prioritet. Ponudu za posao uputila mi je i jedna lukavačka kompanija. O tom potom. Nekako mi se i ne da razmišljati dok ne završim putovanje Evropom. Smjelo mogu reći da sam nakon napornog studija i cijele ove medijske trke zaslužila odmor!
Četvrtak, 19. juli
Konkurs za posao
Četvrtak je rezervisan ponovo za administrativne obaveze. Ovjera dokumenata, čekanja u redovima, žurba da se stigne sve na vrijeme. Opet stvari koje su za mene relativno nove. Nakon višesatnih ovjera dokumenata papiri za konkurs za vanjskog saradnika na Ekonomskom fakultetu u Tuzli koji sam sasvim slučajno vidjela su predati. Vidjet ćemo. Voljela bi biti dio tima koji predaje na Ekonomskom fakultetu u Tuzli. No, putovanje Evropom ne ispuštam iz misli. Iz Tuzle nas ide šestero. Sastali smo se kod “Meše i Ismeta” da dogovorimo šta bi bilo najbolje za dobar provod, koji će nam, nadam se, zauvijek ostati u lijepom sjećanju. Zanimljivo je da nas je svih šest s različitih fakulteta. Put bi mogao proteći i u nadopunjavanju znanja.
Petak, 20. juli
Ramazanska radost
Početak ramazana. Tom mjesecu se uvijek posebno radujem. Pomalo mi je žao što ga neću provesti s porodicom u kućnom okruženju, jer na put polazim u ponedjeljak, 23. jula. Ustajanje oko dva sata ujutro uz dosta radosti. Zapostila sam i veselim se ramazanu. Prvi dani posta uvijek su najteži, ali meni i najradosniji. Dugo nisam imala vremena za to. Cijeli dan provela sam čitajući knjigu “Sedam sjajnih sunašca”. Predivna je. Pomalo se bavim i slikanjem. Kažu da za to imam dara. Više to radim iz zadovoljstva i opuštanja. Još davno sam započela slikati jedan pejzaž, danas sam ga konačno završila. Obećala sam to završiti prije polaska na putovanje, jer sam sliku namijenila kao poklon rodici. Razmišljam i o mogućnosti nastavka školovanja u inozemstvu. Sve češće me bolje upućeni u bosanske prilike na to i nagovaraju. Ne znam, meni se odavde i ne ide, ali nikad se ne zna.