Memić: Teško vrijeđao državnog sudiju/ Jagodić: Osuđen zbog primanja mita/ Bubalo: Izrečene mu dvije presudePresudom Općinskog suda u Konjicu načelnik općine Konjic Emir Bubalo (SDA) i njegov pomoćnik za prostorno uređenje, gradnju i obnovu Esad Omerović uvjetno su prije nešto više od četiri mjeseca osuđeni za zloupotrebu položaja, odnosno za nesavjestan rad u službi.
Bubalu je određena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, a Omeroviću od sedam mjeseci, koje se neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od jedne godine od pravosnažnosti presude ne počine novo krivično djelo.
Aminovanje kriminala
No, uprkos ovoj činjenici, ovaj SDA-ov načelnik i dalje neometano obavlja svoju dužnost prvog čovjeka izvršne vlasti u najvećoj općini u Hercegovačko-neretvanskom kantonu (HNK). U tome ga ne ometaju ni inicijative pojedinih konjičkih vijećnika za njegovu smjenu.
Ponukan ovim svojevrsnim presedanom, poslanik Saveza za bolju budućnost BiH (SBB BiH) u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH Nihad Alikadić predložio je izmjene i dopune Izbornog zakona BiH, koje predviđaju da “nijedna osoba koja je osuđena, ne može biti kandidat niti imati bilo koju imenovanu, izbornu ni drugu javnu dužnost na teritoriji BiH”.
– Da skandal bude još veći, načelnik Bubalo već je jednom pravosnažno osuđen za zloupotrebu položaja u vezi s dodjelom koncesija. On je prije godinu već dobio šest mjeseci zatvora, ali je i nakon toga nastavio obavljati funkciju općinskog načelnika – kazao nam je Alikadić.
Istakao je da je na zastupničko pitanje da mu se dostave podaci o pravosnažno osuđenim osobama za kriminal, korupciju, zloupotrebu položaja, a koje obavljaju javne funkcije, od ministra pravde dobio odgovor da “se radi o veoma obimnom postupku prikupljanja traženih podataka, što izlazi iz okvira nadležnosti ovog ministarstva”.
– Zar sud i tužilaštvo nisu dužni obavijestiti neku vladu ili općinu da je njen zaposlenik optužen ili osuđen za kriminal, korupciju i zloupotrebu položaja? Cilj mog pitanja je da na narednim izborima spriječimo kandidiranje onih koji imaju hipoteku ove vrste. Na ovakvim slučajevima pravni sistem pada na ispitu i samo se aminuje kriminal – kaže Alikadić.
Munovo upozorenje
Upravo zbog ovakvih eklatantnih slučajeva, kao što je primjer općinskog načelnika u Konjicu, kojem je presuđeno za jedan vid koruptivnih djela, potrebno je podsjetiti da našoj državi u posljednje vrijeme od ključnih međunarodnih zvaničnika stižu ozbiljne opomene da se konačno na najvišem nivou uhvatimo ukoštac s kriminalom i korupcijom.
U tom kontekstu je nedavno i američki ambasador u BiH Patrik Mun (Patrick Moon) izjavio kako “korumpirani zvaničnici moraju biti agresivno procesuirani, a njihova nezakonita zarada mora biti oduzeta i zaplijenjena”. Riječi su ovo koje odzvanjaju u bh. javnosti, ali ne i u ušima onih koji drže vlast u našoj državi.
Izvršni direktor “Transparency Internationala BiH” Srđan Blagovčanin kaže za naš list da razloge za izostanak procesuiranja visokopozicioniranih zvaničnika treba tražiti u činjenici da “postoje očigledni politički pritisci na rad pravosuđa”.
– Veoma je teško obavljati funkcije u pravosuđu ukoliko svakodnevno imate izjave političkih partija o potrebi ukidanja Suda i Tužilaštva na državnom nivou ili čak zvanične prijedloge u parlamentarnoj proceduri u vezi s tim. Ne treba, naravno, isključiti ni korupciju unutar pravosuđa kao značajnu prepreku procesuiranju, posebno političke korupcije, ali ni, u pojedinim slučajevima, direktnu podređenost pravosuđa političkim centrima moći. Drugi dio problema odnosi se na nedovoljne kapacitete pravosuđa da se obračuna s najtežim oblicima korupcije – kazao je Blagovčanin.
Slučajeva kao što je osuđeni načelnik općine Konjic, ima, nažalost, zastrašujuće mnogo. Podsjetit ćemo na samo neke od njih.
Zbog ometanja pravosuđa, odnosno verbalnog napada na sudiju Nenada Šeledu, Sud BiH pravomoćno je u septembru 2006. na zatvorsku kaznu od tri mjeseca osudio aktuelnog načelnika općine Ilidža Senaida Memića, također kadar Stranke demokratske akcije.
Memićev vulgarni napad, nedostojan civiliziranog čovjeka, a kamoli općinskog načelnika, desio se u trenutku kada je sudija Šeleda izricao presudu Memićevom sinu Senadu, koji se teretio za nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materijala. Prema izvještavanju Centra za istraživačko novinarstvo (CIN), Memić je teško vrijeđao državnog sudiju.
Sprega SDA-SBiH
– Imaš li dokaze, majmune jedan… Ti si sudija, vidi te kakav si! Jesi li slušao, jesi li gledao? Neće meni četnik suditi – vikao je, između ostalog, Memić na sudiju.
No, sprega SDA-SBiH tada je izvrsno funkcionirala pa je Memića ubrzo pomilovao tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Haris Silajdžić. Tako je Memiću izvršna kazna od tri mjeseca preinačena u uvjetnu u trajanju od dvije godine.
Zanimljivo je da je Silajdžić tada djelovao suprotno Komisiji Ministarstva pravde BiH, koja nije odobrila ovo pomilovanje. Epilog priče – Memić je u junu 2011. postao načelnik Ilidže.
Još jedan SDA-ovac obavlja važnu funkciju u zakonodavnoj vlasti BiH iako je pravosnažno osuđen na tri mjeseca zatvora. Riječ je o Zijadu Jagodiću iz Živinica, koji je trenutno poslanik u Predstavničkom domu Parlamenta BiH.
Kao sudski vještak iz oblasti saobraćaja, Jagodić je u jednom od procesa za svoje vještačenje primio mito od jedne od umiješanih strana kako bi lažno svjedočio.
Prvu presudu protiv njega donio je Općinski sud u Živinicama 15. februara 2005. te ga osudio na tri mjeseca zatvora. Kantonalni sud u Tuzli ukinuo je ovu presudu i održao novo suđenje, ali jednakog ishoda pa je tako Jagodić ponovo proglašen krivim, a izrečena mu je identična zatvorska kazna, koja je pravosnažna.
No, Jagodić i dalje obavlja funkciju poslanika SDA u Parlamentu BiH.
Oslobođeni Čović, Bičakčić, Branković
Čović i Bičakčić s advokatom pred Sudom BiH: Oslobađajuće presude
Rekorder po sudskim procesima je, van svake sumnje, predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, aktuelni predsjedavajući Doma naroda Parlamenta BiH. U slučaju Čovića česte su oslobađajuće presude.
On je 26. juna prošle godine pred Kantonalnim sudom u Mostaru oslobođen optužbi za nelegalnu privatizaciju “Eroneta” iz 1999. Postupajući sudija u tom predmetu Hamo Kebo naveo je da zbog formalnih nedostataka u optužnici nije bilo moguće donijeti presudu.
Trenutno se pred Kantonalnim sudom u Sarajevu protiv Čovića vodi obnovljeni postupak u predmetu “Lijanovići”, gdje se on kao bivši ministar finansija Federacije BiH tereti da je 1999. zloupotrijebio položaj, oštetivši pri tome federalni budžet u milionskom iznosu. U istom procesu Čović je, zajedno s braćom Jozom, Mladenom, Jerkom i Slavom Ivankovićem-Lijanovićem, vlasnicima Mesne industrije “Lijanović”, odgovarao pred Sudom BiH.
U novembru 2006., Sud BiH osudio je Čovića na pet i po godina zatvora, dok su Lijanovići oslobođeni. Nepunu godinu poslije, Apelaciono vijeće Suda BiH ukinulo je prvostepenu presudu, a suđenje je vraćeno na početak.
Sud BiH je 8. aprila 2010. nepravosnažno oslobodio Čovića, kao i bivšeg federalnog premijera Edhema Bičakčića. Bičakčić i Čović kao bivši ministar finansija FBiH teretili su se da su bez odluke Vlade FBiH 18. januara 1999. donijeli i potpisali odluku o raspodjeli sredstava budžeta za stambena pitanja, kojom su iz tekućih rezervi odobrena 3,2 miliona KM za rješavanje stambenih pitanja zaposlenih u organima zakonodavne, izvršne i sudske vlasti.
Tužilaštvo, prema ovoj presudi, nije dokazalo uzročno-posljedičnu vezu između radnji optuženih i nastalih posljedica, a Bičakčić je u izjavi za medije rekao da je ovo suđenje bila “želja udbaških struktura, sada predvođenih Zuferom Derviševićem, da se njemu u istoj sudnici ponovno sudi nakon 27 godina”.
– SDA je pala na ispitu pravne države – dodao je Bičakčić.
Ako je suditi prema ovoj njegovoj rečenici, onda ona može važiti i za proces u kojem je, zajedno s bivšim federalnim premijerom Nedžadom Brankovićem, bio optužen za spornu odluku iz 2000. godine o raspodjeli budžetskog novca za potrebe stambenog zbrinjavanja službenika u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti FBiH, što se odnosilo na kupovinu Brankovićevog stana. Obojicu ih je, naime, 13. oktobra 2010. od krivice oslobodio Kantonalni sud u Sarajevu.
Mladen Ivanić
Ivanić prilikom jednog od dolazaka na Sud BiH
Apelaciono vijeće Suda BiH oslobodilo je 16. jula 2010. i bivšeg premijera Republike Srpske Mladena Ivanića od optužbe da je nesavjesno obavljao ovu dužnost. Stavljalo mu se na teret da je Vlada, na njegov prijedlog, donijela odluku o vansudskom poravnanju za firmu “Trgokomerc” iako prema toj firmi nije imala nikakva dugovanja.
25 pomilovanih
Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva objavio je podatke o 25 funkcionera koji su osuđeni za razna koruptivna djela, a potom pomilovani u periodu od 2006. do 2010. Većina je osuđena na zatvorske kazne, ali u ćelijama nije provela ni dan.
Nekolicina ih je boravila u zatvoru prije pomilovanja, a pojedinim funkcionerima s liste izbrisane su presude iz krivičnih evidencija.
1. Miroslav Rupčić, bivši pomoćnik ministra odbrane FBiH, osuđen je 2004. na pet i po godina zatvora za nesavjestan rad u službi/zloupotrebu službenog položaja ili ovlasti, u Kaznenopopravnom zavodu Mostar bio je od 29. novembra 2004. do 6. jula 2007., a pomilovalo ga je Predsjedništvo BiH i zatvorska kazna mu je smanjena za godinu.
2. N. N. osoba osuđena je na šest mjeseci zatvora za nesavjestan rad u službi, ali je odlukom Predsjedništva BiH 2009. pomilovana i zatvorska kazna zamijenjena je uvjetnom u trajanju od dvije godine.
3. Goran Novaković, službenik Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH, osuđen je 2008. na godinu zatvora zbog nesavjesnog rada u službi, u Okružnom zatvoru u Bijeljini proveo je od 18. decembra 2008. do 19. avgusta 2009., a odlukom Predsjedništva BiH kazna mu je smanjena za tri mjeseca.
4. Branko Golub, guverner Srednjobosanskog kantona (SBK), osuđen je 2006. na šest mjeseci zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja ili ovlasti, nije boravio u zatvoru, a 2009. tadašnja predsjednica FBiH Borjana Krišto pomilovala ga je i kazna mu je zamijenjena uvjetnom u trajanju od dvije godine.
5. Boro Markov, direktor privatne firme “Milenijum” iz Livna, osuđen je 2007. na godinu zatvora za zloupotrebu službenog položaja ili ovlasti, odležao je u KPZ-u Mostar od 7. marta do 22. decembra 2009., kada ga je tadašnja predsjednica FBiH oslobodila od preostalog dijela neodležane kazne.
6. Hazim Vikalo, predsjednik Vlade Tuzlanskog kantona (TK), osuđen je 2006. na četiri mjeseca zatvora za zloupotrebu službenog položaja ili ovlasti, ali nije odležao ni dan, a odlukom predsjednice FBiH Borjane Krišto od 22. decembra 2009. potpuno je oslobođen.
7. Izet Tursunović, mlađi referent za porezna uvjerenja u Poreznoj upravi Tuzla, Ispostava Živinice, osuđen je 2008. na 30 dana zatvora za zloupotrebu službenog položaja ili ovlasti, ali ni to nije odležao, a predsjednica FBiH Borjana Krišto 22. decembra 2009. zamijenila mu je kaznu uvjetnom u trajanju od jedne godine.
8. Mufid Lojo, direktor “Poštanske banke”, osuđen je 2008. na šest mjeseci zatvora za zloupotrebu službenog položaja ili ovlasti, ali nije odležao ni dan, a predsjednica FBiH Borjana Krišto zamijenila mu je kaznu 22. decembra 2009. uvjetnom u trajanju od dvije godine.
9. Halid Galijašević, predsjednik Upravnog odbora “Poštanske banke”, osuđen je 2008. na četiri mjeseca zatvora za zloupotrebu službenog položaja ili ovlasti, ali nije odležao ni dan, a predsjednica FBiH Borjana Krišto kaznu mu je 22. decembra 2009. zamijenila uvjetnom u trajanju od dvije godine.
10. Pero Mađar, načelnik općine Kiseljak, osuđen je 2005. na osam mjeseci zatvora za zloupotrebu službenog položaja ili ovlasti, ali nije odležao ni dan, a predsjednica FBiH Borjana Krišto kaznu mu je 22. decembra 2009. zamijenila uvjetnom u trajanju od dvije godine.
11. Irena Obradović, blagajnica Općinskog suda u Čapljini, osuđena je 2007. na godinu i tri mjeseca zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja ili ovlasti, ali je 8. juna 2010. Borjana Krišto, tadašnja predsjednica FBiH, smanjila ovu kaznu za šest mjeseci.
12. Ivo Janković zvani Zele, direktor trgovačke firme “Opskrba” iz Livna, osuđen je 2008. na godinu zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja ili ovlasti, a u KPZ-u Zenica proveo je od 19. marta do 5. maja 2010. da bi mu predsjednica FBiH Borjana Krišto zamijenila kaznu uvjetnom u trajanju od tri godine.
13. Dragan Mandić, ministar unutrašnjih poslova HNK, osuđen je 2006. na godinu zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja ili ovlasti, nije odležao ni dan, a 21. septembra 2010. Borjana Krišto, predsjednica FBiH, zamijenila mu je kaznu uvjetnom u trajanju od tri godine.
14. Kemal Terzić, načelnik općine Donji Vakuf, osuđen je 2006. na godinu zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja ili ovlasti, u KPZ-u Mostar proveo je od 26. avgusta 2009. do 5. aprila 2010., a Borjana Krišto, predsjednica FBiH, oslobodila ga je preostalog dijela neodležane kazne.
15. Mario Boras, direktor firme “TUH Invest” iz Mostara, osuđen je 2009. na godinu zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja ili ovlasti, ali nije odležao ni dan, a Borjana Krišto, predsjednica FBiH, zamijenila mu je kaznu uvjetnom u trajanju od dvije godine.
16. Josip Merdžo, premijer HNK, osuđen je 2006. na godinu zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja ili ovlasti, a u KPZ-u Mostar proveo je od 17. februara do 11. avgusta 2010. da bi ga Borjana Krišto, predsjednica FBiH, oslobodila preostalog dijela neodležane kazne.
17. Radomir Nešković, direktor RTRS-a, osuđen je 2005. na novčanu kaznu od 1.000 KM zbog nesavjesnog rada u službi, a 27. aprila 2007. tadašnji predsjednik Republike Srpske Milan Jelić donio je odluku o brisanju ove osude.
18. Dragica Gvero, sanitarna inspektorica u Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite RS, osuđena je 2007. na pet mjeseci zatvora zbog nesavjesnog rada u službi, ali nije odležala ni dan te joj je 24. septembra 2007. tadašnji predsjednik RS Milan Jelić zamijenio kaznu uvjetnom u trajanju od dvije godine.
19. Jovan Guzijan, viši stručni saradnik – carinik pregledač u Upravi carina RS, osuđen je 2007. na 11 mjeseci zatvora zbog nesavjesnog rada u službi, ali nije odležao ni dan, a 24. septembra 2007. tadašnji predsjednik RS Milan Jelić zamijenio mu je kaznu uvjetnom u trajanju od tri godine.
20. Dragan Tovilović, direktor građevinskog preduzeća “11. novembar” iz Srpca, osuđen je 2006. na novčanu kaznu od 1.000 KM zbog zaključivanja štetnog ugovora, a bivši predsjednik RS Rajko Kuzmanović izbrisao je 2008. ovu osudu.
21. Biljana Tovilović, šefica računovodstva građevinskog preduzeća “11. novembar” iz Srpca, osuđena je 2006. na šest mjeseci zatvora zbog pronevjere, uvjetno na jednu godinu, a bivši predsjednik RS Rajko Kuzmanović izbrisao je 2008. ovu osudu.
22. Đorđe Samojko, predsjednik Osnovnog suda na Sokocu, osuđen je 2007. na novčanu kaznu od 2.000 KM zbog zloupotrebe službenog položaja ili ovlasti, a bivši predsjednik RS Rajko Kuzmanović izbrisao je 2008. ovu osudu.
23. Dragutin Bojanović osuđen je 2007. na četiri mjeseca zatvora za nesavjestan rad u službi, ali nije odležao ni dan, jer je bivši predsjednik RS Rajko Kuzmanović 2008. zamijenio kaznu uvjetnom u trajanju od dvije godine.
24. Zoran Arsenić osuđen je 2007. na dvije godine zatvora za pronevjeru, a bivši predsjednik RS Rajko Kuzmanović smanjio mu je 2009. kaznu za četiri mjeseca.
25. Slobodan Janičić osuđen je 2004. za zloupotrebu ovlasti u privredi na sedam godina zatvora i novčanu kaznu od 20.000 KM, a 29. decembra 2008. bivši predsjednik RS Rajko Kuzmanović oslobodio ga je dijela neodležane kazne (šest mjeseci).