Nacelnik Prijedora Marko Pavic je upornim negiranjem genocida i uzasnih dogadjaja sto su se zbili u gradu i okolici, nadahnuo producenta Semira Lokvica za film koji se upravo zavrsava. Najprije je nastojao izreci cjelokupnu istinu o pokolju i podrzati zrtve genocida u bosanskoj Krajini :
“Negiranje genocida je, u biti, njegov nastavak cije su prve zrtve bile i jos uvijek su nesrpski stanovnici, posebno bosanski muslimani, posvuda gdje je stigla srpsko-crnogorska vojna i paravojna, ubilacka bratija. Naglasavam kako se genocid nije samo dogodio u Srebrenici, potvrdjen od strane Medjunarodnog krivicnog suda u Den Haagu, nego se desio u Prijedoru ali i drugim dijelovima BiH, gdje je autohtono stanovnistvo planirano i sistematski istrijebljivano. Posjedujem dokaze da je u desetak gradova pocinjen genocid! Moramo se u potpunosti potruditi da oni sto ga negiraju, posebno gradjani RS, koja je kako rece u nasoj anketi dr.Mustafa Ceric, nastala kao poslijedica tog istog genocida, napokon izadju pred sud i zakonski kazne. Samo nasi politicari kao i sudstvo, izgleda, jos nisu dorasli zadatku. To nas je i pokrenulo ostvariti film-svjedocenje o genocidu i njegovim izvrsiteljima, koji su htjeli da cijeli bosnjacki narod nestane”.
Dokumentarni dio ostvarenja snimljen je u Prijedoru dok je fiktivni, baziran na provjerenim svjedocenjima, uradjen u Sanskom Mostu. Zbog zabrane i razlicitih problema kao i ne dopustanja prilasku gradjevinama u kojima su pocinjena masovna ubojstva, te nedostatka policijskih dozvola za rekostrukciju dogadjaja u Prijedoru, gdje jos uvijek vlast provode direktni ili indiriktni pocinitelji zlocina, koji sve negiraju, ekipa se snasla na drugi nacin. Uniforme i oruzje su posudjeni u Muzeju osloboditelja Sanskog Mosta, pa su se logor i bodljikava zica ipak napravili u oblasti izvrsenja najveceg europskog pomora, nakon Drugog svjetskog rata. Prijedor i danas mnogi nazivaju bosanskim Auschwitzem.
U dokumentarnom dijelu filma su svjedocili : Edin Ramulic, povjerenik Prijedorcanki i njihovog Udruzenja “Izvor”, zatim Mirsand Duratovic te Sudbih Music, ispred Udruzenja logorasa grada, Sead Susic, sto je prezivio strijeljanje u seocetu Curakovo, Merjem Dizdarevic ciji je otac lisen zivota u istom mjestu, Kozarcanin Fikret Talic, jedan od najpoznatijih logorasa koji nikad nije izgubio vjeru u sutra, Hava Tatarevic cijih je sest sinova mucki zaklano isto kao i suprug.Snimljen je i govor Mustafe Cerica na sahrani u Hambarinama, gdje je pokopano pedesetak zrtava.
Lokvic istice da mu je najteze bilo slijediti pricu gospodje Tatarevic koja je kasnije saznala da su joj nastradale i dvije sestre. Dojmilo ga je i sjecanje jednog covjeka koji mu je povjerio kako su na bezinskoj pumpi, na ulasku u grad, ubijali neduzne stanovnike-macolom.Tu jos uvijek radi jedan od pocinitelja zlocina. Nije bilo lako snimati sa Mirsadom Duratovicem ispred logora Trnopolje, gdje je stradalo na stotine neduznih sugradjana, u cijoj se neposrednoj blizini nalazi spomenik -srpskim palim borcima, podignut od strane izvrsitelja pokolja.Hrabri i uporni autori nisu imali vremena traziti donatore pa su film snimili osobnim sredstvima.Zbog malog budjeta su radili i dan i noc, snimali brzo sto je umanjilo kvalitet filma. Medjutim ostvarenje posjeduje autenticnost, povecanu istinskim i potresnim svjedocenjima pa dobrim rekonstrukcijama strasnih dogadjaja.
Djelo ce najprije, biti prevedeno na svedski jezik i prikazano u toj skandinavskoj zemlji, u kojoj i zivi najveci broj Krajisnika koji su prezivjeli prijedorsku klaonicu. Autori ce se potruditi da prevedu film i na engleski pa njemacki jezik i razumljivo sve ostale, pa pozivaju profesionalne prevoditelje da se jave ekipi i pomognu propagiranju i sirenju istine o stradanjima neduznih.
Film ce izaci i na DVD-u.