Svjetla iz nebodera koja stoje sa jedne strane Bilinog polja skromno se probijaju kroz gusti dim koji vam se čini kao magla. Takve su uobičajene nogometne noći u Zenici, industrijskom gradu gdje Bosna i Hercegovina igra svoje domaće mečeve.
Taj dim dolazi od roštilja na kojima se peku ćevapi u blizini stadiona, i ako se dobro udubite u majice koje nose okolo navijači vidjet će te da pozadi svake uglavnom piše – Edin Džeko.
Tako počinje tekst u Sports Illustratedu britanski novinar Jonathan Wilson koji je u Zenici gledao meč našeg tima protiv Litvanije.
Ovaj Britanac, koji objavljuje svoje tekstove i uglednom Guardianu ostao je očaran i igrama Miralema Pjanića iako mu je prvobitna namjera bila napisati priču o napadaču Manchester Cityja.
Džeko nije bio jedini talentirani nogometaš koji igra za reprezentaciju BiH. Tu je i Miralem Pjanić čija je senzacionalna igra najzaslužnija za pobjedu BiH od 3:0.
Ali, tvrdi britanski novinar, Džeko je daleko najbolji nogometaš BiH i vjerovatno jedan od najpoznatijih Bosanaca na svijetu.
U to su uvjerio kada je bio i u Mostaru gdje se prodaju suveniri na kojima dominiraju dva lika – Tito i Džeko.
Wilson se dalje, ipak, okreće priči o Džeki za kojeg tvrdi kako su ga “Bosanci morali naučiti voljeti”.
Kada ga je Željezničar prodao češkom klubu Teplice u sarajevoskom timu su slavili tvrdeći kako su ovom prodajom “dobili na lutriji”
Gorostasni napadač Manchester Cityja u Sarajevu je bio predmet ismijavanja, nazivali su ga pogrdnim imenom “kloc”, sve dok češki trener nije vidio izrazitog talenta u njemu.
Iz Češke, dalje piše Wilson, Džekin put se nastavlja u Wolfsburgu i kasnije u Manchester Ctyju, iako je za njega i Alex Ferguson pokazivao interes.
Ipak je Škot odustao zbog, kako je tvrdio, nedostatka brzine kod bosanskog napadača.
“Nogometni stil koji gaji Edin Džeko nije ubočajen za bosanske nogometaše. Počeo je igrati kao 6-godišnjak, u čemu ga nije omeo ni rat. Upravo zbog toga je vjerovatno Džeko ostao neviđeno skromna osoba”, piše Wison koji popularnost našeg centarfora dočarava primjerima koje mu je ispričao jedan ovdašnji novinar.
– Kada sam išao u Wolfsburg da ga intervjuišem Džeko me je ugostio u svom domu pošto u hotelu gdje sam trebao odsjesti je bila Volkswagenova konferencija. Drugi put sam se uvjerio kaakv je čovjek kada je premijer BiH tražio da se s njim fotografiše. Mnogi bi igrači to iskoristili da izbjegnu daljnji intervju, ali on se vratio i izvinio mi se.
Wilson u opširnom tekstu, se još dotakao atmosfere u Zenici, kao i prikazane igre “Zmajeva” protiv Litvanije.
“BiH ima širinu na terenu dovoljnu za kvalitetu koja će ih odvesti na Svjetsko prvenstvo u Brazil. Pjanić, Misimović, Ibišević, Salihović, i naravno Džeko su garant da je BiH na dobrom putu da ove nogometaše gledamo za dvije godine u zemlji sambe”, zaključuje Jonathan Wilson.