Spahić u Dablinu: Plasman na SP bio bi ostvarenje sna (Foto: M. Tanović)Emir Spahić nije igrao protiv Irske, a neće ni protiv Meksika. Iako se nadao da će ozdraviti do prijateljskog dvomeča u Dablinu i Čikagu, vođa naše nogometne reprezentacije bio je prisiljen otkazati nastup.
No, iako je otpao, Spahić se u Dubrovniku ukrcao na avion i došao u Dablin da bodri svoje prijatelje, a upravo ga ta osobina čini neospornim liderom i fudbalerom kojeg će reprezentacija nakon njegovog odlaska dugo pamtiti.
Obećao doći
– Obećao sam da ću doći i došao sam. Osjećao sam se obaveznim da to učinim, a iskreno, u reprezentaciji se osjećam odlično – kaže Spahić na početku intervjua.
Ova Vaša povreda prerasta u pravu agoniju. Ima li kraja?
– Ma ne znam šta da više kažem. Taman kada se čini da bi moglo biti uredu, ponovo se zakomplicira.
Pa o čemu se radi? U Dablinu ste trenirali s ostalim fudbalerima i nije djelovalo tako loše.
– Radi se o tome da mogu trčati dva dana, ali samo pravolinijski. Čim trebam promijeniti pravac, eto problema. Ne mogu se okrenuti kako treba, a do sada sam dobivao nekoliko različitih dijagnoza.
Sve ovo vrijeme idete u Barcelonu na terapije. Kako se one odvijaju?
– Izvade mi krv, obogaćuju je i vraćaju u prepone. Riječ je o vrhunskim, zvaničnim ljekarima Barcelone. Malo je možda čudno da me liječe doktori drugog kluba, ali naš predsjednik ima dobre odnose s Barcelonom pa to tako može proći. Zanimljivo je doći na terapiju i zateći tamo igrače Barcelone. Nedavno je bio Karles Pujol, prije njega Andres Inijesta…
I kako izgleda taj susret?
– Normalno. Sve su to pristojni ljudi, nisu vanzemaljci. Poznajemo se s utakmica. Odnos je sasvim korektan i prijatan.
Čak i kada su izgubili obje titule?
– To ih je strašno pogodilo. S Realom je stvar malo drugačija, osvojili su makar prvenstvo, ali je Barcelona veoma uzdrmana. Osvojili su Kup, ali je to njima posljednje na spisku interesa.
Predsjednik ljut
Kako uopće komentirate takav razvoj događaja, djelovalo je, zaista, nevjerovatno da bi i Barcelona i Real mogli ostali bez finala Lige prvaka?
– Baš je i bilo nevjerovatno. Ne znam ko je na svijetu mogao prognozirati takvo nešto, ali u fudbalu se, očito, mogu desiti i najčudnije stvari.
Za Vašu Sevilju sezona se završila veoma loše. Kakvo je raspoloženje u Andaluziji?
– Grozno. Predsjednik je veoma ljut. Prije početka, imao je ambiciju da osvoji Evropsku ligu i plasira se u Ligu prvaka, a mi nismo došli ni do mjesta koje vodi u eurokupove. Krivi trenera, jer smatra da je ekipa dovoljno dobra da ispuni ambicije.
I Vi ste, vjerovatno, veoma nezadovoljni?
– Naravno da jesam, a na sve se nadovezala i povreda. Još je gore sve to gledati sa strane i biti nemoćan.
Vaš bivši klub Monpelje je prvak Francuske, kako to komentirate?
– To je super, jedna od rijetkih stvari koje su me oraspoložile u posljednje vrijeme. Monpelje mi je ostao u lijepom sjećanju. Sa svima sam ostao u dobrim odnosima, bio sam im i gost na nekoliko utakmica.
Je li Vam žao što ste otišli?
– Ne. Uopće mi nije žao i ponovo bih to uradio. Jednostavno, osjetio sam da sam dotakao ono zbog čega sam došao u Monpelje i da želim novi motiv, a to sam pronašao u španskoj ligi.
Mi to možemo
Vratimo se malo reprezentaciji. Utakmice s Irskom i Meksikom su priprema za kvalifikacije. Jesmo li konačno zreli da odemo na Svjetsko prvenstvo?
– Naravno da jesmo. Ja mislim da imamo snage i da hoćemo.
Tri ste puta bili pred plasmanom na neko veliko takmičenje i sva tri puta se završilo u suzama. Ne moramo ni pitati šta bi Vam značilo da konačno probijete taj zid?
– Značilo bi – kraj karijere! Davno sam jednoj vrlo dragoj osobi obećao da ću napraviti sve da odemo na neko veliko takmičenje. Ako se to desi, njemu ću prvome javiti da sam ispunio obećanje i onda ću se oprostiti.
Nije, valjda, da ne biste igrali na SP-u?
– Nikad ne reci nikad, ali… ne bih. A meni bi to bilo ostvarenje dječačkog sna. Živim za taj dan da se ljudi u Bosni i Hercegovini konačno zaista, potpuno i do kraja raduju! Bez razočarenja i bez spuštanja na zemlju. Toliko smo puta došli do vode, a nikada je se nismo napili.
Kako bismo na SP-u bez kapitena?
– Reprezentacija je postojala i prije mene i postojat će i poslije. Ja ću otići, ali će reprezentacija ostati. Ali, prije toga, treba odraditi posao i biti prvi u grupi, a mi to sigurno možemo, a nadam se i da hoćemo.
Džekina titula je Božija volja
Kao jednom od fudbalera koji su Edinu Džeki bili vodilja od njegovog prvog nastupa za reprezentaciju, mora da Vam je njegov uspjeh sa Mančester sitijem posebno značajan?
– Ono što se desilo Edinu je nevjerovatno. Onakav rasplet u posljednjoj utakmici je Božija volja. Sve im je bilo izgubljeno, a Džeko ih je izvadio iz mrtvih. Dotakao je sami vrh. Veoma mi je drago zbog toga, naročito nakon svega što je prošao, svih poniženja, stavljanja u drugi plan zbog neobjašnjivih razloga… To je za knjigu.
Navijat ću za Ruse i Hrvate
Uskoro će Evropsko prvenstvo. Šta misliste kako bi se moglo odvijati?
– Mislim da će biti mnogo iznenađenja, baš kao u Ligi prvaka, ali da bi titula ponovo mogla otići u Španiju. Kod njih nema pitanja motiva, jer su uvijek motivirani i željni igre. To je takav tim.
Hoćete li navijati za njih?
– Neću, navijat ću za Ruse i Hrvate, jer tamo odranije imam mnogo prijatelja.
Spektakl u Dubrovniku
Priča se da se uskoro u Dubrovniku priprema neki spektakl u Vašoj režiji. O čemu se, zapravo, radi?
– Riječ je o humanitarnoj utakmici za oboljelu djecu, koja će se igrati 3. jula. Očekujem dolazak reprezentativaca iz BiH, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Španije i Francuske. Bit će fantastično!
Ko će doći?
– E, to još neću reći. Samo ću reći to da tu manifestaciju sljedeće godine planiram preseliti u Sarajevo.