Hafiz Mehtić: Konformizam je, nažalost, bio glavna odlika rada Rijaseta (Foto: J. Hadžić)Doc. dr., hafiz Halil ef. Mehtić, profesor na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici, može se po mnogo čemu smatrati interesantnom ličnošću, o čemu ponajprije svjedoči njegova bogata biografija.
Pored činjenice da je obavljao dužnost imama, zatim glavnog imama te muftije u Zenici pa predsjednika Udruženja ilmijje BiH, člana Vrhovnog sabora Islamske zajednice (IZ) za bivšu SFRJ te rukovodioca Ureda Mešihata BiH za slobodnu teritoriju sa sjedištem u Zenici, hafiz Mehtić dao je veliki doprinos kako na polju islamske nauke, tako i u odbrambenooslobodilačkom ratu za vrijeme agresije na BiH.
Bez sukoba
Osnivač je Islamske pedagoške akademije u Zenici, gdje od početka radi kao predavač na predmetu Kiraet, a na prvim višestranačkim izborima 1990. godine izabran je za općinskog vijećnika u Zenici. Od 2000. do 2002. bio je poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, dobitnik je nekoliko važnih priznanja, kao što su Plaketa Trećeg korpusa, Plaketa Ratne oficirske škole sa zlatnim slovom A te Ratna plaketa Generalštaba Armije RBiH.
Hafiz Mehtić prvi je Bošnjak koji je snimio kompletan Kur'an na CD, ali je pažnju bh. javnosti skrenuo na sebe dok je vršio dužnost zeničkog muftije krajem maja 1993., kada se u intervjuu za zeničku “Našu riječ” javno usprotivio uspostavljanju stranačke kontrole nad IZBiH.
– U formiranju Stranke demokratske akcije i izbornoj pobjedi te stranke veliki udio imala je Islamska zajednica, odnosno njeni imami, a sada ta stranka pokušava narušiti samostalnost i jedinstvo ove zajednice, koja je najviše pomogla upravo SDA. Svjesna da je dobrim dijelom izgubila povjerenje svog članstva, SDA sada pokušava da stekne neko buduće povjerenje i da ostvari utjecaj preko svojih naturenih vjerskih vođa. Mislim da bi čelnicima SDA bilo bolje da se bave svojim stvarima, a ne da se miješaju u vjerske stvari i IZ. Ovim se islam i IZ žele staviti u službu politike, umjesto da bude obratno – rekao je tada ef. Mehtić, koji je početkom ljeta 1996. odbio ponudu čelnika SDA u Zeničko-dobojskom kantonu (ZDK) da bude na izbornoj listi te stranke.
U intervjuu za naš list ovaj zenički intelektualac otvoreno govori o stanju u IZ, o pojavi konformizma u njenim redovima, o političkoj kontroli te aktuelnoj političkoj situaciji unutar bošnjačkog korpusa.
U pripremi su izbori unutar IZBiH za novog reisu-l-ulemu. Smatrate li da će u narednom periodu biti određenih sukoba prilikom izbornog procesa za novog reisa?
– Uvjeren sam da neće doći do bilo kakvih sukoba. Kada je to još u našoj bošnjačkoj povijesti biranje reisa bilo praćeno sukobima? To se uvijek shvatalo kao jedan veoma važan i svečani vjerski čin, u kojem Bošnjaci, muslimani, razaznaju svoju nadu za ulazak u bolje sutra.
Ono što treba istaknuti kao činjenicu jeste da biranje našeg vrhovnog vjerskog poglavara nikada nije proteklo bez lobiranja i uplitanja politike. Objektivno govoreći, lobiranje je sasvim normalna stvar, jer o nekom kandidatu nikada svi ne možemo imati jedinstven stav. Stoga, određene grupacije unutar biračkog tijela protežiraju jednog, a druge drugog ili druge kandidate. To treba doživjeti kao natjecanje u dobru, odnosno kao naše nastojanje da dođemo do najboljeg vjerskog poglavara. Ono što ne bismo smjeli dozvoliti je da, hvaleći svoga, kudimo ili, ne dao Dragi Bog, iznosimo mahane i potvaramo drugoga. To je već šejtanluk, a ne zdrava konkurencija. Mi se ni u kom slučaju ne smijemo ugledati na kampanje kakve se vode prilikom političkih izbora.
Koliko, onda, političke stranke, prema Vašem mišljenju, utječu na ovaj proces? Činjenica je da priličan utjecaj na odlučivanje u IZ ima SDA. Kako se od toga zaštititi?
– Nijedan izbor reisa nije prošao bez uplitanja politike pa zašto bi i predstojeći bio izuzetak. Nijednom političkom vladajućem sistemu nije svejedno ko će predvoditi vjernike, u ovom slučaju zajednicu muslimana. Utoliko prije što od vjerskog vođe, odnosno od vjernika na čijem je on čelu, u velikoj mjeri zavise i rezultati na političkim izborima.
Stoga bi svaka politička opcija rado imala naklonost reisu-l-uleme, a samim tim i vjernika te velikog broja imama kao motorne snage Islamske zajednice. Koliko je to važna stvar u društvenom uređenju jedne države, govori i podatak da se u svim muslimanskim zemljama, koliko je meni poznato, izuzevši države bivše Jugoslavije, vrhovni poglavar, kao ni muftije, ne biraju nego ih aktuelna vlast imenuje, odnosno postavlja.
Hvala Allahu, dž. š., da kod nas nije takva situacija. Mi smo u Evropi i koliko-toliko se na taj način udovoljava volji građana i osnovnim principima demokratije. No, i pored tog uplitanja, Islamska zajednica mora ostati imuna te provesti izbore u duhu važećih propisa.
Ovom prilikom posebno želim naglasiti, a to sam u proteklih dvadesetak godina nekoliko puta javno isticao, da, ukoliko IZ želi ostati istinski duhovni čuvar muslimana, njen vrhovni poglavar i muftije, kao i ostali funkcioneri, ne smiju se polarizirati na bilo koju stranu. S obzirom na to da su Bošnjaci podijeljeni u nekoliko političkih partija, svrstavati se na stranu bilo koje, ravno je pronevjeri preuzetog emaneta.
To je zbog toga što javno podržavanje bilo koje političke opcije iritira hiljade drugih vjernika koji ne pripadaju toj opciji. Dodatna opasnost je i to što, ako podržana stranka ne poluči uspjehe, njenim kompromitiranjem se u očima javnosti kompromitira i IZ. Uvijek treba imati na umu da su politički programi stvar aktuelnog trenutka, dok IZ protežira i baštini vječnovažeće principe bez obzira na vrijeme i prostor. Stoga nikada ne smijemo zalagati vječno za prolazno.
Zastarjeli sistem
O čemu bi, prema Vašem mišljenju, novi reis trebao voditi računa kada bude izabran?
– Budući reisu-l-ulema trebao bi da radi poslove za koje je izabran, a na koje ga obavezuju Kur'an Časni i sunnet Vjerovjesnika, s.a.v.s., kao i propisi IZ. U tom smislu, on je najpozvaniji i najodgovorniji za autentično tumačenje i čuvanje Allahovog dina, koji na ovim prostorima traje više od 500 godina. Pored toga, smatram veoma važnim, a to nisam primijetio ni kod jednog od šest reisu-l-ulema, koliko sam ih upamtio, intenzivni rad i saradnju s imamima kao glavnim nosiocima vjerskog života.
Njihova uloga se minimizira u svakom pogledu, a bez pretjerivanja mogu kazati da od njih u najvećoj mjeri zavisi intenzitet vjerskog života i snaga IZ. Nažalost, pojedine reisu-l-uleme ne samo da u njima nisu uviđale nikakvu snagu nego su ih ponekada pogrdno nazivali “šugave ovce” ili “vrbove čivije”. To je sramno! To je poražavajuće! Njihovi uspjesi u imamskom radu uglavnom nisu rezultat sistematskog i planskog rada Zajednice nego je to plod njihovog entuzijazma, inventivnosti i želje da pohizmete Allahovom dinu.
S obzirom na to da skoro pola bošnjačke populacije živi izvan granica naše domovine, smatram veoma važnim da budući reisu-l-ulema uozbilji rad Ureda za dijasporu i da ga temeljito reorganizira. Budući da se IZ u dijaspori širi meteorskom brzinom, pred njom su brojni izazovi i dileme.
Sljedeće je reorganizacija obrazovnog sistema unutar IZ, počevši od mekteba, vjeronauke u školama, medresa i visokog obrazovanja. Tu već poodavno nisu napravljene značajnije reforme iako je podučavanje islamu, na svim nivoima, alfa i omega rada IZ. Vjerskoprosvjetna služba je u ovom obliku davno prevaziđena forma organiziranja.
Moram ukazati i na zastarjeli sistem finansiranja IZ. Islamska zajednica ima sve pretpostavke da, pored toga što je idejno jaka, bude i finansijski organizirana i snažna. U vakufskim dobrima kriju se ogromni potencijali koji bi na najbolji način osnažili funkcionalnost i djelovanje Zajednice. I na tom planu se malo šta sistemski uradilo.
Ako je šta vraćeno od vakufske imovine, to je inicijativa i zalaganje lokalnih aktivista i dobra volja pojedinih političara. Budući reisu-l-ulema morat će pokrenuti opsežne aktivnosti na svim nivoima na planu vraćanja vakufske imovine. Pogotovo sada, kada je na čelo Vakufske direkcije došao mlad i perspektivan direktor, koji je za kratko vrijeme uradio značajne stvari i koji može bitno poduprijeti te procese.
Ubiranje članarine je forma finansiranja naših imama od kada znamo za sebe. Ako se u većini stvari ugledamo na Zapad, zašto se, onda, ne poslužimo zapadnim modelom finansiranja vjerskih zajednica. I to bi trebao biti veliki izazov za budućeg reisa, a ujedno i veliki dobitak za IZ.
Ima li konformizma unutar Islamske zajednice, nespremnosti da se obračuna s takvim pojavama?
– Budući da sam četiri godine obavljao dužnost zeničkog muftije, kao član Rijaseta mogao sam se uvjeriti u taj konformizam, koji je, nažalost, bio glavna odlika rada Rijaseta. Zbog pomanjkanja hrabrosti, druge kolege su bez iskrenog uvjerenja u ispravnost donesenih odluka prihvatale mišljenje reisu-l-uleme. Kimalo se glavom i dizale su se ruke protiv svoga uvjerenja i ličnog stava. O ovome sam već govorio u jednom intervjuu 1997. prilikom mog smjenjivanja sa mjesta muftije, što je izazvalo revolt i podozrenje mojih kolega.
Nisam želio, kao ni sada, da se predstavljam kao neki hrabar čovjek nego sam samo u tom intervjuu prenio realno stanje. No, i pored toga što sam znao da je nepopularno konfrontirati se nekim odlukama i stavovima, nikada se nisam libio na sjednicama iznijeti svoj stav. Nažalost, to se nije doživljavalo kao polemiziranje i suprotstavljanje stavova kako bi se došlo do najboljeg rješenja nego kao podrivanje jedinstva Islamske zajednice i rada Rijaseta. Nerijetko se dešavalo da reis dođe s gotovim saopćenjima, stavovima i zaključcima, koji bi se samo aklamacijom usvajali. Evo, hvala Dragom Bogu, nakon skoro 20 godina, taj konformizam polako nestaje.
Alarmantna situacija
Kako komentirate stanje u kojem se trenutno nalazi bošnjački narod u BiH?
– Ako mislite na političko i ekonomsko stanje, onda mogu kazati da situacija nimalo nije ružičasta. Naprotiv, krajnje je alarmantna za sve visokomisleće ljude u bošnjačkom korpusu, posebno za nosioce odgovornih i rukovodećih poslova. Česti štrajkovi najbolji su pokazatelji stanja ne samo Bošnjaka nego i ostalih naroda. Pad proizvodnje i broj nezaposlenih iz mjeseca u mjesec se povećava. Iako nisam stručno upućen u poslove ekonomije, kao obični građanin primjećujem nedovoljnu angažiranost i srčanost naših političara da se izađe iz ovako nazavidnog položaja.
Čudim se da naše vlade, na svim nivoima, nemaju strategiju za izlazak iz krize, nudeći razne projekte iz poljoprivrede, stočarstva, voćarstva itd., stimulirajući građane na njihovu realizaciju. Prosto je nevjerovatno da BiH raspolaže tolikim prirodnim resursima, a da su oni neiskorišteni. Kada vidimo koliko je samo neobrađene zemlje, to nam dovoljno govori o našoj učmalosti i nesposobnosti.
Na političkom planu situacija je, također, loša. Iako na nju ne utječu samo bošnjačke političke elite, i tu trebamo ponajviše kriviti sebe. Zanemarujući činjenicu da je vlast vrlo kasno formirana, ipak se unutar stranaka u kojima su Bošnjaci dominantni, vodi jalovo prepucavanje i ganjanje stranačkih i ličnih interesa. Ako tome dodamo secesionističko djelovanje političara iz Republike Srpske, kao i sistematsko opstruiranje vodećih stranaka s hrvatskim predznakom, onda se pitamo kako ova država uopće funkcionira.
Imate li dojam da se bošnjački funkcioneri na vlasti ne ponašaju državnički, da su zaokupljeni vlastitim i uskim stranačkim interesima? Kakvu opasnost vidite u tome?
– Bošnjačku politiku već poodavno karakterizira nepostojanje želje za žrtvovanjem i podređivanje ličnih interesa zajedničkim na planu prosperiteta naroda i države. Bošnjački vlastodršci, čast pojedincima, zaokupljeni su uskostranačkim ili ličnim interesima, što narod veoma dobro prepoznaje i zbog čega oni sve više gube popularnost.
Prosto je nevjerovatno da oni zloupotrebljavaju parlamente, izglasavajući sebi enormno visoke plaće, honorare i razne beneficije, dok većina naroda živi u oskudici i jedva sastavlja kraj s krajem. U tome vidim veliku opasnost i za njih i za narod. Oni su u opasnosti da gube povjerenje u masama i već su postali omražena skupina, a narod je u opasnosti od njih, jer imaju šićardžije na vlasti, koji se, pored toga, s vremenom pretvaraju i u korumpirane skupine koje sistematski siromaše društvo u korist vlastitog bogaćenja.
Mnogi od njih bavljenje politikom ne doživljavaju kao djelatnost kojom se nastoji urediti društvo i zavesti blagostanje i mir nego kao zgodnu priliku da se na lak način dođe do bogatstva bez polaganja računa bilo kome. Umjesto da vlast doživljavaju kao odgovornost, veliko breme i teret, oni je doživljavaju kao privilegiju.
Umjesto da služe narodu i domovini, takvi misle da narod treba služiti njima. U konstelaciji takvih odnosa nastaje opća jagma za ministarskim i drugim položajima. Stranačke vođe postavljaju ljude bez elementarnog znanja o bavljenju i rukovođenju određenim resorom, umjesto da biraju eksperte ako im je na srcu napredak države.
Kako gledate na činjenicu da je fokus bošnjačkih političara uglavnom na Sarajevu, dok drugi gradovi, poput Zenice, Tuzle, Mostara, za njih kao da ne postoje? Koliko je to pogubno za BiH, za bošnjački narod?
– Nesporno je da Sarajevo, kao glavni grad, treba da bude ogledalo cijele BiH. Ali, samo Sarajevo ne predstavlja cijelu BiH. Od velikog značaja je da i drugi gradovi, poput Zenice, Tuzle, Mostara, Goražda i Bihaća, podjednako budu razvijeni u svim sferama društvenog života. Nažalost, vrlo često nije tako.
Sarajevski egocentrizam primjetan je u mnogim segmentima našeg društvenog djelovanja. U to sam se mogao uvjeriti kroz djelovanje Islamske zajednice, kao i kroz naše obrazovanje. Naprimjer, Sarajevu je dugo trebalo da shvati kako je od interesa za Zeničko-dobojski kanton da ima svoj Univerzitet. Sve vrijeme dok nije osnovan bilo je raznih opstrukcija. S ove vremenske distance, više je nego očigledno da je Univerzitet opravdao svoje postojanje i dao ogroman doprinos obrazovanju budućih stručnjaka u bh. društvu.
Neka nam ne naturaju nešto što je strano našem bošnjačkom biću
– Žalosti nas kada neki naši intelektualci, pod izgovorom gradnje sekularnog društva, nastoje reducirati vjerske slobode i našu duhovnost, protežirajući, ustvari, ponovo ateizam. Njihovo pravo je hoće li vjerovati ili ne, ali neka nam ne naturaju nešto što je strano našem bošnjačkom biću. Naša islamska duhovnost je naše osnovno obilježje i prepoznatljiv znak višestoljetnog egzistiranja na ovim prostorima. Odreći se toga, ravno je našem asimiliranju i nestajanju. Stoga svi zajedničkim snagama trebamo poraditi na očuvanju i unapređenju naše duhovnosti, odnosno islamske kulture i civilizacije – poručuje hafiz ef. Mehtić.
Uspjeh na međunarodnom planu, zapostavljen rad na domaćem terenu
– Valja istaknuti da je, zahvaljujući reisu dr. Mustafi ef. Ceriću, IZBiH doživjela svoj najveći uspjeh na međunarodnom planu. Pored rahmetli dr. Ahmeda ef. Smajlovića, reis Cerić je na tom planu učinio najviše. Sumnjam da će poslije njega bilo ko učiniti nešto slično. Možda u toj činjenici treba tražiti razlog za zapostavljanje rada na domaćem terenu – ističe hafiz Mehtić.