Đoli: Sve što sam uradila nastalo je iz ljubavi prema ovoj zemlji, prema ovim ljudimaŠokirale su me reakcije iz Republike Srpske i Srbije na film, ali one, zapravo, samo pokazuju količinu problema s kojima se suočava ovaj region, izjavila je jučer u ekskluzivnom intervjuu za “Dnevni avaz” Anđelina Đoli (Angelina Jolie), rediteljka i scenaristica filma “U zemlji krvi i meda” (In the Land of Blood and Honney).
Najveća holivudska zvijezda pristala je uoči, kako je sama navela, najvažnije premijere svog rediteljskog prvjenca ponovo govoriti za “Avaz”, koji je i medijski pokrovitelj događaja.
Velika podrška
Đoli je istakla da je njena želja da film pomogne Bosni i Hercegovini te otkrila da je upravo o tome razgovarala i s predsjednikom Sjedinjenih Američkih Država Barakom Obamom (Barack) nedavno u Bijeloj kući.
– On i njegovi saradnici pokazali su veliko interesiranje. Tražili su od Zane (Marjanović, op. a.) da im objasni, ilustrira situaciju kakva je danas u Sarajevu. I vidjelo se koliko su predani ovoj regiji, koliko im je sve to bitno. Sam način ophođenja prema meni i Zani ukazuje na to kolika je njihova podrška i zainteresiranost za ovu državu – kazala nam je Đoli.
Često ste spominjali da Vaš film, na izvjestan način, okrivljuje ponajviše međunarodnu zajednicu zbog odnosa prema agresiji na Bosni i Hercegovinu. Je li Vaš cilj, na koncu, da podstaknete tu međunarodnu zajednicu da pomogne u rješavanju aktuelnih problema u našoj zemlji?
– Da, ja se zaista nadam, jer čak i u Njemačkoj sam saznala da su spremni finansijski pomoći. Ja, naravno, ovaj film nisam snimala da bih se uplitala u političku scenu ovog regiona, ali će se moj glas uvijek čuti kada je riječ o humanosti. Ovo je vrlo kompleksan period na globalnoj i ekonomskoj sceni, ali ovaj dio svijeta nije zaboravljen, i dalje je fokus na ovoj regiji. Nadam se da će ovaj film navesti ljude da dolaze u Sarajevo, da slušaju vašu muziku, da posjećuju vaše kafiće.
Veza s ljudima
Uradili ste divan posao i veoma smo zahvalni zbog toga. Ponosni smo na Vas i Vaš rad, jer ste vjerodostojno pokazali ono što nam se dogodilo ratnih godina. Kakve reakcije očekujete od sarajevske publike?
– Očekujem različite reakcije. Vrlo je težak film i namijenjen je svim ljudima širom svijeta kako bi naučili nešto o ovom ratu, kako bi se poistovjetili i povezali s ovim ljudima, kako bi bili upoznati s vašom situacijom, te da im poraste želja da se bolje upoznaju sa situacijom u BiH.
Film je vrlo težak za gledanje i ne mogu vjerovati da na svijetu postoji iko kome bi bilo teže gledati ovaj film nego narodima s ovih prostora. Vrlo je težak, baš zato što će tim ljudima probuditi neka sjećanja i neke slike. To mora biti grozno, jer sam svjesna da većina ljudi zbog tih uspomena i dan-danas ima noćne more. Ali, nadam da se da ćete vidjeti sav moj trud kao umjetnika koji, naravno, nije perfektan, ali sve što sam uradila nastalo je iz ljubavi prema ovoj zemlji, prema ovim ljudima.
Nadam se da će muzika i bh. glumci uspjeti prenijeti pravu sliku, ali isto tako znam da to neće biti jednostavno na emotivnom nivou. Samo se nadam da svi znaju da sam dala najbolje od sebe…
Kako komentirate reakcije iz Srbije i Republike Srpske, imajući u vidu činjenicu da je Vaš film zabranjen u Srbiji i manjem bh. entitetu?
– Bila sam vrlo šokirana reakcijama iz Srbije i RS. Ta reakcija, zapravo, ističe količinu problema ovdje, a ne samo stava prema umjetnosti i prema meni. Pale su jake riječi i stavovi koje sam ja navodno rekla, što je za mene bilo šokantno. Svjesna sam da je to osjetljiva tema u regionu, iako je prošlo 20 godina od kraja rata. Rane su još svježe i nadam se da će javnost, odnosno građani, dobiti pravo na vlastito mišljenje, a ne da im se to mišljenje nameće, jer građani ovog regiona vrlo su otvoreni, progresivni i inteligentni.
Možda je, ipak, moguće da vide film te uoče razliku između onoga što ja radim i što mediji objavljuju, jer pokušavaju mene koristiti kako bi nametnuli vlastite stavove. Na kraju krajeva, ovdje je to svakodnevica. Ljudi su navikli na to, naučili su se nositi s tim.
Bolje glumice
Film je bio vrlo težak i za glumce…
– To je bio vrlo težak film za sve glumce, vrlo težak performans za njih. Ja, naprimjer, nikada ne bih bila tako dobra u tim ulogama koje su ove žene utjelovljavale. Bolje su to obavile nego što bih ja, ikada.
Koliko su Vam ljudi s ovih prostora pomogli pri pravljenju filma? Jeste li koristili savjete građana?
– Sve scene su priča koju su mi ispričali ljudi s ovih prostora, a koje sam upoznala na svom zadatku. Jednostavno, natjerali su me na suze. Toliko su me dirnuli njihovi stavovi i činjenica da drže glavu uspravno uprkos onome kroz šta su sve prošli. Ponosno hodaju bez obzira na to pokušavajući naći ravnotežu, iako njihov svijet više nikada neće biti isti. Svaka priča s ovog prostora potresna je na svoj način i namjera ovog filma ogleda se u tome da se svačija priča čuje.
Vrlo je teško bilo prikazati te scene, naročito kada je u pitanju nasilje nad ženama. Čak i glumcima koji su očevi i muževi bilo je teško uraditi te scene, odglumiti ih, ali su to ipak napravili kako bi žene mogle ispričati svoju priču, koja je vrlo bolna.
Tražila da je novinarka “Avaza” nauči da na bosanskom jeziku kaže “U zemlji krvi i meda”
Tokom razgovora Anđelina je nekoliko puta istakla da joj je važan stav bosanske publike, izražavajući nadu da će film biti prihvaćen kao njen doprinos otkrivanju istine o patnji i ljudskoj drami. U jednom trenutku, spremajući se za sinoćnju premijeru, zamolila je novinarku “Dnevnog avaza” da je nauči kako se na bosanskom jeziku kaže “U zemlji krvi i meda”, pokušavajući u nekoliko navrata to izgovoriti.