Hvala i zahvala pripada Uzvišenom Allahu, a salavat i selam ovdje u Čikagu donosimo da časnog uzora, Muhammeda, neka je na njega Allahov mir i blagoslov.
Poštovane džematlije, ovih dana svjedočimo velikom napadu na ličnost Božijeg Poslanika, a.s. Muslimani današnjice mogu samo nijemo pratiti uvredljive poruke o njemu koje se serviraju putem svjetskih medija.
Mene kao muslimana, koji poštuje ali ne svetkuje tuđe religije, kao čovjeka koji svojim ponašanjem nastoji činiti dobro ljudima i o ljudima što ljepše govoriti, to vrijeđa, ali i ne vrijeđa.
Vrijeđa me jer ljudi prelaze granice, ulaze u tuđe kuće, u tuđe duše, u tuđa srca s ciljem ih povrijede a ne posavjetuju. No i ne vrijeđa me, jer znam da nikakva ubleha ne može u mojim očima oskrnaviti to meni najdraže stvorenje, neka je salavat i selam na njega, jer mi je preko njega došla Allahova uputa. Zato, malo iz nemoći a malo iz obaveze, utjehu tražim u kur'anskim riječima: ”Mi smo Muhammede spomen na tebe visoko uzdigli” (El-Inširah, 4)
Muhammed je moj uzor i ja mogu biti samo ljut na sebe jer nisam više truda uložio da ga istinski slijedim, a znam da je on bio najbolji čovjek koji je hodio Zemljom i živio isti ovakav dunjalučki dever kao i ja. To mi potvrđuju i Allahove riječi: ”Ti si (Muhammede) na najvećem stepenu moralnog ponašanja” (El-Qalem, 4)
Ovi napadi također mi svjedoče samo jedno, kakva je moralna veličina bio taj Muhammed pa da se ljudi, kako muslimani tako i nemuslimani, osvrću na njegov život i čije spominjanje plijeni i nakon 1400 godina.
Zato moramo sebi postaviti pravo pitanje, može li se uistinu povrijediti Božiji Poslanik i ko to uistinu vrijeđa njega? Da li atak na njega utiče na poruku s kojom je on došao ili da li on umanjuje njegovu veličinu?
Prije svega, pozvao bih Vas da pročitate tekst uvaženog akademika, dr. Enesa Karića, objavljen objavljen 2012. godine u Preporodu pod naslovom ”Ko to usitinu vrijeđa Božijeg Poslanika”
Na početku, možemo se vratiti na slučaj nekih od najpoznatijih pokušaja vrijeđanja Božijeg Poslanika:
Prenosi imam Buharija preko Abdullaha bin Me'suda, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, alejhis-selam, klanjao jednom prilikom kod Ka'be. Mušrici (nevjernici) su ga posmatrali, pa jedan od njih reče: “Koji će od nas otići i donijeti od mesara crijeva pa da ih bacimo Muhammedu na leđa kad padne na sedždu?” Javi se najhrabriji od njih. Šta mislite,ko je to bio? Ukbe bin Ebi Muit. Donese to, sačeka da Resulullah, alejhis-selam, padne na sedždu, a zatim mu to stavi na leđa, među plećke. Nevjernici se počeše smijati toliko glasno, da su se tresli od smijeha. Muhammed, alejhis-selam, je ostao na sedždi. Glavu nije podigao dok mu ne dođe kćer Fatima. Ona skide teret s njegovih leđa, te on podiže glavu, pa reče: “Moj Allahu,Tebi prepuštam Kurejšije.” To ponovi tri puta.”Moj Gospodaru prepuštam Ti Ebu Džehla, Ukbeta ibn Rebia, Šejbeta ibn Rebia, El Velid bin Utbeta, Ummetel bin Halefa, Ukbet bin Ebi Muita – i sedmog, ali ja mu ime ne zapamatih (prenosilac hadisa se ne sjeća jednog imena). Ali, tako mi Allaha (Stvoritelja), sve nabrojane sam vidio mrtve u zajedničkoj grobnici mušrika poslije bitke na Bedru.“
Dakle, upečatljivo je da su stavili crijeva na njegova leđa, a da je on ostao na sedždi – dakle u pokornosti Uzvišenom Allahu u tegobi.
Nadalje tu je i slučaj Taifa. I u našoj tradiciji je sramota kada otac nagovori dijete da udari šamar slabijem bez da ovaj ima mogućnost vraćanja. A zamislite scenu gdje djeca kamenicama tjeraju Muhammeda sokakom, dok se roditelji iz avlija smiju. A on Džibrilu, poslanom od Allaha Uzvišenog da ako treba uništi Taif, odgovara riječima ”Gospodaru uputi ih, oni ne znaju!”
No, želio bih da se vratim na početno pitanje: Da li mi učestvujemo u vrijeđanju Božijeg Poslanika?
Muslimani današnjice svojim moralnim sunovatom udaraju veći šamar Božijem Poslaniku, alejhis-selam, jer se pozivaju na njega a ne rade kako je on radio.
Evo nekoliko primjera:
Prije svega poznato nam je da je muslimanima zabranjeno da skrnavljuju, omalovažavaju tuđe svetkovine i svetinje bez obzira o kakvoj vrsti paganštine je riječ. Skrnavljenjem tuđeg muslimani sknavljuju svoje, kako? Kako musliman može biti inicijator psovanja svoga? Evo kako! Tome na Kur'an uči kada kaže: ”Ne psujte i ne skravljujte svojim riječima tuđe svetinje, idole, da oni ne bi zauzvrat psovali Allaha bez da znaju šta uistinu rade!” (El-En-am, 108) Dakle, ti znaš da je Allah istina, zato ni na koji način nemoj uticati da neko o Istini ružno govori.
Više su muslimani vrijeđali Allahovog Poslanika u 2014. godini nego što je to Šarli Ebdo ili bilo koja druga novina učinila tokom svog postojanja. Prije svega želim da razlučite intenciju Poslanika od intencije magazina poput ”Šarli Eebdoa”. Činjenice kazuju da je tiraž ove novine nakon izdavanja karikatura Božijeg Poslanika, a.s., na godišnjem nivou porastao sa 100 miliona na 160 miiliona. Dakle, njihov osnovni cilj i svrha jeste povećati tiraž, odnosno svoj profit. Pročitah da je magazin ”Šarli Ebdo” prije ovog napada bio pred gašenjem, no nakon njega francuska Vlada je sebi uzela u obavezu da ovaj list mora nastaviti egzistirati. Nisu li ekstremisti, iz svog znanja ili ne znanja, direktno inicirali nastavak psovanja i omalovažavanja Allaha i Njegovog Poslanika. No, šta je bio cilj Božijeg Poslanika, a.s.? I o tome govore činjenice: Prva od njih je da kada je umro u svom vlasništvu imao je samo jedan ogrtač i jednu sablju. Dakle, materijalno dobro nije bila njegova orijentacija. No iza sebe na Oprosnom hadždžu ostavio je upotpunjenu Objavu, o čemu svjedoče i kur'anske riječi: ”Danas sam Vam vašu vjeru usavršio…” (El-Maide, 3) I ostavio je 100 hiljada ljudi koji iskreno ispovijedaju Allahovu vjeru i uspostavljaju dobro i pravdu na Zemlji, ostavio je zajednicu kojom je Uzvišeni Allah bio zadovoljan.
Nadalje, samo proslavljanje krčćanske nove 2015. godine u Dubaiju od strane muslimana, gdje je potrošeno nekoliko miliona dolara, više vrijeđaju Allaha i Njegovog Poslanika nego tumačenje kršćanskih orjentalista i današnjih medija da je Muhammed, neka je on daleko od toga, bio pedofil.
Istraživanja koja sam nedavno čitao pokazuju statističke podatke da preko 80% Muhammedovog ummeta ne obavlja 5 dnevnih namaza. To sigurno vrijeđa Božijeg Poslanika, a.s.
Nejmanje halife na Zemlji sigurno vrijeđa Allaha, jer nas je stvorio za hilafet (namjesništvo) a ne (Hudu’) podaništvo. Danas muslimani, koji za sebe tvrde da su osnovali islamsku državu i hilafet, jedino od Sunneta Božijeg Poslanika imaju bradu, dok su Muhammeda uzeli kao paravan za svoja nedjela. To još više vrijeđa Božijeg Poslanika, a.s.
Naša okrenutost materijalnost, a udaljenost od duhovnog – imanskog puta najviše šteti nama. Tako Allah u Kur'anu ponavlja na nekoliko mjesta: ”Allah im nije nikakvu nepravdu nanio, oni sami sebi nepravdu čine.”
Braćo, prestanimo se vrijeđati i odlučno se okrenimo u ovim danima da više naučimo i upoznamo našeg Poslanika, Muhammeda, a.s., da ga uzmemo sebi za istinskog uzora u ponašanju. Donesimo čvrstu odluku da Allaha stavimo ispred svega ostalog.