Reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Mustafa Cerić održao je danas u Gazi Husrev begovoj džamiji u Sarajevu hutbu u kojoj je osudio nasilje i terorizam.
Isti tekst hutbe danas su imali svi imami u Bosni i Hercegovini i dijaspori.
Inače, na konsultacijama reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića sa saradnicima o nastavku aktivnosti Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u borbi protiv nasilja, održanim 31. 10. 2011. godine, zaključeno je da se svim imamima i hatibima u domovini i djaspori uputi tematska hutba u kojoj će se osuditi nasilje i mržnja u ime vjere. Reisu-l-ulema potpisuje sadržaj hutbe koji će imami i hatibi pročitati na minberama tokom džume namaza, 04. 11. 2011. godine i na taj način još jednom upoznati muslimane i džematlije o stavovima naše uzvišene vjere o nasilju i mržnji, te poziciji Islamske zajednice. Slijedi tekst hutbe:
Hvala Allahu Uzvišenom na svim Njegovim nimetima i darovima, posebno na blagodati imana, islama i džemata.
Samo od Allaha Uzvišenog tražimo uputu, pomoć, oprost i zaštitu od zla koje je u nama samima i od zla koje je u drugim ljudima. Onaj kojeg Allah uputi na pravi put, niko ga s tog puta ne može odvratiti, a onaj kojeg Allah ne naputi na pravi put, niko drugi ga ne može naputiti.
Mi svjedočimo da nema boga osim Allaha i svjedočimo da je Muhammed, a.s., posljednji Allahov poslanik. On je naš uzor, naš miljenik, naš učitelj i naš vodič. Neka su Allahovi blagoslovi i mir na njega, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe, koji su ga slijedili i podržavali na putu istine i pravde, i koji su se s njim borili za mir i sreću svakog čovjeka kao i na one koji ga budu slijedili na tom putu do Sudnjega dana.
Cijenjeni džema'ate, braćo i sestre!
Na današnji dan, u najodabranijem danu u sedmici, u svetom mjesecu zul-hidždžetu, u kojemu je posebno zabranjeno prolijevanje krvi, u prvom od deset mubarek dana ovog odabranog mjeseca (kojima se Allah dž.š. zaklinje u Kur'anu („Tako mi zore i deset noći!”), dok smo sa svojim mislima uz hadžije na njihovom mubarek putovanju i dok s radošću i nestrpljenjem iščekujemo dolazak Kurban-bajrama, sve nas je potresao i uznemirio gnusni i podmukli teroristički čin napada na Ambasadu SAD-a u Sarajevu.
Najoštrije osuđujući ovaj sumanuti čin kao akt neprijateljstva ne samo prema licima i objektima koji imaju zaštićeni status prema domaćim i međunarodnim zakonima, ali i prema odredbama šerijatskog prava, već i kao neprijateljski akt protiv islama, muslimana, Bošnjaka i države Bosne i Hercegovine, želimo još jednom potcrtati i naglasiti da su sijanje terora, nasilje, širenje mržnje i nepovjerenja među ljudima i narodima, bez obzira s kojim motivima, pobudama i ciljevima bili učinjeni, globalna pojava i pošast, a ne karakteristika određene rase, nacije, države ili religijske skupine.
Ono što nas posebno zabrinjava i čini ozlojeđenim i ogorčenim jeste nasilje, teror i zločin koji se čini u ime vjere, konkretno, u ovom i ranijim sličnim slučajevima, u ime islama – vjere mira i milosti (selama i rahmeta). To što se teroristi i zločinci kriju iza vjere i vjerskih parola njihov grijeh čini još težim i opasnijim, zato što pokušavaju dati legitimaciju i opravdanje svojim bezumnim nedjelima, kao onaj za koga se u Kur'anu kaže:
„…onaj kome su njegova ružna djela prikazana lijepim, a i on ih smatra lijepim…” (Fatir,8). Jasno i nedvosmisleno naglašavamo da se u ovom i sličnim slučajevima radi o najgrubljem vidu zloupotrebe islama, podvali i obmani radi diskreditacije islama, muslimana, Bošnjaka i Države Bosne i Hercegovine kao legla i izvora terorističke prijetnje na regionalnom i globalnom nivou. Također, posebno osuđujemo pokušaje nekih snaga da instrumentaliziraju i iskoriste ova i slična zlodjela za ostvarenje nekih političkih i drugih ciljeva.
Ovo zlodjelo koje se zlonamjerno pokušava vezati za islam u očiglednoj je suprotnosti s učenjem Kur'ana, koji izričito naglašava u suri El-Maide, 32. ajet:
„…ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao.”
Islamski učenjaci su saglasni da je osnovni cilj Šerijata dobrobit ljudskog roda koja se ostvaruje zaštitom neophodnih vrijednosti: života, vjere, razuma, slobode, časti, potomstva i imovine. U osnovi, sva ljudska bića su obuhvaćena ovom zaštitom. Zlodjelo terorizma i nasilja ugrožava sve spomenute temeljne vrijednosti i zato je suprotno osnovnom cilju Šerijata.
Svi relevantni savremeni islamski autoriteti i institucije najoštrije osuđuje djela terorizma i nasilja kvalificirajući ih kao „širenje nereda na zemlji” (fesad fil-erd) ili „rat protiv Allaha i Njegova Poslanika” za šta je u islamu predviđena najstrožija kazna. Zato se takvim djelima, bez obzira ko ih činio, ne bori za islam već protiv islama i njegovih principa i vrijednosti
Znamo da među Bošnjacima u domovini i dijaspori ima nasilnih radikalnih i ekstremnih pojedinaca i grupa, koje neki nazivaju ovim ili onim imenom, a koja nećemo spominjati poštujući kur'anski imperativ: „…i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima!” (El-Hudžurat, 11)
Ovakvi pojedinci i grupe koji se deklariraju kao muslimani i često svojim spoljnim izgledom i verbalnim iskazima nastoje napadno iskazati formalnu pripadnost islamu i privrženost Poslaniku a.s., zagovaranjem nasilja, širenjem mržnje i netrpeljivosti prema neistomišljenicima i ostalim svojim nedjelima koje čine navodno u ime islama, diskreditiraju ovu časnu vjeru i njeno učenje u očima najvećeg broja ljudi – muslimana i nemuslimana. Posebno sramote i izvrgavaju ruglu časni Sunnet Poslanika milosti na koji se tako napadno pozivaju.
Kao takvi, predstavljaju iskušenje, kako za muslimane tako i za nemuslimane, u smislu izazivanja odbojnosti prema islamu, za što Kur'an koristi termin „fitna”. Poslanik a.s. je ukorio čuvenog ashaba Muaza b. Džebela riječima: „E fettanun ente, ja Mu'azu?! „Zar ćeš biti kušnja (iskušavati vjerovanje kod ljudi), o Muazu?” samo zato što je kao imam učeći sure El-Bekare, previše oduljio klanjanje namaza. Kakvo li tek iskušenje za muslimane i njihovu vjeru, ali i za nemuslimane, predstavljaju zločinci i nasilnici koji se kriju iza islama i koliku odgovornost preuzimaju na sebe? Ali to očito ne uviđaju ili ne žele da vide.
Pozivamo one koji koriste nasilje kao svoj put i program djelovanja kao i njihove učitelje, inspiratore, organizatore i pokrovitelje da se osvijeste, dozovu pameti, pokaju, napuste stranputicu i vrate u okrilje džemata i srednjeg puta islama koga promovira naša Islamska zajednica:
„…i nastavi savjetovati, savjet će vjernicima, doista, koristiti.” (Ez-Zarijat,55). U protivnom bojimo se da ne budu poput onih za koje se u Kur'anu kaže:
„Kada im se kaže: “Ne remetite red na Zemlji!” – odgovaraju: “Mi samo red uspostavljamo!” Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opažaju.” El-Bekare, 11-12)
„Ako neko želi veličinu, kaže Uzvišeni Allah u Kur'anu, – pa – u Allaha je sva veličina! K Njemu se dižu lijepe riječi, i dobro djelo On prima. A one koji imaju hrđave namjere čeka patnja nesnosna, i njihovo spletkarenje je rabota bezuspješna.” (Fatir, 10)
Braćo i sestre,
Kriva, militantna tumačenja islama i nasilje u ime njega nisu samo moderna pojava. Oni su se pojavili vrlo rano i od njihove ruke su stradali brojni muslimani uključujući veliki broj asahaba i samoga četvrtog halifu, Aliju, r.a. Ni on im nije bio dovoljno dobar musliman. Ali muslimanski ummet je u tim teškim vremenima smogao snage da se okupi oko svojih legitimnih vjerskih i političkih autoriteta i porazi sijače smutnje nakon čega im stoljećima nije bilo traga. Vjerujemo da će tako biti i ovaj put; da će uvidjeti da je put Zajednice jedini put vjere.
I na kraju ove hutbe, citirat ćemo poučan hadis koga su zabilježili imami Ahmed, Buharija i Tirmizija, a u kome se navodi:
„Primjer onoga koji poštuje Allahove zabrane i onoga koji prelazi Allahove granice, sliči primjeru ljudi koji su se ukrcali na lađu. Neki su dobili mjesto na palubi, a neki pod palubom. Oni koji su u unutrašnjosti lađe, kada bi im zatrebalo vode, prolazili bi pored ovih koji su se nalazili na palubi i na tom putu su od njih bili uznemiravani. Onda su počeli razmišljati da u svom dijelu broda probuše rupu da izravno dođu do vode. Ako bi ih oni s palube pustili da tako urade, kaže Poslanik a.s., svi bi bili potopljeni.” Nalazimo se, braćo i sestre, na istoj lađi i moramo svi voditi računa o tome da je nedogovorni pojedinci i grupe ne potope svojim postupcima, namjerno ili nenamjerno.
Allahu Svemogući, osnaži nas u našoj namjeri da živimo i umremo kao muslimani!
Allahu Sveznajući, pouči nas da živimo u miru i slozi sa našim komšijama!
Allahu Milostivi, nemoj nas kazniti za djela neodgovornih ljudi! Amin!