“U Hrvatskoj se na Jadranu konstantno priča o nedostatku radne snage, kako daju dobre plate sezonskim radnicima, sobaricama, čistačicama, konobarima, kako trebaju dobre i vrijedne radnike. Kada neko dođe da radi po tim uslovima kao sezonski radnik, doživi, uglavnom, razočarenja. Zato i ne čudi što toliki broj ljudi iz Hrvatske ide vani da radi, jer ne žele da rade za ovakve poslodavce. Svim ljudima iz Bosne i Hercegovine želim poručiti da se dobro raspitaju o potencijalnom poslodavcu, da ne bi doživjeli ovakve ili gore stvari kad odu raditi u Hrvatsku.” Ovo su riječi tridesetpetogodišnje Zeničanke koja se nedavno vratila sa Korčule, gdje je radila u jednom hotelu kao sobarica i doživjela niz neugodnosti.
Ona je ispričala ono što je doživjela na poslu, uz molbu da ne otkrivamo njen identitet.
Prevarena sam!
– Prevarena sam i za visinu plate i za smještaj i za hranu i uslove rada. Bilo je nekoliko djevojaka sa mnom iz Bosne i Hercegovine, sve sa hrvatskim pasošem. Bilo je i dosta djevojaka iz sjevernog dijela Hrvatske, iz Zagreba, Osijeka, Vinkovaca. Prema većini nas su se ponašali loše. Ali, većina je šutjea, trpjela. Čuvaju posao. Treba ih shvatiti. Jer, ni u Hrvatskoj nije nešto posebno bolje nego kod nas. Do posla je teško doći. Ljudi trpe mobing, maltretiranja, iživljavanja pojedinaca. Jedino su pošteđene žene sa Korčule koje tu rade. Ostali su u istoj poziciji, ustvrdila je.
Objasnila je kako je uslove rada i visinu plate dogovorila putem telefona, te da je “sve super zvučalo u razgovoru sa ljudima iz lanca hotela HTP Korčula”.
– Startna plata za posao sobarice je trebala biti 4.600 kuna za rad u jutarnjoj smjeni, uz jedan dan slobodan u sedmici, plaćen prekovremeni rad i to pod uslovom da ja pristanem prekovremeno raditi, plaćen rad nedjeljom, rad za praznike. Uz to sve, dobar smještaj sa maksimalno dvije osobe u sobi i plaćena sva tri obroka. Sve je bilo drugačije. Smještaj je bio užasan, kupatilo sa WC-om je bilo jedno na šest osoba, hrana loša, jednolična. Za doručak samo salama i kruh, a za ručak ono što ostane od gostiju i to dok ima. Ko zadnji završi s poslom, ne dočeka ga jelo. Radila sam 29 dana od 30 prvi mjesec, bila su tu dva državna praznika, radila četiri puta dodatno po četiri sata kao ispomoć u poslijepodnevnim satima, ukupno imala više od 250 radnih sati i dobila 4.200 kuna. Na platnoj listi je napisano 176 radnih sati, ispričala nam je ova Zeničanka.
Kada je upitala poslodavce zbog čega se ne drže dogovora, odgovorili su joj da se tako vodi, da je takva plata, a da moraju svi raditi prekovremeno zbog nedostatka personala.
U vrijeme dok je radila, kako su joj rekli u hotelu, nedostajalo je deset sobarica, a u međuvremenu su još četiri dale otkaz. Obim posla se samo povećavao.
Tri godine ranije radila je, veli, u jednom hotelu Bola na Braču, takođe kao sobarica. Tamo je, tvrdi, bila bolja organizacija i pravična raspodjela posla. Ove godine, istakla je, manje je turista na Korčuli nego ranijih godina. Iako su iz hotela tvrdili da je to zbog Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji, to nije tačno. Najviše turista tamo stiže iz Amerike, Engleske, Francuske i Holandije.
Njen suprug je proveo nekoliko dana sa njom na Korčuli. Razočarao se i cijenama smještaja i hrane, ali i uslugama u hotelu, restoranima, kafićima na Korčuli.
– Kakav je odnos ljudi prema gostima, najbolje govore riječi šefice upućene sobarici koja je tek stigla za vrijeme kratke obuke. Rekla joj je da ne glumi čistunicu i da briše “istom krpom i govna i čaše”. Razočarana sam zaista, naglasila je Zeničanka.
Previsoke cijene
– Na sve tri centralne plaže u gradu Korčuli na otoku niti jedan od sedam dana koliko sam boravio tamo nije bilo ni u jednom momentu više 35-40 ljudi. Cijene su katastrofa. U hotelu u kojem sam bio smješten, a koji je stvarno užasan, noćenje s doručkom je otprilike 120 KM. Najjeftinije za popiti u kafiću je esperso kafa od 10 kuna. Točeno pivo je 40 kuna. O restoranima ne treba ni razmišljati. Ako se želite hraniti u prodavnicama, najjeftiniji su vam obična argeta pašteta koja košta ili 4,5-5 KM kad se pretvori u naše pare ili obična konzerva Eva tunjevina, čija je cijena 34 kune ili skoro devet maraka. Pica najeftinija je 75-80 kuna. U starom gradu na jednom mjestu peku janjetinu i prodaju je za 600 kuna po kilogramu. Hotel u kojem je supruga radila sedam dana spavanje s doručkom, bez prevoza ili nečeg drugog, košta 2.450 KM, objasnio je njen suprug, koji takođe nije krio razočarenje u ono što im se dogodilo.
