< !DOCTYPE html PUBLIC "-//W3C//DTD XHTML 1.0 Transitional//EN" "http://www.w3.org/TR/xhtml1/DTD/xhtml1-transitional.dtd">
Komentara
Amar Fočo, bivši golman fudbalskih klubova Sarajevo i Olimpic, jučer je za naš list otvorio dušu te opisao okolnosti pod kojima ga je ispred njegove zgrade u sarajevskom naselju Hrasno teško ranio Admir Lekić, kriminalac koji je odranije poznat sarajevskoj policiji po činjenju raznih krivičnih djela.
Stanje sigurnosti
Kako saznajemo, Lekić, koji je uhapšen dan nakon pucnjave, ranio je nesretnog sportistu iz obijesti. Ispred vrata bolničke sobe u kojoj je smješten Amar, okupili su se brojni prijatelji i članovi porodice koji su došli kako bi mu pružili podršku i zaželili brzo ozdravljenje. Tu su bili i Amarov zabrinuti otac i brat Tarik, koji su ogorčeni stanjem sigurnosti u gradu.
Prijatelji ispred Fočine bolničke sobe
Amar nam je u svojoj sobi u Klinici za ortpediju, gdje smo ga posjetili, ispričao šta se desilo kobne noći.
– U četvrtak u 3 ujutro zazvonio mi je telefon, zvao me je brat Tarik. On je dolazio iz Rijeke sa mora. Bio je tamo kod mame. Rekao je: “Amare, molim te, izađi da mi platiš taksi i da mi otvoriš vrata od haustora.” Izašao sam vani u boksericama i majici, držeći 10 maraka u ruci. Stao sam na pola metra od vrata i čekao da dođe brat – počeo je svoju priču Fočo.
Kako nam je kazao, vidio je da se otvaraju vrata susjednog haustora i da izlazi Lekić, za kojeg smatra da se tu doselio prije, otprilike, dva mjeseca.
– Nisam znao kako se zove. Vidio sam da se nov auto parkira pored zgrade, to je bio Audi A3. Već sam čuo da je on tu “prosipao” silu. Mislio sam, neće valjda sad mene početi maltretirati. U auto su sjeli on, njegova supruga ili mu je djevojka i pozadi je sjeo neki njegov prijatelj – kaže Fočo.
Prema Fočinim riječima, znao je da automobil mora proći pored njegovog haustora da bi izašao iz ulice.
Namjerno provocirao
– Zaustavio je auto, otvorio prozor i rekao mi: “Majmune, kako to hodaš ulicom?” Rekao sam: “Brate, ovo je moja mahala, ovdje živim.” Sve sam fino s njim razgovarao, jer sam znao da nije običan čovjek i da moram dobro paziti da ga ne isprovociram. Kazao sam mu da sam izašao po brata. Otac me je s balkona pitao: “Amare, šta je?” Rekao sam: “Tata, nije ništa, evo, nešto me pegla, ne znam koji je razlog.” Otac je rekao: “Hajde, momak, produži, pusti ga na miru.” On je odgovorio: “Hoćeš da te ja naučim lekciju?” Rekao sam mu da se samo Allaha bojim. Ovaj drugi je izvirio glavu i opsovao mi majku. Lekić je potegao ručnu kočnicu i kazao: “Jesi li ti to mangup?” – pojasnio je dramatičnu situaciju Amar.
Prema tvrdnjama mladog sportiste, drugi muškarac koji se nalazio na zadnjem sjedištu, gurao je žensku osobu koja je bila s njima u vozilu, pokušavajući da izađe.
– Razmišljao sam, ako izađu vani, ovaj ima dva metra, pretući će me. Obišao je oko auta i vidio sam da u ruci ima automatsku pušku. Kakva je to osoba koja pored sjedišta auta ima pušku? Repetirao je oružje, bio je udaljen metar od mene. Pet hitaca je opalio u mene. Pogodio me je u desno koljeno, lijevu butinu, kroz testise, u desnu šaku i lijevu nadlakticu – rekao nam je vidno uznemireni mladić.
Fočo je kazao da je imao mnogo sreće te da ga je Božija sadaka spasila da ne izgubi život.
– Nakon ranjavanja, ležao sam na cesti… To je najgori osjećaj koji je moguće doživjeti. Osjećao sam se kao pas… Čuo sam oca kako s balkona govori: “Ne, ne…” Čuo sam oca kako trči prema meni i komšije kako zovu Hitnu i policiju. U tom momentu došao je i brat. Ustao sam, valjda od šoka, i gledao sam u ruku koja u tom momentu nije mnogo krvarila. Mislio sam da sam na samo jedno mjesto ranjen. Govorio sam ocu da je sve uredu, da je plinski metak. Kada sam se malo bolje pogledao, vidio sam da sam sav izrešetan – prisjetio se Fočo.
Nije gubio svijest
Mladić ni poslije ranjavanja nije gubio svijest te je legao na bok.
– Razmišljao sam o tome da ne progutam jezik, da i ljekarima maksimalno olakšam. Došla je policija, dao sam izjavu i opisao napadača. Poslije je stigla i Hitna. Prevezli su me u Kliniku urgentne medicine i obavili dijagnostiku. Čuvala me je policija do jutra. Uzimali su uzorke krvi da vide jesam li pijan ili drogiran. Poslije je javljeno da su uhapsili napadača i policija me više nije čuvala – kaže Fočo.