Foto: ReutersRoditi se u Bosni i Hercegovini nije bogzna kakva privilegija, naročito ne u doba kada su se podrumske šupe već uveliko počele puniti arsenalima oružja za odbranu od neprijatelja iz komšiluka.
Dok su oni koji su imali gdje pobjeći, napuštali nesretni grad u potrazi za boljom srećom, a budući ratnici otkrivali čari “kalašnjikova” i “kašikara”, šestogodišnji Edin Džeko je na periferiji otkrivao loptu, jednostavnu stvarčicu, čija je jedina zadaća da se kotrlja po zemlji kada je nabijete nogom, po najprostijim zakonima fizike.
Dok su puške zatrale i unesrećile veliki broj života, a ispunile malo čije snove, Edinove je ostvarila upravo ta jednostavna stvarčica, čijim je baratanjem mali dječak sa početka priče nekoliko godina poslije natjerao svakog Bosanca i Hercegovca s imalo zdravog razuma da sa ponosom izgovara njegovo ime.
Prokleta avlija
Ponovo ćemo konstatirati da naša avlija, davno nazvana prokletom, nije sredina u kojoj se snovi ispunjavaju lako. U Bosni postati junakom, neuporedivo je teže nego bilo gdje drugo. Biti junakom breme je koje s vremenom uguši talent i najjačih karaktera, vraćajući ih na dno društene ljestvice.
Edin je sve to dobro osjetio. Njegov put od nevinog dječaka koji je bježao od granata i strahovao za živote svojih bližnjih, dok su komšije i prijatelji gubili živote pred očima civiliziranog svijeta, pa do najveće nacionalne zvijezde i fudbalera kojem isti taj licemjerni svijet skida kapu, bio je posut vrećama trnja.
Fijuk granata, nada za pristojnim ručkom i vodom za kupanje nisu promijenili Edinove snove. Nisu ni pogrdni poklici s tribina stadiona Grbavice dok se u ranom stadiju svoje karijere kao mladić borio sa proporcijama svog tijela.
Mudriji će reći – ono što vas ne uništi, ojačat će vas. Koliko god su bila žalosna, ta iskustva usadila su se u Edina kao betonski blok, temelj ličnosti iz koje je, u kombinaciji s radom, upornošću i željom, izrasla bosanskohercegovačka zvijezda i ponos nacionalnog tima i cijele države.
U sljedećoj deceniji, isti onaj igrač kojem su na Grbavici prišili nadimak “kloc”, cijepao je mreže po Češkoj u toj mjeri da su mu, pored svih svojih talentiranih fudbalera, željeli dati državljanstvo i mjesto u reprezentaciji.
Najskuplji eksponat
Poharao je potom i Bundesligu, čiji je bio najbolji strijelac i šampion, te postao najskuplji fudbalski eksponat u historiji na tlu bivše Jugoslavije kada je u januaru prošle godine iz Volfsburga prešao u Mančester siti za 27 miliona funti.
Tri puta je zabio Mančester junajtedu, Totenhemu je utrpao četiri gola, a stadion je klicao njegovo ime.
Ova priča sigurno više priliči bajkama kojima nije mjesto u stvarnosti, ali u Edinovom slučaju, ona je i previše stvarna, toliko da može postati vodilja svim budućim naraštajima koji budu rasli na ovom našem naopakom podneblju. Čak i u carstvu zavisti, kompleksa, uvreda, poniženja i nesreće, moguće je sanjati i živjeti snove.
Brojke
299 utakmica u karijeri za Željezničar, Teplice, Volfsburg i Siti
137 golova u klupskoj karijeri
97 golova za Teplice, Volfsburg i Siti
70 minuta od gola do gola u karijeri u ligaškim nastupima
67 nastupa za Mančester siti i 24 gola
39 ligaških nastupa za Teplice uz 16 golova
32 nastupa u evropskim kupovima za Siti i Volfsburg i 12 golova
Priznanja i trofeji
– Najbolji strani igrač češke lige
– Drugi najbolji strijelac češke lige
– Najbolji napadač Bundeslige (2007/2008.)
– Prvak Njemačke (2008/2009.)
– Najbolji igrač Bundeslige (2008/2009.) u izboru njemačkih profesionalaca
– Najbolji strijelac Kupa Njemačke (2008/2009.)
– Sportska ličnost godine (2009. i 2010.) u izboru “Dnevnog avaza”
– Najbolji sportista BiH u izboru “Nezavisnih novina” (2009.)
– Drugi strijelac kvalifikacija za SP 2010. sa devet golova
– Najbolji strijelac Bundeslige (22 gola) u sezoni 2009/2010.
– Osvajač FA kupa sa Mančester sitijem (2010/2011.)
– Igrač mjeseca u Engleskoj u januaru i avgustu (2011.)
– Najbolji sportista BiH u izboru navijača u “Nezavisnim novinama” (2011.)
– Prvak Engleske sa Mančester sitijem