Galerija “Carré d'Art” u Chartresu, nedaleko od bretonske prijestolnice Rennesa, do 30 lipnja izlaze fotografije Marie Farber i Françoisa Eluarda, pod zajednickim nazivom “Halo, ovdje Sarajevo”/Allo, ici Sarajevo/.Dva desteljeca nakon pocetka rata, dvoje mladih umjetnika su fotografirali grad nekoliko mjeseci, iako nisu znali svu ostrinu sukoba i poslijedica. Njihove slike pokazuju portrete gradjana i arhitekturu jer su nastojali naci odgovor za inicijalno pitanje, koje ih je i odvelo u bh prijestolnicu : “Cemu, danas, nalici Sarajevo”?Za trajanja postavke prikazan je i dokumentarni film rediteljice Emmanuelle Sabouraud, pod nazivom “Sarajevo po bosanskom vremenu” u produkciji Candela studija. Dokumentarac od 54 minute objasnjava izstrazivanja fotografa, sto su dugo snimali grad i njegove zitelje.
Izlozba se sastoji iz tri dijela : zapocinje fotografskom reportazom, nazvanom “Sta”?Nastavlja razgovorima i portretima stanovnika koji odgovaraju na pitanje “Tko”? Na kraju zvucna traka pomaze bolje razumijevanje i osjecanje sadrzaja. Namjena cijelog projekta je rekontekstualizacija grada i gradjana u danasnjim uvjetima. Tako su francuski umjetnici sto su se oslonili na jednostavna zapazanja ali i aktivno promisljanje mjesta konflikta, kao i percepcijom prostora sto je, spontano, uslijedila. U tom okviru, nezavisnost Bosne i Hercegovine, proglasena 5 travnja 1992 godine je uvjetovala tro i pol godisnji nasilni ali nerazumljiv rat, sto je posvuda izazivao proteste i radoznalost.
Po prvi put nakon Drugog svjetskog okrsaja, direktna konfrontacija se dogodila na europskom tlu, u bivsoj federalnoj republici, gdje jepostojanje bilo na prihvatljivoj razini. Vise od toga, rat je zahvatio i granice bivse domovine Juznih Slavena, pa je pogresno nazvan-gradjanskim. Izraz je neprihvatljiv, BiH su, medjunarodno, priznale Ujedinjene Nacije 22 svibnja 1992 godine, dok Republika Srpska nikada nije ozvanicena nego je njeno postojanje jedino trazila Srbija. Takva stvarnost, je tesko razumljiva stranim umjetnicima koji posebno ne izucavaju oblast, cesto smatranu i poznatu kao “buretom baruta” Starog kontinenta. Opcoj konfuziji pridonijeli su i Daytonski ugovori kao i zvanicna politika Francuske, okrenuta srbijanskim interesima.
Dvoje fotografa, ipak, nastoje izbjeci zamku koju predstavlja nekoherentna medijatizacija nasilja, isticana kao neminovna karakteristika, uvijek zapaljivog i nesigurnog podrucja. U svakom trenutku nastoje obogatiti osobni materijal i nanovo definirati jednostavne sastojke. Namjerno smanjuju pojedina zapazanja, posebno u gradovima, postavljajuci jednostavna pitanja -tko i kako?Time nastoje pokazati nove okolnosti blize dogadjajima, ciji su bili svijedoci pola godine, proucavajuci i snimajuci stanovnike Sarajeva. Marie Farber i François Eluard ne negiraju proslost, naglasavajuci sadasnjost, kao osnovu buducnosti.