Franjevačka crkva u Mostaru (FOTO: dreznjak, Panoramio)
„Kada dođem u Mostar i pogledam u taj toranj i križ nad Mostarom, zastidim se kao kršćanin i vjernik“, zapisao je fra Ivo Marković, profesor Franjevačke teologije u Sarajevu, razmišljajući o gigantskom tornju franjevačke crkve i golemom osvijetljenom križu postavljenom iznad grada. Nije zaboravio niti arhitektonsko nasilje u obliku džamije u Bijelom Polju, pokazavši da bosanski franjevci još uvijek otvorenog uma gledaju na neke društvene pojave i itekako znaju biti korektiv društva. Zašto fra Ivo smatra da je Mostar najtužnija paradigma međureligijskih odnosa u BiH, doznajte u ovom tekstu
Dojam je posjetitelju da je Mostar najtužnija paradigma međureligijskih odnosa u BiH, a ostala BiH je tužna. Nad Mostarom nasilno dominira toranj franjevačke crkve neodmjereno i neukusno izdignut nad gradom. Taj bi toranj trebao biti jedan od znakova koji upućuje ljude na Boga i zadnji smisao života, a gledajući taj toranj, ta na Boga upućena misao neće pasti na pamet ni njegovim graditeljima, a kamoli onima kojima je poruka tornja I još k tome iz istih pobuda nad gradom se izdiže golemi, noću nametljivo osvijetljeni križ s istom porukom za koji je dostatan komentar dobroćudnog Muje iz bosanskog vica koji na pitanje što misli o tome križu kaže da je taj križ veliki plus za Mostar. Kada dođem u Mostar i pogledam u taj toranj i križ nad Mostarom, zastidim se kao kršćanin i vjernik.