Iz rata je izišao ovjenčan slavom vojskovođe kome su se klanjali Klintonovi generali, a kada je u miru skinuo vojničke čizme i postao prvi poslijeratni načelnik Sanskog Mosta, na njega se sručila do tada neviđena medijska i svaka druga hajka.
Mehmed Alagić vodio je dva bosanska korpusa u pobjede. Nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu proživio je svoje najteže mučne godine i umro u 56. godini 7. marta 2003., razočaran u ljude i državu kojoj je poklonio srce.
Sramni poduhvat
Prošle godine ugašeni sedmičnik “Slobodna Bosna” sa svojim “istraživačkim timovima” već u prvim poslijeratnim godinama ušao je u “istraživački” posao u Sanski Most po privatnom nalogu nekolicine bivših saradnika načelnika Alagića. Urbana legenda bilježi da je taj sramni poduhvat debelo plaćen bivšim njemačkim markama. Zna se i ko ih je i koliko iskeširao.
“Slobodna Bosna” je kroz seriju napadačkih tekstova nanijela neviđenu štetu ugledu slavnog komandanta Armije RBiH
Bilo je to brutalno „medijsko“ linčovanje generala na pravdi Boga. Originalno, do tada neviđeno. Dobro „potkoženo“ i puno „sirovih strasti“. General i načelnik lažno je prozvan za 700 krivičnih djela!? Da bi ga potpuno dotukli, nazivali su ga i “bosanskim Mobutom“, po zairskom diktatoru i ljudožderu koji je vršio javna pogubljenja političkih protivnika.
Alagićevi protivnici u Sanskom Mostu, miješana salata intereždžija malog i velikog kalibra, od Suada Šabića, bivšeg šefa kabineta, a onda lokalnog tužioca, do logističara Asima Kambera i inih “boračkih likova” koji su htjeli što bolje naplatiti ratni patriotizam, udružili su se s jednim ciljem – srušiti općinskog načelnika Mehmeda Alagića.
Asim Kamber je generala Alagića slao na “dugogodišnju robiju”
U podmukloj kampanji koja je trajala mjesecima, s jačim ili slabijim intenzitetom, sve do Alagićeve prerane smrti, njegovi neprijatelji, a dojučerašnji saradnici koristili su i svoju bližu i dalju rodbinu da mu “dohakaju”. Bio je to period općeg straha, nesigurnosti i zbunjenosti u Sanskom Mostu – lokalni kolaboracionisti Avdićeve „Slobodne Bosne“ nisu prezali ni od prijetnji i ucjena.
“Istraživački timovi” bavili su se bizarnim detaljima Alagićevog života, penzionisanjem u bivšoj JNA, držanjem tzv. podruma pića, a u traženju „spektakularnih” primjera pribjegavali su i anonimnim sagovornicima.
Tako će “svima poznati logističar”, ničim potkrijepljeno, objasniti kako su nestali milioni maraka od dijaspore koji su stigli Sedmom korpusu Armije RBiH, kako je Alagić uzimao pred svima 10.000 KM mita kao nešto potpuno normalno, imao četiri kuće, vilu, ljetnikovac, džipove, Mercedese, traktore i motokultivatore, čak i kočije. I 800 kvadrata stambenog prostora, a kako su pakosno primijetili, on i supruga Ziska nisu imali djece!?
O Kamberu
General Alagić je u jednom broju magazina “Walter”, na pitanje o Asimu Kamberu, izjavio da „o njemu ne želim govoriti iz moralnih, patriotskih i higijenskih razloga“.
Ratna fotografija s rahmetli predsjednikom Alijom Izetbegovićem
Zbog velikih zasluga u rušenju generala Alagića s mjesta načelnika općine Asimu Kamberu i još trojici Sanjana porodica rahmetli generala zabranila je dolazak na dženazu u Fajtovce. Generalova rahmetli majka Fermane proklela ga je, a ostala je upamćena i potresna scena dok ljubi mrtvog sina i jeca: “Sine moj, mnogi te nisu voljeli… mnogi su pisali ružno o tebi, eno “Slobodna Bosna”, ona te je ubila!”
Visokokomercijalnim medijskim jurišnicima iz Sarajeva obilatu pomoć pružao je sanski pješadijski odred kolaboracionista. Iz toga perioda kao vrhunac bizarnosti ostala je Kamberova izjava kako mu je “Alagić ukrao cirkular iz šupe”, dok je medijima potvrdio da je Mehmed Alagić „kao političar i načelnik općine – par ekselans kriminalac i prevarant svjetskog glasa“.
Alagić na optuženičkoj klupi u Sanskom Mostu: Lažno prozivan za 700 krivičnih djela
Rahmetli Ahmet Paunović, tadašnji predsjednik SDA Sanskog Mosta, jedan je od rijetkih koji je u bh. štampi hrabro progovorio da sve dezinformacije o Alagiću potječu od Asima Kambera. Književnik Amir Talić u „Ljiljanu“ od 8. februara 1999. godine potvrđuje da Kamber vodi kampanju za rušenje generala Alagića, a sam Kamber je po Krajini dijelio svoj tekst „General Mehmed Alagić i Zilhad Ključanin falsificiraju historiju Sanskog Mosta“.
Posljednja poruka
Kamber je svojim poltronima lično dijelio u kopijama papire iz istražnih materijala, a čak je i novinaru “Dnevnog avaza” jedne prilike uručio stranice vještačenja Alme Malinović, ovlaštenog sudskog vještaka finansijsko-računovodstvene struke, koja je radila pod velikim pritiskom.
U toku istražnog postupka protiv Mehmeda Alagića i ostalih koji je nastavljen u Bihaću (po rješenju Vrhovnog suda, radi „niza propusta koji dovode u pitanje validnost pojedinih istražnih radnji“) Malinović je dala pisanu izjavu da bi njen nalaz bio drugačiji da je bila u mogućnosti kontaktirati s okrivljenim i izvođačima radova na školama.
– Ja sam u svom vještačenju na oko 100 stranica zaista napisala, već na prvoj stranici navodeći okolnosti pod kojima sam radila vještačenje u Sanskom Mostu, da, ukoliko bih u budućnosti došla do druge dokumentacije, da bi moj nalaz bio drugačiji, što se kasnije i dogodilo – izjavila je Alma Malinović.
Hiljade ljudi na dženazi generala Mehmeda Alagića
„Bosanski Mobutu“, „krajiški diktator“, „šizofreni pljačkaš“, „kriminalac par ekselans“… sve to postao je legendarni komandant nakon rata, i to u državi koju je branio i odbranio.
“Nezavisni” mediji zabijali su skoro tri godine kolac u živog čovjeka. Četiri godine kasnije preselio je na bolji svijet. Sam i ostavljen. Kao otpadnik. A bio je heroj svoje države koja ga je ponizila. S porukom: “Pamtite me po imenu i prezimenu“. Zvao se Mehmed Alagić.
Kako je izrečena presuda
Jedna sasvim druga priča je kako je na Kantonalnom sudu u Bihaću presuđeno rahmetli Alagiću i kako je sudija Reuf Kapić odmah nakon toga nagrađen mjestom predsjednika Suda. Onih „700 krivičnih djela“ pred sudijom Kapićem svelo se na sumnjivu novčanu transakciju u školi u Fajtovcima, a koja na suđenju nije ni potvrđena „van razumne sumnje“.
Kantonalni sud u Bihaću 16. aprila 2001. osudio ga je na četiri godine zatvora zbog “zloupotrebe položaja i ovlasti”. Mehmed Alagić je na tu presudu uložio žalbu, ali zbog njegove smrti nikada nije postala pravosnažna.
“Dnevni avaz” uvijek na strani istine i pravde
Faksimil teksta u “Dnevnom avazu” u kojem je general Alagić govorio o montiranom procesu protiv njega
“Dnevni avaz” je od samog početka bio na strani istine i pravde. Tako smo i u slučaju legendarnog generala ukazivali na montirani proces. U jednom od rijetkih medijskih istupa tokom hajke koju su vodili protiv njega, Mehmed Alagić je 2000. godine za naš list rekao: “Još nisam dobio optužnicu, a već su napisali koliko ću godina zatvora dobiti”.
Umrijet ću zbog ove čarape na glavi i lisica na rukama, neću zbog haške optužnice
Fotografija sa Sarajevskog aerodroma, gdje mu je pozlilo prilikom dočeka u Sarajevu
– „Umrijet ću zbog ove čarape na glavi i lisica na rukama, neću zbog haške optužnice“ – rekao je tog 2. avgusta 2001. godine rahmetli general Mehmed Alagić, nakon što su ga uhapsili specijalci Federalnog MUP-a, doveli u Sarajevo, odakle je deportiran u Hag, odakle se vratio u decembru 2001. godine, kada je i nastala fotografija sa Sarajevskog aerodroma, gdje mu je pozlilo prilikom dočeka u Sarajevu