Rahmetli Alija je potpisao Dayton jer je želio vladati Federacijom, a k'o fol prije toga iscenirao rat sa miroljubivim Karadžićevim Srbima da bi izgledao da oni nama žele zlo. A, htio je da vlada da bi imao para, da kupuje kuće i na ogradu stavlja labudove i lavove, htio je da uživa u dobroj fotelji usred Predsjedništva BiH, da nosi ona skupa odijela, da bi mogao po 20 dana biti na odmoru na moru. Pravio je on i islamsku državu, ali nije imao eksploziva pa je svaka crkva gdje je on bio vlast ostala čitava. Sve ovo je htio rahmetli Predsjednik, zbog toga je bio devet godina u zatvoru, izlazivao smrtnu kaznu i Goli otok, zbog ovih povlastica je napisao desetak knjiga, pročitao ih oko hiljadu, čitav rat bio uz napaćeni narod, trčao ispod granata, išao na pregovore sa zvjerima, borio se, sikirao. Da, da – sve to samo da bi imao dobru kuću i pare, status u društvu.
Ovako razmišljaju oni koji bi Predsjednika svukli u svoju ravan, na svoj civilizacijski podnivo na kojem je bitno, i stvar je opstanka, dokazivanje kao metod mimikrije vlastite nebitnosti i duhovne fukaroštine. Njega oni definišu i mjere svojim aršinima, prišivaju mu ono što bi sigurno uradili da su umjesto njega bili. Sve navedene statusno-materijalne privilegije njima su žudnja, njihovi su imperativi; ne mogu oni povjerovati, dokučiti, obuhvatiti da neko kazamate i pomenute patnje prolazi zbog ideje, slobode, ponosa. Da je htio beneficije samo bi se, kao i milioni njegovih savremenika, priklonio komunističkom režimu i imao sve, baš sve. Ali nije. Nije bio robom.
S obzirom na to da agresori na RBiH imaju hipoteku genocida, najstrašnijih ratnih zločina, auru krvnika u cijelom svijetu, pokrenut je projekat kojeg realizuju Avaz i neki mediji, a uz pomoć NVO-a plaćenih stranim parama, s ciljem da rahmetli predsjednika stave u ravan sa Miloševićem, Karadžićem, Tuđmanom, Mladićem, Bobanom. I gle čuda, uspjeli su stvoriti masu onih koji radije psuju i krive Aliju nego nemani koje su odgovorne za zla u BiH. To su gutači Avazovog plamena, oni što više vjeruju propagandi nego svojim očima. Svaki dan oni prolaze pored sačuvanih crkava i porušenih džamija, svake noći na dnevniku gledaju Amora Mašovića i kosti koje pronalazi po RS-a, ali džaba, oni misle da je za to više Alija kriv nego agresori. Takvi isprani mozgovi prije će zapaliti Predsjedništvo BiH nego se zaletiti na Dodika i RS ili na svatove što pucaju na povratnike. Ti će kreteni radije opsovati Izetbegovića nego Karadžića. Zar to nije rezultat projekta SANU-a? Zar to nisu žrtve medijske agresije? Teško, najteže je priznati vlastitu grešku i zaluđenost, pa zato ljudi u prilog Izetbegovićevoj krivnji daju neke efemerne detalje. Nije Alija napravio genocid, nije rušio crkve, nije protjerivao, imao je multietničku armiju, nije se svetio, pa su zato izmislili neke “zlatne kašike” koje je, eto, moja malenkost razorila za nešto više od dvije minute istraživanja.
Onda dođu dječica pa ukazuju na neke mape o podjeli BiH koje je rahmetli predsjednik nudio neprijateljima. To mi je najsmješnije. Mašu analitičari i stručnjaci koji nisu u stanju voditi mjesnu zajednicu. Nisu oni nikada čuli za lukavstvo, taktiku, varanje protivnika tokom pregovora, ne znaju idioti da šatro “pristanak na podjelu” nije ništa do kupovanje vremena u određenom trenutku. Zamislite da nadmoćni neprijatelj ide u ofanzivu, a vi nemate oružja, municije – pa ko ne bi ponudio neki aranžman i zavarao ih da ste pristali na podjelu. Eh, to je radio rahmetli Alija više puta, ali krmci to ne kontaju. Neki od njih sebe nazivaju generalima!
Da je Alija htio Bosnu i Hercegovinu isporučiti Srbiji, da je njihov čovjek, valjda bi samo glasao u Predsjedništvu BiH protiv njene samostalnosti. Naprotiv, on je rizikovao i raspisao referndum, ratovao za nju i njene narode. Avaj, ne vide to izmanipulirani.
Osim ovih što su zaluđeni propagandom pa imaju mišljenje koje je formirano u Srbiji, postoje još dvije zanimljive grupe mrzitelja rahmetli prvog predsjednika. U prvoj su slabići koji zbog vlastite nesposobnosti, neobrazovanosti i nekonkurentnosti moraju naći neko opravdanje svog životnog neuspjeha. Zamislite nekoga čiji se život svodio na kladionice, skanje po kafama, gledanje Granda, trač – naravno da takav sebi ne može obezbijediti posao i normalan život jer je nesposoban i nedostatan na tržištu rada i ideja. Takvi sebi neće priznati nedovoljnost, nego će tražiti grešku u nekome drugom. Takvi nesposobnjakovići da žive u Americi, ležali bi na pločniku.
Ima i onih, u drugoj su grupi, što su zbog kompleksa primorani mrziti i blatiti svoj identitet, svoj narod i njegove predstavnike. Valja njima izaći iz svoje kože i zbog lajkova i socijalizacije za mrziteljima BiH i Bošnjaka uvijek otkidati dio sebe i svog identiteta. Oni nemaju snage reći ko je ko bio u ratu, jadnici su to – nemaju smjelosti, pa su primorani svoje patriote, svog pravednog predsjednika poistovjetiti sa nemanima koje su napadale BiH, koje su im granatirale kuću, otjerale ih sa ognjišta, ubile najmilije.
Ovi ušljivi veprovi što pod upitnik stavljaju Alijin patriotizam, za BiH ne bi stajali ni devet minuta na kiši, a kamo li devet godina bili u zatvoru zbog države i naroda. Pogan će zaobići činjenicu da je BiH opstala, a trebala je čitava nestati, utopiti se u Veliku Srbiju. Oni će vidjeti entitet RS, ali neće jedinstvenu BiH sa svim državnim parlamentom, vladom, Predsjedništvom, državnim institucijama i agencijama, Sudom BiH, pasošem, Graničnom policijom, Oružanim snagama, valutom, tablicama.
Papci neće u obzir uzeti potvrde hiljada svjedoka, čak ni onu od Atifa Dudakovića, u kojima se kaže da su NATO avioni zaustavili našu armiju pred Banjalukom.
Uživo iz slobode razmišljanja: Suad Karamustafić