Zaborav kao politicko naredjenje
Reditelj Gulio Riccarelli novim filmom pokazuje napore Fritza Baura koji su doveli do procesa odgovornih za zlocine u Auschwitzu.
Vise od 70 godina kasnije od oslobadjanja logora Auschwitz-Birkenau, nije jednostavno zamisliti, posebno mladjim osobama, koliko je bilo dugotrajno otkrivanje prave istine iz nacistickih kampova smrti. Ako danas njemacki zvanicnici, predvodjeni Angelom Merkel spominju “vjecnu odgovornost” Njemacke u Shoahu, ranije je bilo drugacije.
Nakon Drugog svjetskog rata vecina njemackog stanovnistva nije zeljela misliti na utvare proslosti. Vec 1949 kancelar Konrad Adenauer proklamira masovnu reintegraciju, naprije u javnim ustanovama. Trebalo je zaboraviti etnicka cicscenja i ne traziti objasnjenja niti isprike.
Sve se mijenja 1958, kada je oformljena federalna agencija koja je istrazivala nacisticka nedjela. Tada je dosao i covjek kojem film odaje pocast- Fritz Bauer.
Magistrata je uhvatio Gestapo 1933 godine, zboj zidovskog porijekal i clanstva u Socijal demokratskoj partiji. Uspio je pobjeci u Dansku, zatim Svedsku i vratio se u Njemacku nakon rata. Postao je glavni tuzitelj oblasti Hesse i zahvaljujuci njemu i kolegama koji su bili zaposleni u Francfortu, krajem 1963 godine je zapoceo “Auschwitzki proces”, okoncan u ljeto 1965.
Dvije godine nakon sudjenja Eichmannu u Jerusalemu i dva destljeca nokon Nurenberga, 22 osobe koje su bile odgovorne za djelatnosti Auschwitza pojavile su se na francfortskom sudu. Sudjenje je bilo jedan o najvaznijih trenutaka novije njemacke historije jer je usvajanje proslosti postalo moralna zadaca cijele nacije.
Zlo je dobilo ime, lice i adresu
Film “Labirint tisine” opisuje tu epohu. U dvoristu gimnazije Goethe pod nadzorom profesora djeca pjevaju “Ni jedna zemlja nije tako lijepa kao nasa”. Prvi znak nastupajucih promjena je kada jedan biciklist pada i pogled mu susretne profesorov.
Ubrzo na scenu dolaze brojne licnosti, najprije novinar Frankfurter Rundschau, Thomas Gnielka, biciklistov prijatelj. On ce natjerati profesora, bivseg SS ovca iz Auschwitza da prizna isto kao i mladi tuzitelj Radmann, izmisljeni lik zapravo mjesavina trojice tuzitelja, koji su pomogli Baueru u njegovoj mukotrpnoj anketi.
Radmann posjeduje smisao za komunikaciju a njegovi ispitanici mu najprije govore o strasnom logoru kao “preventivnom prihvatilisnom kampu”! Govorili su mu da ne slusa glasine o “najvecoj ljudskoj katastrofi” koja se tamo dogodila. Isticali su da je to najobicnija propaganda pobjednika.
To je glavni sadrzaj price i scenarija jer labirint pocinje biti manje nedostiziv i neprohodan.Radman je vjerovao da istrazuje jedno ubojstvo dok mu bivsi logoras nije osvijetlio put :”Stotine tisuca osoba su tamo ubijene”.
Jedino je Bauer odmah razumio velicinu njihovog zadatka ; “Radmanne to je labirint u koji ulazite i pazite da se ne izgubite”!
Bauer je mnogima smetao! Jedan kolega ga je upozorio “Prvi put jedna zemlja sudi svojim vojnicima”.
AmerIkanci su skepticni, njihov glasnogovornik upozorava mladog tuzitelja :”Posjedujemo 600 000 dosijea SS djelatnika, u nasim arhivima. 8 000 ih je proslo kroz Auschwitz”. Ali anketa napreduje. Uloga zloglasnog doktora Menegele je otkrivena. Izbjegao u Buenos Aires, u Njemackoj je slobodan i dolazi posjetiti obitelj. Bauer smatra da je Eichmann veliki arhitekt finalnog razrjesenja. Pomaze Izraelcima da ga uhvate.
Rekonstrukcija je detaljna a realizacija i gluma jednako samosvjesne i efikasne. Istina izronjava kao da izlazi iz nicega. Historijski savrsen “Labirint tisine” je potresan i dostojanstven film. Zavrsava se pred sam pocetak procesa u Francfortu. Kada se dva mlada tuzitelja priblizavaju dvorani, Bauer ih havali “Ostvarili ste ogroman posao. Otvara se novo historijsko poglavlje”.
U Institutu “Fritz Bauer” su mnostvo godina kasnije izjavili :”Sudjenje je bilo od velike vrijednosti, odjednom je zlo dobilo ime, lice i adresu.
Nadamo se da i ostali zlocinci nece ostati nekaznjeni”!
Nadamo se da i ostali zlocinci nece ostati nekaznjeni”!
Ostvarenje od dva sata i tri minute su magistralno interpretirali Alexander Fehling, André Szymanski, Friederike Becht.
Dzana Mujadzic